Školsko zvono:Humanitarni malonogometni turnir “Nisi sam” za Stjepana Segečića

04.03.2016.

Katolička gimnazija u Požegi petu godinu zaredom u vrijeme korizme, održava jednu lijepu, sportsku humanitarnu priču „Nisi sam“, kojom pomažu one kojima je to najpotrebnije. Ove će godine novac prikupljen prodajom ulaznica za humanitarni malonogometni turnir i uplatama građana bit namijenjen Stjepanu Segečiću iz Požege. O tome smo razgovarali s Mariem Ragužem, profesorom na Katoličkoj gimnaziji Požega i pokretačem cijele ove priče.
 
Mario, možemo li se prisjetiti kako je sve krenulo?

Mario Raguž: Humanitarni malonogometni turnir krenuo je prije pet godina u dogovoru učenika i našega školsko – sportskog društva gdje sam voditelj. Došli smo na ideju da pomažemo bolesnoj djeci u našoj županiji, kroz jednu nogometnu manifestaciju i tako smo krenuli u ovaj projekt. Prve godine smo imali malonogometni turnir u Brestovcu i tamo su sudjelovali učenici srednje škole. Već sljedeće godine smo primijetili da odaziv nije najbolji pa smo se orijentirali na mlađe uzraste koju uključuju i roditelje i klubove. Nakon toga imali smo stvarno velik odaziv gledatelja, djece, roditelja. Sudjelovali smo i na turniru u Velikoj, u Jakšiću, u Požegi i ove godine smo ponovno u Požegi u sportskoj dvorani Tomislav Pirc.

Pomoć će ove godine biti prikupljana za Stjepana Segečića iz Požege. O čemu se radi?

Mario Raguž: Svake godine pokušavamo uspostaviti kontakt s roditeljima, s institucijama kojima je pomoć potrebna. Sagledavši situaciju i u dogovoru s ravnateljicom Osnovne škole Julija Kempfa, gospođom Kornelijom Sabljak, dogovorili smo pomoći Stjepanu Segečiću, učeniku petoga razreda te škole. Stjepan je Rođen je 2003. godine, prije nekoliko tjedna imao je operaciju u Njemačkoj, a prije toga imao je niz operacija. Njegova dijagnoza je rascjep kralježnice. Ovdje se nadovezuje i skolioza i lordoza, kifoza, jako puno poteškoća. Imao je i operacije na mozgu i bubrezima. Donji ekstremiteti su mu kompletno oduzeti. Smatrali smo da njemu pomoć doista prijeko potrebna. Roditeljima troškovi njegovog liječenja i odlasci u inozemstvo predstavljaju doista veliki izdatak s obzirom na to da je samo otac zaposlen, dok majka brine o njemu.

Kako će se odvijati program i kad sve počinje ?

Mario Raguž: Sam turnir, održat će se u subotu, 5.ožujka, s početkom u 8 sati i trajat će do 16 sati. Sudjelovat će 12 ekipa iz četiri županije. Turnir je namijenjen za igrače, rođene 2005. godine i mlađe. Odigrat će se 26 utakmica. Kratak je period, smanjili smo trajanje utakmica ali cilj koji smo zacrtali, svakako ćemo ostvariti. Čak nam se i iz Cibalije javio jedan drugoligaš. Prošle je godine sudjelovao „No limit“ Virovitica, dolaze nam i igrači s akademije, tako da će to biti jak turnir. Bilo bi dobro doći pogledati, jer cilj je doista plemenit.

Kolika je cijena ulaznice, gdje se mogu nabaviti ?

Mario Raguž: Ulaznice već prodajemo po osnovnim školama. Imamo kolege, profesore tjelesne kulture u Kempfovoj školi, u Cesarićevoj školi vjeroučitelja, u Kanižlićevoj školi profesora tjelesne kulture koji su nam na usluzi i svake godine su uključeni u tu humanitarnu akciju. Mogu ih imenovati, dakle Vjekoslav Lojber u Kanižlićevoj školi, Dario Pisker, Alen Ivanović – Kempfova škola, Mario Nikolić – Cesarićeva škola. To su ljudi koji su nam cijelo vrijeme na usluzi. Karte se mogu kupiti i na ulazu za vrijeme trajanja turnira. Sama ta akcija ima velik značaj za naše učenike jer oni tako, postaju prijatelji toj djeci i obiteljima. Imaju svijest te mogu poticati svoje društvo na daljnje humanitarne akcije.

Nismo spomenuli broj računa na koje se mogu uplatiti sredstva za pomoć ?

Mario Raguž: Otvorili smo žiro račun u Privrednoj banci Zagreb i on će biti aktivan od 5. do 19. ožujka. Fizičke i pravne osobe moći će uplatiti sredstva koja idu isključivo obitelji Segečić. Iban glasi HR 9723400091510771252. Vjerojatno ćete ga i vi objaviti na svome portalu i svatko to želi uplatiti, moći će to učiniti, naravno prema svojim mogućnostima.

Ove godine uz Katoličku gimnaziju sudjeluje i Javna ustanova sportski objekti Grada Požege ?

Mario Raguž : Prijašnjih smo godina obilazili općine u okolici, stoga smo sad odlučili u dobroj suradnji s Gradom Požegom, organizirati to u dvorani Tomislav Pirc, koja nam dobro dođe i s kapacitetom a i tehničkom opremom. Osoblje je također na usluzi tako da možemo jako dobro surađivati. Ravnatelj Goran Ribičić nam je odobrio korištenje dvorane i ovim putem se želim zahvaliti na tome.

Rekli smo da su se učenici vrlo rado odazvali na akciju i svake godine se uključuju. S nama su ovdje dvije učenice koje su sada prvi razredi jedan učenik koji je student ali je od prvog dana u cijeloj ovoj priči i sudjeluje i dalje u svemu. Kako ostali reagiraju?

Mario Raguž: Taj uži krug učenika koji se uključuje, ovom prilikom moram ih spomenuti, Ivan Čuljak, koji je sada student na Veleučilištu u Požegi, Emi Main i Ana Grgić koje su na studiju u Vukovaru. To su učenici koji su od prvoga dana u projektu, koji su jako puno naučili o organizaciji humanitarnih akcija ali i svemu vezanom za projekte i rad vezan za sportske aktivnosti. Od prvoga dana su uz mene i rade sa mnom u svim tim projektima. Pohvalno je i to što oni i danas dolaze, uključuju se u naš rad. Jedni nam odlaze, drugi nam dolaze. Imamo dvije učenice koje su praktički prvi razred ali već su mi desna ruka. Spoznao sam već sada da s njima mogu odraditi dobar dio posla.

Ivane ti si bivši učenik Katoličke gimnazije, sada student treće godine Veleučilišta u Požegi i u cijeloj ovoj priči si od samoga početka. Što je tebe potaknulo da se uključiš u sve?

Ivan : Uključio sam se iz socijalne osjetljivosti koju promovira Katolička gimnazija. Svi profesori naglašavaju da ako možemo, pomognemo drugima, da gledamo druge oko sebe i da ćemo tako i sami biti zadovoljniji. Tako je profesor Raguž jedne godine došao na ideju da odradimo taj turnir. Nas nekoliko je prihvatilo ideju i tako prve godine smo odradili jedan turnir u Brestovcu gdje smo napravili vrhunski posao. To zadovoljstvo poslije turnira, svake godine nas je sve više i više privlačilo jer je osjećaj kad pomogneš nekome fantastičan. Ja sam uključen već 5 godina i svake godine se rado odazovem, baš iz razloga jer je dobar osjećaj nekom pomoći. Uostalom, Katolička gimnazija to promovira, zalaže se za dobar odnos među učenicima i da ih priprave za dobar život. To mi je bio veliki motiv, da ja mogu nekom pomoći. Ja ne napravim puno sa svoje strane, ali znam da je to puno jer sam nekom pomogao i olakšao život.

Koji su tvoji zadaci oko organizacije?

Ivan : Prvih godina, dok sam bio u školi, bilo je puno više posla za mene, samo zato što sam bio prisutan u školi pa je bilo lakše surađivati s profesorom. Otkako sam student, malo je teže zbog svih obaveza koje imam. Nastojim i dalje biti profesoru na raspolaganju. Što se tiče samog turnira, ja sam od prvog dana službeni speaker turnira i moji su poslovi uglavnom vezani uz zapisnički stol i svu tu papirologiju.

Prema tvojem mišljenju, koliko su danas mladi spremni uključiti se u ovakve humanitarne akcije i koliko su senzibilni za one kojima je pomoć potrebna?

Ivan : Što se tiče Katoličke gimnazije, iz vlastitog primjera mogu reći da je škola veoma osjetljiva što se tiče učenika. Svake godine je angažirano jako puno učenika s obzirom na to da škola broji svega 200 učenika. Škola angažira barem polovicu učenika da sudjeluju na bilo kakav način, od malih zadataka vezanih za izradu zapisnika. Neke cure i dečki znaju provesti cijeli dan na turniru i dati svoj maksimum. Što se tiče katoličke gimnazije, odaziv je velik i učenici su vrlo osjetljivi po tom pitanju.

Iva, što je tebe potaknulo da se uključiš u ovu humanitarnu akciju s obzirom na to da si tek prvi razred ?

Iva: Profesor Raguž nam je predložio da sudjelujemo u humanitarnom turniru, mi smo pristali zato što želimo pomoći drugima. Suosjećamo s njihovom situacijom.

Ti si sportašica, igraš badminton i vrlo si uspješna u tome, zar ne?

Iva: Ovo će mi biti peta godina otkako se bavim školskim sportom, badmintonom. Igramo za školu, već smo četiri godine zaredom na državnom natjecanju, od moje osnovne škole. Sada sam tu tradiciju nastavila i u srednjoj školi, uz pomoć cura koje igraju sa mnom. Badminton je samostalni ali i grupni sport, u ovom slučaju grupni. Nas četiri igramo i jako se trudimo, i evo sada smo prošli na regionalno natjecanje iz badmintona, koje će se održati u Okučanima ove godine.

Koji je tvoj zadatak na humanitarnom turniru? Za što si ti zadužena ove godine?

Iva: Moja prijateljica Tara i ja prodajemo ulaznice, pomažemo profesoru Ragužu oko nekih priprema i tako.

Tara, koji je tvoj motiv ?

Tara: Odazvala sam se na poziv profesora Raguža. Također sam željela pomoći djeci kojoj je to potrebno. Nadam se da ćemo u tome uspjeti i pomoći najviše što možemo.
 

Kakav je osjećaj kada znaš da ćeš nekim svojim angažmanom učiniti nešto veliko i lijepo i pomoći nekome kome je to potrebno?

Tara: Osjećaj je predivan,srce mi je ispunjeno. Nadam se da će biti svi zadovoljni i da ćemo im puno pomoći.

Profesore Raguž iskoristit ćemo priliku i pitati Vas i za aktivnosti Škole nogometa. Prema informacijama kojima raspolažemo polaznici su vrlo uspješni Nedavno su na donatorskoj večeri predstavljeni svi uspjesi i svi mladi nogometaši?

Mario Raguž : Sama donatorska večera imala je cilj da se okupe roditelji, naši igrači, sponzori, ljudi iz grada koji podržavaju naš projekt i da se kroz tu večer predstavi sav naš uspjeh. Jedan je impozantan podatak da je 60 pehara bilo ostvareno u Školi od srpnja 2014. do donatorske večere i tako smo to kao činjenicu predstavili. Na svakom peharu bio je datum i godina kada je osvojen te su isto tako išli slajdovi s kronološkim pregledom od prijašnjih natjecanja na turnirima. Sama donatorska večera okupila je dosta medija, što nam je i zadovoljstvo i ovom prilikom zahvalio bih na tome. Isto tako, veliki broj roditelja koji su se uključili u donatorsku večeru ali su cijelo vrijeme aktivni unutar same škole nogometa. Što s prijevozom, što s nekim drugim stvarima koje su potrebne da bi se moglo ostvarivati takve uspjehe. Isto tako, ljudi iz uprave također su podržali naš projekt i evo donatorska večera okupila je 500 uzvanika.

Osim 2014. i 2015.  koje su bile uspješne, i 2016. godina započela je tako?

Mario Raguž : Pa evo ja bih rekao unazad mjesec dana, pa i tri tjedna i od onih 60 pehara s donatorske večeri, još tri su u vitrinama naše škole. Sudjelovali smo na zimskoj ligi Slobodnica. Dan poslije donatorske večere, odigrali smo finale i imali smo dvije ekipe koje su osvojile jaku zimsku ligu Slobodnica. Veliko mi je zadovoljstvo da smo uz te ekipe, mogli podići pehare za prva mjesta. Isto tako, imali smo jednu ekipu u kadetskoj skupini koja je izgubila na jedanaesterce u finalu. Bila je blizu prvoga mjesta ali osvojila je drugo mjesto i naše mlađe ulazno 2004. godište , koje je igralo sa starijim igračima, bilo je četvrto na kraju. U završnici smo ostali s četiri ekipe, osvojili dva pehara za prvo mjesto, jedno za drugo i jedno za četvrto. To je veliki uspjeh naše škole. Odmah nakon Slobodnice, igrali smo turnir u Batrini, tamo smo poslali 2003. godište s trenerom Filipom Pejićem. Oni su osvojili uvjerljivo prvo mjesto ali isto tako smo sudjelovali i u kategoriji Limača, mlađih pionira, ulaznog godišta 2004. u Virovitici, na jednom od jačih turnira na ovome području. Međunarodnom, gdje su sudjelovale ekipe iz Mađarske, Bosne i Hercegovine i evo vratili smo se u s peharom u 2005. godištu na prvom mjestu i s peharom u 2004. godištu. Podigli smo dva pehara u dva dana na dva međunarodna turnira, što je za mene iznenađenje. Kada dođemo na takve turnire, svi se pripremaju, svi se selekcioniraju, svi su motivirani i kada odigramo briljantne utakmice, naš rad nešto i vrijedi.

Rezultati su tu, a prava sezona tek počinje. Dodijeljene su i godišnje nagrade za perspektivne sportaše. I tamo je bilo onih iz škole nogometa?

Mario Raguž : Pa iz Škole nogometa imali smo tri mlada igrača kao perspektivne igrače nogometa. Najuspješniji u protekloj godini bili su Luka Bartić 2006. godište, Matej Perić 2006. godište, Bruno Raguž 2004. godište. Svaki od njih, osvojio je deset pojedinačnih nagrada, što na zimskim ligama, međunarodnim turnirima ili na domaćim turnirima. Njih trojica su nominirana od uprave kluba i evo izvršni odbor odabrao ih je da budu perspektivni sportaši grada ispred sportskog kluba Slavonije. Isto tako imamo Davida Lojbera, kadeta koji je nedavno otišao u NK Lokomotivu u Zagreb, prvoligaša i dobio drugu nagradu za ligaša godine. Smatramo da su naši nogometaši uistinu vrijedni, radišni ali isto tako da su i ove nagrade zaslužene.

Vjerujem da je tu uloženo i jako puno truda, energije, vremena, odricanja. Zapravo nije lako osvojiti deset nagrada, treba se puno toga dati ?

Mario Raguž : Naravno, mi imamo jako puno trenera, koordinatora struke. Jako se puno dajemo u nogometu, jako puno razgovaramo pojedinačno o svakom igraču u svakoj kategoriji kroz redovite sastanke u klubu. Rade se planovi, programi, ništa nije napamet i što je zanimljivo, svugdje smo prisutni. Imamo ponude Osijeka da dođe odigrati prijateljsku utakmicu s nama. Nekada je nama bio pojam otići u Osijek, u Gradski vrt i odigrati utakmicu protiv Osijeka što je za djecu veliki doživljaj. Danas je to normalno i prošli tjedan sam imao dva, tri poziva iz Osijeka i jednostavno ne mogu naći termin da odigramo protiv njih a oni su spremni platiti autobus i doći ovdje s pedeset igrača na prijateljsku utakmicu sa Školom nogometa grada Požege odnosno nogometnog kluba Slavonija. Ali evo našli smo termin neki dan, tako da će se 6. ožujka ovdje odigrati utakmica između našeg kluba, odnosno tri kategorije naše škole i Škole nogometa iz Osijeka.

Pretpostavljam da je škola nogometa i dalje otvorena za sve one koji se žele priključiti, upisati i krenuti trenirati !?

Mario Raguž : Naravno, sva djeca uzrasta od 5 do 18 godina, mladići koji još nisu počeli. Mi imamo A programe, B programe i županijsku ligu. Svi se mogu uključiti, doći i pokušati. Mi ćemo ih testirati i vidjeti kakve su njihove sposobnosti i na koji se način mogu nogometno razvijati. Slobodno dođite na stadion Slavonije ili na Sportsko rekreacijski centar, čekaju vas treneri škole nogometa. Dođite, upišite se, pokušajte i vidite. Velika je konkurencija, ali konkurencija stvara igrača. Svi se mogu okušati u nogometu, naučiti motorička znanja iz nogometa, razvijati svoje motoričke sposobnosti i jednostavno zaigrati za NK Slavoniju ili NK Požega.