“BookPals – projekt kroz koji smo stekli nezaboravna iskustva”

Školsko zvono

Gosti Školskog zvona bili su učenici Ekonomske škole Požega, razgovarali smo o njihovom projektu BookPals i njihovoj drugoj mobilnosti koju su odradili u sklopu projekta. Bila je to mobilnost u Poljsku. O svojim iskustvima, o samom projektu ispričala nam je profesorica geografije Mirna Dusper.

Mirna Dusper: Projekt se naziva BookPals, to je drugi projekt Erasmus + projekta Europske unije u koju je uključena naša Ekonomska škola. Moram naglasiti da je projekt pokrenula naša škola, odnosno profesorica Lidia Gerstman, koja predaje Hrvatski jezik, u Ekonomskoj školi u Požegi, a cilj projekta je promicanje čitalačkih aktivnosti kod učenika. Također se želi potaknuti da što više osim lektire čitaju i ostala popularna djela. Uz radionice koje učenici pohađaju, na našim mobilnostima, paralelno se organiziraju radionice za nastavnike, kako bi se i oni što bolje usavršili, odnosno kako bi usvojili nove informacijsko – komunikacijske tehnike koje će koristiti u nastavi. Želi se naglasiti da je potrebno cjeloživotno obrazovanje, da se stalno trebamo usavršavati, napredovati, raditi na sebi, kako bi mi i naši učenici bili zadovoljniji ali i kako bi rezultat našeg rada bio što bolji. Projekt je krenuo ove školske godine i trajat će dvije godine od 2016. do 2018. U sklopu projekta bit će organizirano šest mobilnosti, dakle u svaku državu. Već u 10. mjesecu organiziran je prvi sastanak na kojemu su sudjelovali samo profesori iz država partnera, zatim prva naša mobilnost s učenicima je održana u 12. mjesecu u Mađarskoj i sada posljednja u 3. mjesecu od 19.-25.03. u Poljsku u grad Lubartow na istoku Poljske.

Koliko učenika Ekonomske škole sudjeluje u projektu, pretpostavljam da je rađena nekakva selekcija, da su se morali ispuniti određeni uvjeti da bi se moglo sudjelovati?

Mirna Dusper: Tako je, dosta učenika koji su na našem prijašnjem projektu Komunikacija i kultura je uključena u i ovaj projekt i oni već imaju određena iskustva i znaju što se od njih očekuje te kako raditi u takvim situacijama. Nažalost neki učenici, budući da su maturanti ove godine i da imaju dosta obaveza u redovnoj nastavi, nisu se mogli uključiti jer tu se zaista zahtjeva dosta dodatnih priprema, dodatnoga rada. Razlika između prvog projekta u kojemu smo sudjelovali je ta što su tamo bili uključeni učenici prvih i drugih razreda, samo do 16 godina, a u ovom projektu ciljana skupina su učenici od 16 do 19 godina, tako da je obuhvaćeno više učenika i njima je to čak zanimljivije, oni su u toj dobri zreli i već su formirani kao osobe, imaju svoj stil, stil glazbe koju slušaju, nekako mislim da su čak zadovoljniji s ovim projektom, da im se više sviđa i tematika.

Prva mobilnost je odrađena u Mađarskoj, druga je u ožujku bila u Poljskoj, kako je to tamo izgledalo, što ste radili, što ste sve posjetili, gdje ste bili?

Mirna Dusper : Dakle, od 19.- 25.03. bili smo u poljskom gradu Lubartowu. Lubartow je po veličini sličan Požegi, s nekakvih 20-ak tisuća stanovnika, međutim, njihova srednja škola koja je ujedno Gimnazija i Tehnička škola zajedno, je dosta velika u odnosu na našu, dosta je dobro opremljena, učionice su lijepe nove, informatička učionica je jako lijepo opremljena, sportska dvorana im je veoma velika, imaju čak i malu teretanu u sklopu svoje škole, imaju stadion van škole koji koriste za sportske aktivnosti i za nastavu tjelesne kulture. U školi smo imali organizirane školske radionice, kako za učenike tako i za profesore. Naši učenici su pripremili dvije slikovnice vezane za našu hrvatsku mitologiju, slavensku mitologiju i jedan strip koji su sami osmislili i tekst i slike koje su uvrstili u te slikovnice i u strip, te su prezentirali film, kratki video uradak, kojeg su sami snimili na razno raznim lokacijama, u Požegi, a vezano za legendu o Sari, te nastanku Babinog vira. Mi profesori smo imali isto tako radionice, jedna je bila vezana za različite oblike inteligencije, koje sve postoje, kako ih potaknuti nakon nastavnog procesa, kako učenike motivirati da se oni sami iskažu i da sudjeluju u nastavni, a drugi je vezan za akulturaciju imigranata, odnosno s kojim se problemima oni suočavaju prilikom dolaska u novu državu, kako se uključuju u društvo, kakav im je status i kako i na koji način im ljudi pomažu da bi se što prije prilagodili i asimilirali u društvo.

Vjerujem da su dani bili ispunjeni i da ste uspjeli posjetiti grad, obići znamenitosti, upoznati kulturu, način života Poljaka, kakvi su dojmovi?

Mirna Dusper : Tako je, uz ove radionice koje smo imali u školi, imali smo dosta vremena za razgledanje samog grada Lubartowa. Domaćini su nas prvi dan poveli u zajedničko razgledavanje povijesnih i kulturnih znamenitosti samoga grada. Isto tako, imali smo priliku posjetiti grad Lublin, u neposrednoj blizini Lubartowa. To je općinsko središte, i veći je grad s mnogo više restorana, trgovina, shopping centara. Imali smo priliku posjetiti I prekrasan dvorac obitelji Zamoyski u gradu Kozlovice, također u neposrednoj blizini Lubartowa, to je dvorac iz 18. stoljeća koji je ta obitelj koristila kao ljetnu rezidenciju i sagrađen je u 18. stoljeću, jako je impresivan i mi smo svi ostali oduševljeni. rekli su da ga nazivaju poljskim Versailles, izvana čak nije toliko impresivan, koliko je kad se uđe, jer je zaista jako veliko zdanje i uvršteno je na listu poljske kulturne baštine. Zatim jedan cijeli dan smo proveli u Varšavi, posjetili smo njihovu nacionalnu knjižnicu, te smo uz stručnog vodiča, razgledali uži centar grada, povijesnu starogradsku jezgru, i prilikom tog razgledavanja, voditeljica nam je ispričala razne zanimljivosti, priče, legende, vezane za pojedine točke koje smo obišli u starogradskoj jezgri.

Kakva je poljska kuhinju, jeli ima neke velike razlike, u odnosu na našu, kako Vam se svidjela?

Mirna Dusper : Meni se hrana svidjela, vjerujem i učenicima, bili su zadovoljni. Nekakve prevelike razlike čak i nema, iako nešto što se meni baš nije svidjelo je to što dosta kopra stavljaju u hranu, u umake za meso, za salate, za prilog, a on kako je dosta intenzivan, meni baš nije najomiljeniji začin. Ali to je nešto možda specifično što oni koriste u svojoj kuhinji. Imali smo prilike isprobati razne juhe od luka u kombinaciji s tostom, juhu od gljiva, slično kao kod nas, možda u kombinaciji s tostom s jajima, malo kombinacija bogatijih nego na što smo mi navikli.

Koliko je učenika bilo na ovoj mobilnosti, a koliko profesora?

Mirna Dusper : Na ovoj mobilnosti je bilo troje učenika, dakle to su Emanuela Peći, učenica drugog razreda Ekonomske škole, smjer ekonomist, zatim Dejan Jantolek, učenik trećeg razreda Ekonomske škole, smjer komercijalist i Marko Marinac, učenik trećeg razreda Ekonomskog škola, smjer ekonomist, te dvije profesorice, profesorica Maja Crnković koja nažalost nije mogla biti s nama, profesorica Hrvatskog jezika i ja.

Jeste li u tom vremenu uspjeli razmijeniti iskustva s kolegama iz Poljske, što se tiče obrazovnog sustava u Poljskoj, kakav je on u usporedbi s našim obrazovnim sustavom?

Mirna Dusper : Imali smo priliku malo popričati s njima, da. Njihov obrazovni sustav je sad malo drugačije strukturiran nego naš. Više je podijeljen na tri trogodišnja razdoblja. Dakle u Osnovnoj školi u kojoj mi imamo četiri godine, niže razrede, oni imaju tri, onda slijedi nekakvo prijelazno razdoblje opet od tri razreda, pa opet tri skroz praktički dok se ne završi srednja škola, odnosno dok učenici ne navrše 18 godina. Međutim, rekli su da je njihov sustav još ove godine takav i da od sljedeće školske godine prelaze na sustav kakav mi koristimo kod nas, znači da će biti četiri razreda osnovne niže škole, četiri viša razreda osnovne škole i četiri razreda srednje škole. Dakle, oni prelaze na naš sustav, a ukidaju ovaj svoj.

Gdje su bili smješteni učenici ?

Mirna Dusper: Ovaj put su učenici ponovno bili smješteno kod domaćina, poljskih učenika, tako da smo samo profesorica Maja i ja bile smještene u hotelu. Roditelji učenika kod kojih su bili smješteni, su bili dužni ujutro ih dovesti pred školu i navečer doći po njih ako žive malo dalje od škole, zatim isto tako su im pripremali obroke ujutro ili za večeru, ručak smo uvijek imali zajedno organiziran, večere ponekad zajedno, ako nismo zajedno onda su opet naravno njihovi domaćini kod kuće pripremali obroke. Mislim da je to puno bolje iskustvo, jer učenici pobliže upoznaju i kulturu i običaje i način života te države u kojoj borave i naravno više su se sprijateljili sa svojim domaćinima. Željela bih još samo naglasiti da u 10. mjesecu svi naši partneri dolaze k nama u Ekonomsku školu u Požegu i bit će ovdje smješteni tjedan dana. Učenici također po obiteljima naših učenika. Sljedeća mobilnost će biti na Cipru sada u svibnju, ali tamo idu samo tri profesora. U međuvremenu mogu spomenuti da će naši učenici prezentirati svoje radove, svoje slikovnice, svoj strip te svoj video uradak u Osnovnoj školi Antuna Kanižlića, već je dogovorena suradnja, nešto se isto dogovara i s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Požega, tako da se nadam da će se i tamo to prikazati.

Svoje dojmove s mobilnosti u Poljskoj ispričali su nam i Emanuela Peći, učenica drugog razreda Ekonomske škole, smjer ekonomist, zatim Dejan Jantolek, učenik trećeg razreda Ekonomske škole, smjer komercijalist i Marko Marinac, učenik trećeg razreda Ekonomskog škola, smjer ekonomist

Marko Marinac: Bilo je odlično, ja sam se stvarno zabavio, proveo sam lijepo vrijeme tamo i to je bilo jedno jako dobro iskustvo.

Kakav je njihov obrazovni sustav, jeste razgovarali sa svojim kolegama o tome?

Marko Marinac: Mislim da je njima teže jer njima škola stvarno traje duže nego nama, oni imaju šest ocjena i ocjena šest je baš za odlične.

Ti si bio smješten kod obitelji učenika koji sudjeluje u projektu, kako ti se svidjelo to iskustvo, biti u obitelji nekoga iz Poljske?

Marko Marinac : Meni je bilo odlično što sam bio smješten baš kod Adriana, Adrian je odličan dečko i lijepo me udomio.

Imali ste vremena i za razgledanje znamenitosti a posjetili ste još neka mjesta u Poljskoj?

Marko Marinac : Prvo smo obišli Lubartowu, Lubartow smo obišli kroz igru lokacija s učenicima iz Poljske i ostalim učenicima s projekta. Varšavu smo zajedno također obišli, zabavljali smo se tamo, zajedno smo išli na neka mjesta, imali smo svog profesionalnog vodiča koji nas je razvodio po gradu, Lubin smo također prošli s profesionalnim vodičem, vidjeli smo stvarno jako lijepe znamenitosti.

Kako je izgledao jedan dan vašeg boravka u Poljskoj. Vi ste dolazeći tamo pripremili, za svoje domaćine nekakve materijale, video zapise, slikovnice, imali ste jednu prezentaciju svega toga zar ne?

Marko Marinac : Da, prezentirali smo slikovnicu strip i video. Svaka država prezentirala je svoje uratke.

Sad nakon ovog lijepog iskustva u Poljskoj, što bi poručio svojim vršnjacima, koji nisu do sada sudjelovali u ovakvim i sličnim projektima, kakvo je to iskustvo i koliko je ono dobro za učenike?

Marko Marinac: Treba se stvarno potruditi i uključiti kad postoji prilika, jer je to stvarno nezaboravno iskustvo, nova prijateljstva se sklapaju, upoznajete različite kulture i imate priliku posjetiti gradove koje možda sami nikada ne biste.

Ovaj projekt potiče kod učenika čitanje, znamo koliko danas mladi malo čitaju, koliko tebi znači ovaj projekt i koliko ti je on pomogao da više čitaš?

Marko Marinac: Ja sam čitao i prije jako puno, tako da mi je ovaj projekt samo unaprijedio moje čitalačke aktivnosti.

Dejane, ti si također prvi put u projektu, prva ti je mobilnost, kakvi su tvoji dojmovi iz Poljske?

Dejan Jantolek: Kao što je kolega Marko već rekao, bilo je to jedno lijepo i nezaboravno iskustvo, složili smo neka nova prijateljstva, koja će se održati tijekom godina i upoznali nove kulture.

Kako ti se svidjela ideja da boravite u obitelji učenika?

Dejan Jantolek: Bilo je dosta dobro, prvih dan, dva je bilo malo neugodno dok se nismo upoznali, ali dalje je bilo dobro, lijepo smo pričali engleski, razumjeli se, bilo je dobro.

Jesi li ostao u kontaktu sa svojim domaćinom?

Dejan Jantolek: Da, nakon što sam se vratio kući, sljedeći dan sam se odmah čuo s nim, javio sam da sam stigao.

Što ste obišli od znamenitosti?

Dejan Jantolek: Grad koji smo obišli je Lubartow, to je manji grad, otprilike kao Požega, ali je puno razvijeniji, recimo ekvivalent našem Osijeku. Obišli smo u Varšavi nacionalnu knjižnicu, palaču kulture, muzej i dvorac.

Kako vam se svidjela poljska kuhinja.

Dejan Jantolek : Hrana je bila slična našoj, za glavno jelo smo većinom dobivali isto kao kod nas, samo oni serviraju najmanje 3 ili 4 vrste salate uz svako glavno jelo, tako da je to možda jedina razlika.

Vjerujem da bi ponovio ovo iskustvo?

Dejan Jantolek : Da, definitivno.

Emanuela, tebi je ovo drugi projekt, ali prva mobilnost, kakvi su dojmovi?

Emanuela Peći : Bilo je odlično i nezaboravno iskustvo, rado bi ponovila.

Jesi li ostala u kontaktu sa svojom domaćicom?

Emanuela Peći : Da, čujemo se često.

Kako ti se svidio Lubartow?

Emanuela Peći : Najviše su mi se svidjele građevine, jer su zaista prekrasne.

Kakav je način života u Poljskoj?

Emanuela Peći : Način života, sličan našem, ali je jako razvijeno za razliku od Hrvatske.

Koliko su ti projekti dobri za vas učenike i što bi poručila onima koji nisu još uključeni?

Emanuela Peći : Preporučila bih ima da svakako pokušaju i da se potrude jer steći će nezaboravno iskustvo.