Ranko Ostojić: “Nikada nisam odbio najteže zadaće za moj SDP”

U razgovor smo doznali zašto je odlučio kandidirati se za predsjednika SDP-a, što zamjera Zoranu Milanoviću i što misli o kritikama na programsku neodređenost SDP-a, koje idu toliko daleko da kažu da SDP više nije lijeva stranka.

“Prije svega mogu ponuditi svoje dugogodišnje iskustvo, 26 godina sam član SDP-a, sve to vrijeme sam na najtežim zadacima radio upravo za SDP. Borbenost, hrabrost, i odlučnost imam, organizaciju poznajem izuzetno dobro. U ovom trenutku SDP-u treba prije svega stabilizacija i to su razlozi zašto mislim da mogu biti lider stranke, koji je u ovom trenutku potreban, da se kao stranka, nakon udarca koji smo dobili na izborima stabiliziramo, da budemo ponovno snažni i jaki,” rekao je u razgovoru za RVA, Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova u vladi Zorana Milanovića, a sada jedan od kandidata u utrci za predsjednika SDP-a.

Gospodine Ostojiću, prvi ste, odmah nakon što je g. Milanović najavio da se povlači s mjesta predsjednika SDP-a najavili svoju kandidaturu. Možete li nam reći zbog čega?

Ranko Ostojić: Imali smo situaciju da su naše članice i članovi, simpatizeri i simpatizerke, svi oni koji su dali glas našoj stranci, našoj koaliciji, sigurno tražili u tom trenutku oslonac. Bilo je vrlo važno da, umjesto da pitamo sami sebe, za rezultate izbora, pokrenemo ono što je bitno, a to je da naši unutarstranački izbori budu što prije okončani i da se udari jedan tempo koji u svakom slučaju treba osnažiti SDP, da imamo mirnu, tolerantnu kampanju. U tome sam apsolutno uspio, svi kandidatkinje i kandidati to poštuju. Moji razlozi su bili jednostavni, kada se naš predsjednik odlučio da se više neće kandidirati, moje je pitanje bilo hoće li dati ostavku, kada je rekao da neće, smatrao sam da trebam izaći s kandidaturom za predsjednika SDP-a.

Što je to novo, što možete ponuditi SDP-u, što Vas razlikuje od drugih kandidata?

Ranko Ostojić: Ja prije svega mogu ponuditi svoje dugogodišnje iskustvo, 26 godina sam član SDP-a, sve to vrijeme sam vrlo praktično i na najtežim zadacima radio upravo za SDP. Borbenost, hrabrost, i odlučnost imam, organizaciju poznajem izuzetno dobro. U ovom trenutku SDP-u treba prije svega stabilizacija i to su razlozi zašto mislim da mogu biti lider stranke, koji je u ovom trenutku potreban, da se mi kao stranka nakon udarca koji smo dobili na izborima, stabiliziramo, da budemo ponovno snažni i jaki. To je trenutak u kojem trebamo tako reagirati. Ako je kriza, onda tražite lidera koji kroz tu krizu može voditi.

Jedna od zamjerki koje se mogu čuti na Vaš račun je da ste ministar unutarnjih poslova i da nije primjereno da bivši ministar unutarnjih poslova bude na čelu države ili stranke. Koji je Vaš stav o toj primjedbi?

Ranko Ostojić: To je dosta zanimljiva primjedba, vjerojatno je to i najveća kritika prema meni. Ja sam, između ostalog, bio potpredsjednik Vlade, to nikome nije smetalo, a bio sam tada i ministar unutarnjih poslova. Bilo bi zanimljivo pitati neke druge, recimo četiri stolice od mene u Bruxellesu je četiri godine sjedila Theresa May kao što je poznato sada je britanska premijerka ili Manuel Valls, na drugoj strani koji je danas premijer Francuske, prema tome to je priča koja nema nikakve veze. Važno je sljedeće, a to je, da u svom poslu ministra unutarnjih poslova nikada nisam zlouporabio svoj položaj, nisam se miješao u rad policije, ona je bila potpuno samostalna, a moje je bilo da stvaram uvjete za rad te iste policije. Ja ne dolazim iz SOA-e, pa ako bi bila neka usporedba s Karamarkom, to bi bilo čudno. Kao ministar unutarnjih poslova apsolutno mogu biti predsjednik stranke.

Da ne ispadne da na Vaš rad imamo samo zamjerki, činjenica je da Vam i Vaši protivnici priznaju da ste vrhunski organizator, čemu smo mogli svjedočiti i tijekom poplava i tijekom izbjegličke krize. Je li istina da Vas zbog toga uvijek dopada za SDP najteža, deveta izborna jedinica?

Ranko Ostojić: Uvijek je to moj izbor. Nikada se nisam libio na najteže zadaće za moj SDP, prema tome sve sam radio na način kako smatram da u životu treba raditi. Ne možete prozivati ljude i reći im naprijed, ja sam iza vas, ili nazad, ja sam ispred vas. Moj moto je uvijek bio da sam primjer drugima, a svi ti ljudi vraćaju vam jednim ozbiljnim radom, ozbiljnim načinom, to se zaista vidjelo i kroz poplave, i kroz migrantsku krizu, koliko je to bilo ne samo profesionalno, nego i s puno entuzijazma. Ja mislim da je to apsolutna prednost. Što se tiče IX. izborne jedinice, nikada svoju vojsku nisam napuštao, prema tome kada sam prvi put pozvan krizne 2007. godine, kada je gospođa Antičević Marinović imala problem s aferom svog supruga, oko njegovih odvjetničkih poslova, tada sam u pola kampanje pozvan da preuzmem najtežu izbornu jedinicu, utvrdu HDZ-a. To je bio početak, sve te godine sam ostao, bez obzira na to što je bilo određenih namjera da me se vrati nazad u X. izbornu jedinicu, ja sam zatražio da želim ostati sa svojim ljudima. Četiri puta smo dijelili bitku, četiri puta smo bili u tome i danas sam ponosan na rezultat 19. 449 preferencijalnih glasova u IX. izbornoj jedinici. To je drugi najbolji rezultat u Republici Hrvatskoj, iza Zorana Milanovića od svih političara, a kada to govorimo, to je 40% naših glasova. Mislim da je vrlo bitno, jer to je dva puta više od gospodina Dade Milinovića, koji je šef te iste utvrde.

Vaša izborna jedinica je poznata kao utvrda HDZ-a, ali HDZ jednako dobre rezultate ostvaruje i u našoj, petoj izbornoj jedinici, koja pokriva Požegu. Kako ocjenjujete rezultate SDP-a na prošlim izborima u ovom kraju i rad predsjednika ŽO SDP-a Požeško-slavonske županije, gospodina Zdravka Ronka?

Ranko Ostojić: Počet ću od toga da su ti izbori pokazali na neki način jedinstveni pad u Republici Hrvatskoj, to govori o tome, da koordinatori, koji su vodili izborne jedinice, zasigurno nisu krivi za određene stvari koje su se dogodile. Svi smo na neki način žrtve nekoliko stvari. Svi koji smo u tome sudjelovali, sigurno smo napravili sa svoje strane najbolje što smo mogli u vrlo teškim uvjetima. Ali i u tako teškim uvjetima izuzetno sam zadovoljan radom gospodina Ronka, jer je uspio sačuvati četiri mandata. Vi znate da se tu dogodilo nekoliko situacija. Mi smo izabrali krivi tajming za izbore, taj datum koji je predviđen u 9. mjesecu nije bio dobar, mogli smo ranije to učiniti. Ne radi toga da se ne bi HDZ konsolidirao, nego je Hrvatska trebala na izbore što prije, mogli smo to odraditi i prije početka ljeta. S druge strane personalizirana kampanja na koju smo pristali, nas je dovela do toga da nekoliko rečenica s vrlo ružnim porukama, ima loš rezultat, za što ja u početku nisam mislio da će imati takav efekt. Finale priče je bio da smo imali izuzetan pad diljem Hrvatske. Neki će reći da srpska nacionalna manjina nije glasovala za nas, to nije točno, glas su nam uskratili i oni koji su bili uvrijeđeni takvim načinom razgovora. Da me Zoran Milanović, predsjednik stranke, pitao treba li ići na taj sastanak ili ne, ja bih mu rekao da ne ide, iz jednostavnog razloga, što nema potrebe ocjenjivati s kim pričaš, nego se radi o tome da su to isti ljudi koji su vrijeđali njegovog ministra branitelja godinu dana, Sinišu Glavaševića, sina heroja i druge pristojne građane Republike Hrvatske. S njima se nema što ići razgovarati i pregovarati, dobili nismo ništa, a iskustvo govori da i godinu dana prije toga ta ista ekipa kada se s njima nalazilo je koristila isti sistem snimanja razgovora. Koliko god je ružno i ilegalno snimati razgovore, toliko s druge stane nije bilo potrebe da čak i u tome ležernom razgovoru bilo tko izgovori takve rečenice koje su nas koštale izbora. Tek kada sam vidio rezultate po gradovima i općinama, sam shvatio da smo izgubili ogroman broj glasova, točno se može vidjeti gdje su nam neuralgične točke i gdje je SDP izgubio izbore.

Puno je bilo zamjerki pa čak i kritika na programsku neodređenost SDP-a, koje idu toliko daleko da kažu da SDP više nije lijeva stranka. Budući da vjerujem da je to i Vašim članovima izuzetno važna tema, kako ćete odgovoriti na te kritike?

Ranko Ostojić: Nama su često govorili da smo liberali, pa da smo komunjare, onda da smo desničari pa potom da radimo protiv Hrvatske. Istina je sljedeća, da mi svoj program dugo vremena nismo ažurirali, nismo se jasno odredili kao stranka, nije bilo profilacije stranke, što je u mome programu jedna od bitnih stavki i to je upravo ono što članovi ali i oni koji su spremni dati glas za SDP od nas traže. Nama nikakvo koketiranje ne pomaže, prema tome trebamo se odrediti kao lijeva stranka, trebamo biti stranka koja će definitivno zaštititi, ne samo radnike, već i one koji su slabiji. Bogatiji neka plaćaju više, oni koji su siromašniji manje i to je put. Stranka mora biti na tom pravcu. Iz toga razloga, mislim da puna politička profilacija SDP-a kao ljevice, mora biti definirana u našim politikama, prije svega. Program imamo odavno, mi jesmo stranka koja slijedi tekovine socijaldemokracije, mi jesmo lijeva stranka, ali s druge strane to nismo dovoljno glasno pokazivali.

Kažu da se SDP udaljio od radnika i radništva. Je li to točno?

Ranko Ostojić: Ja mislim da je tu prije svega stvar u pristupu, nismo bili dovoljno glasni. Ne možete samo „tračat“ velike tajkune i govoriti da slabo plaćaju blagajnice. Naš posao je prije svega da kao politička stranka, stanemo rame uz rame uz one koji jesu ugroženi, to će ponekad podrazumijevati aktivizam i akciju da se bude zajedno s njima, ali i s druge strane donošenje zakona. Ja sam upravo i predložio kao podlogu jednu od politika, da se izborimo za puno višu minimalnu plaću i time zaštitimo 70 tisuća naših sugrađanki i sugrađana koji u ovom trenutku primaju minimalac. Minimalna satnica mora biti naša tema, mi moramo progovoriti, o ravnopravnosti žena koje rade na istim poslovima kao i muškarci, a nemaju istu plaću, boriti se protiv “staklenog stropa”, protiv situacija u kojima ne možete napredovati samo zato što ste žena, to su putovi na kojima SDP treba graditi svoju politiku.

Čula sam da ste jako dobar zabavljač i glazbenik?

Ranko Ostojić: Možda zabavljač da, glazbenik dijelom. Ja sam na neki način bio opredijeljen za cjeloživotno učenje, svakih 10 godina naučim novi akord, otprilike sada sam već na petom, tako da je to jako dobro. Prema šestom težim, ali mislim da nisam loš. Imam ekipu prijatelja s kojom zasviram, nekad smo se zvali „Nikad skupa“. Ekipa stvarno dobro svira, odlično, pa me pokrivala u tom dijelu. Sad smo promijenili ime, zovemo se „Bez gazde“. To su sve moji dragi prijatelji simpatizeri SDP-a ili članice i članovi, s kojima zajedno nastupam, već godinama. Zabavljamo se i prvi put smo to napravili u korist naše stranke. Ime „Bez gazde“ smo uzeli jer nam je bilo simpatično, s obzirom na to da su prave „Gazde“ odbile nastupati za SDP, bez obzira na to što im je to trebalo biti plaćeno, a mi smo to odradili besplatno.