Zdenka Kovačiček: “Jazz nikome nije donio hrpu novca i nitko se od njega nije obogatio, no ja jazz volim i on je moja velika strast”

“U Požegi sam bila prije 15-tak godina s predstavom “Obljetnica braka” koju je režirao i glumio pokojni Krešimir Zidarić, ali doći ću vrlo brzo opet” – poručuje Zdenka.

Zdenka Kovačiček, na hrvatskoj jazz glazbenoj sceni prisutna je više od pet desetljeća i s pravom nosi status prve dame hrvatske jazz scene. Sinoć je u Požegi na Aurea festu jazza nastupila s vrhunskim jazzerima Greenhouse Blues Bandom, orkestrom s kojim u posljednje vrijeme redovito nastupa i s kojim je, kako nam je rekla, oduševljena. Hrvatska Janis Joplin, kako ju mnogi zovu, sinoć je oduševila požešku publiku nezaboravnim hitovima poput „Me and Bobby McGee“, „Try“, ali i hrvatskim evergreenima te vlastitim uspješnicama. Prije toga u Gradskom muzeju Požege otvorila je izložbu „Gumbi“, Pokrajinskog muzeja iz Celja, a mi smo iskoristili priliku i kratko porazgovarali s jazz divom koja svojim glasom još uvijek osvaja pozornice diljem svijeta.

Kada ste zadnji put bili u Požegi ?

Sad sam se baš prisjetila, bilo je to prije 15-tak godina s predstavom “Obljetnica braka” koju je režirao i glumio pokojni Krešimir Zidarić. Meni je to u sjećanju kao projekt koji mi je bio velika želja i koji sam uspjela ostvariti zahvaljujući upravo njemu. Poslije predstave smo imali “session” gdje sam ja pjevala uz klavir i sad dok razgovaramo mi je ta scena prošla pred očima.

Ima li jazz svoju publiku u Hrvatskoj?

Pa ima. Jazz ima svoju publiku u Hrvatskoj, ali moram se požaliti da je situacija nekad bila bolja. Mediji su prije jazz puno više pokušavali predstaviti mladima i promovirati ga. Danas se sve pretvorilo u konzumerizam, jazz nikome nije donio hrpu novaca i nitko se od njega nije obogatio. No ja jazz volim i on je moja velika strast. Moram priznat kao smo jedva uspjeli preživjeti od jazz-a, zato smo morali proširili glazbeni vidokrug. Znate, za mene postoji samo dobra i loša glazba, ali jazz je vrhunska glazbena kategorija koju sam ja pokušavala predstavit publici na zabavan način. Zato i imam dva izdanja koja se zovu “happy jazz”. To je vrsta jazz-a koju publika doživljava kao zabavu, pjeva s nama i swinga. No treba znati da je jazz u kategoriji klasike i mladi bi trebali sve više učiti i upoznavati povijest jazz-a. Pokušavamo proširiti pojam jazz-a. Zato postoji etno-jazz, pop-jazz, rock-jazz, što je dobro.

Onda Požežani mogu biti jako ponosni što imaju Aurea fest jazz-a?

Apsolutno, to je jako pohvalno. I ne samo to, odlična je stvar što imate i ovakav krasan Big Band s vrhunskim solistima, to je fantastično. Primjer Požege trebili bi slijediti i ostali manji gradovi u Hrvatskoj. Svoje big bandove uz Požegu imaju Bjelovar i Čakovec ali to treba još više promovirati, širiti i nametnuti široj publici.

Čime ste trenutno angažirani?

Počela je jesenska sezona, tako da me čeka krapinski festival i još nekoliko koncerata s orkestrom sastavljenim od osam vrhunskih glazbenika, što je velika stvar za mene, jer sam dugo godina nastupala samo uz gitaristu, a sada imam iza sebe vrhunski Greenhouse Blues Band, koji će i vaša publika imati prilike večeras čuti. To mi je posebno drago jer se sve moje pjesme mogu aranžirati i na jedan nov način, pomalo žešći, što meni posebno odgovara. Nadam se da ću i u kazalištu opet nešto raditi.

Kada ćete nam opet doći u Požegu ?

Pa, možda se opet vrlo brzo vidimo, jer ja ću Gradskom kazalištu Požega ponuditi moj posljednji projekt, mjuzikl “Ella i Marilyn” Gdje ja igram Ellu Fitzgerald, a Vanda Vinter  Marilyn Monroe. To je bio naš jako uspješan projekt, gdje pjevam jazz standarde iz repertoara velike Elle Fitzgerald. To je prava stvar, koju moramo predstaviti i požeškoj publici.