Hrabri u različitosti: Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju “MI”

22.2.2016.

Hrabri u različitosti, emisija koja potiče svijesti o sposobnostima i doprinosima osobama s invaliditetom, promicanje i poštivanja njihovih prava i dostojanstva, te borba protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom. Hrabri u različitosti, u programu Radio Vallis Aurea.
Udruga MI humanitarna je, neprofitna nestranačka udruga osnovana 11. ožujka 1998.godine na inicijativu nekoliko roditelja djece s posebnim potrebama.

Udruga Mi nedavno je započela sa provedbom projekta Dizajn za inkluziju, stoga su s nama danas dvije dame, gospođa Maja Janković, koordinatorica programa Dizajn za inkluziju Udruge Mi i gospođa Rosana Besadnik, zaposlenica British Council-a, jedna od provoditeljica projekata.

Za početak, o kakvom je projektu riječ?

Projekt Dizajn za inkluziju je projekt koji British Council zajedno sa svojim parterima, to je Udruga Mi i Grad Požega, te sa suradnicima, to je Hrvatsko društvo dizajnera, provodi u Hrvatskoj, u Požegi i u županiji u trajanju od 14, odnosno 16 mjeseci. Cilj ovog projekta je da kroz niz aktivnosti pokušamo ojačati vještine i znanja osoba s invaliditetom, ali jednako tako, ako ne, možda i važnije, još povećati njihovu vidljivost u društvu i približiti njihove vještine i sposobnosti široj javnosti ukazati koliko zapravo oni jesu i trebali bi biti prepoznatljivi kao vrlo vrijedni članovi našeg društva. Dakle, u ovom projektu, mi kroz niz aktivnosti koje provodimo u ovom periodu, uglavnom naglasak je na ovom što se upravo sada zbiva i to jedna centralna aktivnost, to su radionice Dizajn za inkluziju. U ovim radionicama smo mi sakupili dosta sudionika i dosta sudionika iz Požege sa kojima surađujemo na takav način da smo doveli tim dizajnera, imamo 20 dizajnera i zajedno sa korisnicima, štićenicima udruge, učenicima škole, ljudi koji su možda na zavoda, koji imaju određene probleme koji su invalidi ili imaju možda neke posebne potrebe. U tom jednom zajedničkom procesu dizajniranja i kreiranja novih proizvoda, nastojimo ojačati njihove vještine, a time što ćemo nove zanimljive proizvode i povećati njihovu vidljivost u društvu.

Vi ste, gospođo Besadnik, kroz dosadašnje razgovore sa Vašim partnerima koje ste spomenuli, uočili da Požega zapravo nema nikakvog suvenira.

Da, dakle, mi smo ovom projektu odabrali voditelja tog stručnog tima, to je profesorica Julija Cassim, koja predaje u Britaniji na Royal College of Art neki radila je tamo i radi još na jednom vrlo uglednom Helen Hamlyn Centre koji se upravo bavi osobama s posebnim potrebama i sa invaliditetom. Dakle, kada smo bili ovdje krajem 10 mjeseca onda smo održali niz razgovora i zapravo je kroz te razgovore da Požegi zapravo fali taj neki suvenir, iako ima zapravo izuzetno veliko bogatstvo. U ovom procesu smo mi željeli doći do toga što je to onako karakteristično za Požegu i što će Požegu razlikovati od drugih slavonskih gradova. Tako da smo imali jedan proces pripreme u kojima su nam sudjelovali, izuzetno su nam pomogli učenici Ekonomske škole i učenici Gimnazije. Jednako tako je bio izuzetno susretljiv muzej Požega i kustosi koji tamo rade, kao i turistička zajednica i dosta drugih institucija u Požegi u toj pripravnoj fazi smo mi zapravo ipak zaključili da tu toga nedostaje i onda smo počeli malo sužavati, tražiti što je to karakteristično za Požegu. Tako da, kada smo doveli ovamo naše dizajnere, počeli smo držati prezentacije, razgovore, dizajneri su šetali gradom, učenici Gimnazije su ih još više upoznali sa gradom, bili smo u Konzervatorskom zavodu, nekoliko puta u muzeju, tako da bi se odredilo zapravo karakteristično za Požegu, na taj način sklopimo, te rezultate tih kreativnih radionica koje smo radili u Požegi, u Udruzi Mi sa znanjem dizajnera koje su oni skupili, sa tim nekim karakterističnim materijalima koji su karakteristični za Požegu i da to sve nekako u tom jednom kreativnom procesu sjedne na jedno mjesto i da onda imamo prezentacije tog kreativnog procesa.
I do kuda ste došli, dizajneri su vidjeli sve naše vizure i kako diše grad i kakva nam je povijest? Što su odabrali da bude taj dio Požege što će predstavljati, koje će Požega, u krajnjoj liniji moći i prodavati?
Imamo nekoliko timova koji rade i svaki od tih timova rade zapravo na nekoj seriji svojih proizvoda, s tim da se to sve skupa nekako povezuje dakle da treba sjesti zajedno. Morala bi zahvaliti Spin Vallisu, čiji su djelatnici bili izuzetno ljubazni i susretljivi, te su nam osim toga, što su nam dali puno savjeta i donirali ostatke svog drva koje ne mogu koristiti, tako da se one koriste u drvnoj radionici. Dakle imamo tim koji radi materijale iz drveta, imamo tim koji se bavi predmetima iz tekstila, zatim tim koji se bavi printanim tekstilom i imamo tim koji se bavi webom i grafikom. Dakle svaki od tih timova radi, i zajedno, ali dolaze do toga, a sada koji su sve skupa predmeti, to je još uvijek u razvoju i mat ćemo tu prezentaciju predmeta, ali ono što je bitno je da ćemo nakon toga napraviti prave protutipove, znači definirati točno materijale i zapravo zaista izraditi te proizvode, onda ćemo imati u travnju pravu jednu veliku izložbu, nakon tog nam je cilj napraviti neku marketinšku strategiju, vidjeti kako se ti proizvodi mogu plasirati na tržište, kako možemo napraviti suradnju između Obrtničke škole, između poslovnih subjekata, između Udruge Mi i ostalih osoba koje imaju posebne potrebe, kako to sve skupa možemo posložiti i sa Turističkom zajednicom, da zapravo ti proizvodi zaista nađu mjesto nečijim domovima. Ono što je važno, to je da bit ti proizvodi, cilj je da budu ti proizvodi kvalitetni, ako se netko odluči te proizvode kupiti, da ih ne kupi zbog toga što ih je izradila osoba s invaliditetom, nego prvenstveno zbog toga što su ti proizvodi jednake kvalitete koje želite imati u svom domu. Ali i onda ako imate dva jednako kvalitetna, zanimljiva, lijepa proizvoda koje želite kupiti većina će se ljudi odlučiti za one koje imaju jednaku vrijednost i ova dodana vrijednost bi u tom bi trebala biti to što ti proizvodi podržavaju rad i kvalitetu osoba sa posebnim potrebama i osobama s invaliditetom.

Gospođo Besadnik, rekli ste da na radionicama je 20 profesionalnih dizajnera iz Hrvatske, ali i iz drugih europskih zemalja?

Da, mi smo pozvali na sudjelovanje dizajnere koji su već prije sudjelovali u sličnim radionicama. To je jedan vrlo zahtjevan proces, zaista, jer to je jedan vrlo kratak period gdje u određenim gabaritima sa vrlo malo novaca i sa puno različitih dionika i sa puno ulazaka  u kojekakvih različitih tema gdje morate zaista doći do brzih rezultata, tako da ako smo došli u Požegu u četvrtak navečer u petak smo imali neke prezentacije, u subotu i nedjelju su počeli nešto malo razmišljati i razvijati grad, gdje vi imate praktički 4 dana da od neke ideje dođete do proizvoda, uz to da moraju biti razvijene i boje i standardi kako se to može kasnije izrađivati, to je izuzetno zahtjevno, tako da mi imamo jednu kombinaciju dizajnera koji su već iskusniji koji su već prije sudjelovali u takvim projektima i dizajnera koji su na počecima svoje karijere koje zanima inkluzija, koje zanima kako društvo funkcionira, koje se žele baviti, ne čisto nekim svojim komercijalnim poslovima, nego koji imaju taj jedan element društvene odgovornosti i žele sudjelovati u ovakvim projektima.

Evo rekli smo da u Požegi sudjeluje 50ak osoba s invaliditetom, i kroz tih 7 dana osmišljavali su proizvode, kako su zadovoljni polaznici?

Pa nismo još do kraja proveli završne, ali ja mislim da jesu, mislim da će zaista svakome biti vrlo bitno ako se neki dizajn nekog štićenika Udruge Mi nađe na nekim proizvodima, ako oni se mogu povezati sa tim stvarima. Konkretno jedna djevojka je doma jako lijepo heklala, ali to je zaista bilo samo doma. Mi smo je sada smjestili u krug škole u krug sa ljudima koje nešto znaju i mi se nadamo da će ona moći kasnije tim poslom se više baviti, zapravo, to je ono što je cilj, da se ti ljudi druže, te zapravo vide što sve skupa mogu, recimo zanimljivo je da smo kroz ovih nekoliko dana vidjeli velike pomake u likovnim radovima nekih štićenika udruge, znači od toga da su prvo bile samo ravne crte da biste zapravo vidjeli koliko toga danas izlaze van. Moram reći da ljudi imaju različite mogućnosti i način na koji mogu sudjelovati, tako da su to zaista razlikuje od osobe do osobe, to je ono važno, da ljudi razumiju, da taj neki invaliditet ili posebna potreba nije jedna kategorija,ali da zapravo imamo veliki raspon toga što sve skupa se ljudi, može koji ih interesiraju, ali da je to jedan vrlo važan segment našeg društva, ljudi koji nikako ne smiju ostati na margini.

Da, baš sam to htjela pitati, ja vjerujem da je vani, pa tako i u Britaniji daleko složeniji cijeli sistem, od vrtića, školovanja, do pronalaska posla, kod nas to još nekako uvijek šteka?

Ja mislim da šteka svugdje jer je veliki pritisak za profitom i za zaradom i mislim da zapravo je to nešto što vlada svijetom, tako da su neki ti modeli oko toga dali ćete vi nekoga samo držati, ostaviti skroz na brigu roditeljima ili postoje nekakvi viši modeli uključenosti u društvu, to je ono neki različiti stupnjevi. Htjela bi još možda reći ovako slične projekte provodili već prije u Hrvatskoj, radili smo ra Udrugom Inkluzija, radili smo sa Urihom, radili smo sa udrugom Neos iz Osijeka, radili smo sa udrugom Zvono iz Belišća. Da su nastali zanimljivi proizvodi, onda ovisi o snazi udruge koliko su oni uspjeli te proizvode još kasnije zavrtiti i plasirati na tržište. Ja se nadam da ćemo mi tijekom ovog projekta zapravo postaviti jednu čvršću bazu kako bi to kasnije moglo zaživjeti, ali proizvodi su, koji smo do sada radili vrlo lijepi, vrlo zanimljivi i zaista jesu, onako da ih hoćete imati doma, pa kad već imate i tu priču iza toga, to je zaista onako ta dodana vrijednost.
Cijeli projekt je financiran sredstvima Europske unije, nositelj je British Council Hrvatska, a partneri Udruga Mi i Grad Požega, to je dobra suradnja kada grad, odnosno lokalna zajednica sudjeluju.
Da, mislim da je to izuzetno bitno, osim toga, ono što je važno, je znači da je Gradu važan problem osoba s invaliditetom i s posebnim potrebama, tako da bi rekla da to nije samo onako nekakva izjava, nego da je to vrlo važno zbog toga što stvarno pokazuje tu određenu brigu i zapravo cilj da se što bolje i što više unaprijedi i poboljša život osoba s posebnim potrebama, ali kroz jednu čvršću bazu, neke samoodrživosti jer to ono što je zapravo naš cilj, znači ta pomoć, tako da zapravo zaista u nekoj završnoj fazi ili nakon projekta da zaista imamo mogućnost da oni djelomično ostvaruju neka sredstva koja onda naravno ulažu u radu udruge. Tako da mislim da je to izuzetno bitno, da nemamo samo ta izdvajanja iz proračuna, nego da zaista ojačavamo udruge na takav način da mogu samostalnije živjeti, da nisu samo ovisni o donatorima.

Kolika je ukupna vrijednost projekta?

Oko 140 000 eura.

Kao što sam već najavila, s nama je i gospođa Maja Janković koordinatorica programa Dizajn za inkluziju Udruge Mi. Polaznici će ovim projektom steći dodatna znanja i vještine i postati konkurentni u okviru svojih mogućnosti na tržištu rada.

Upravo tako jer osobe obuhvaćene ovim projektom, znači osobe s invaliditetm, u koje su ukljućeni također osobe i djeca s posebnim potrebama često nailaze na nerazumijevanje okoline. Znači, njihov način koji nije ustrajan u obavljanju nekih stvari, ne nailazi na prihvaćanje okoline. Mi želimo pokazati da, iako oni rade nekakve iste stvari kao i mi, ali na drugačiji način da zato to nije loše, znači da je jednako vrijedno i jednako vrijedi kao i sve ono što mi radimo. Tako da pokušavamo ovim projektom potaći njihovu društvenu uključenost i potaći njihove sposobnosti i malo ih izraziti i poticati na sudjelovanje jer im je to zaista potrebno.
Ovakvi projekti otvaraju nove perspektive osobama s posebnim potrebama i evo na ovaj način postaju ravnopravni sudionici u svim aktivnostima.

Tako je, da. Recimo gospođa Julija Casimm je tijekom obavim 5 dana radionica zaista postigla puno od djece koja su bila i zatvorena, nekako su bila u svojim okvirima, što se tiče isključivo o djeci u udruzi. Djeca koja su crtala linije i kvadratiće došla su do toga da su stvarno počeli crtati prave crteže, znači i koristiti boje i koristiti puno više oblika. To njihovo sudjelovanje na tim radionicama je zaista i potaklo na više razmišljanja i da malo prošire svoju perspektivu. Iako o djeci sa posebnim potrebama mnogi ih ne razumiju i ne prihvaćaju ja vjerujem da oni zaista mogu puno toga, samo ako im se da prilika.

Dokazano je da su oni strašno inteligentni.

Je, istina, mi u udruzi imamo jako talentiranih pojedinaca, imamo talentiranih uglavnom u području kulture i kreativnosti. Imamo izvrsne crtače, imamo izvrsne plesače, imamo i glumce, kao što smo mogli vidjeti za Tonija Kovačevića i Marija Kovačevića i film Sun kid, tako da u kreativnom području su stvarno svi izvanredni.

Projekt je namijenjen nezaposlenim osobama s invaliditetom i lokalnoj zajednici u Požeško-slavonskoj županiji, no glavni cilj projekta je doprinijeti promicanju društvene uključenosti osoba s invaliditetom, povećati njihovu zapošljivost i pristup tržištu rada kroz razvoj znanja i vještina, već smo se dotakli te priče, kakvo je stanje kod nas u Požegi?

Zaista veliki broj osoba s invaliditetom je nezaposlen, nekih 9, 10% osoba s invaliditetom na području cijele županije je zaposlen. To je ogroman problem,mi pokušavamo kroz ovaj projekt malo kroz njihova znanja modernizirati tko da bi postali konkurentni unatoč svojim nedostatcima, da budu konkurentni na tržištu rada, da se pokaže da znaju i da se nekako više uključe.

Možda je i baš taj razlog što se nije radilo sa takvim osobama više, no Vi ste krenuli od one vrtićke dobi, baš na taj način staviti i u društvo da ne budu na margini da se normalno školuju, idi u normalne škole, odnosno uobičajene osnovne i srednje škole, na taj način budu aktivni u svim segmentima života.

Tako je. I sama udruga potiče i volontira, mi zaista imamo jako divne volontere, veliki broj njih gdje se na radionicama, naša djeca i osobe s posebnim potrebama stalno su u kontaktu s volonterima. Na taj način im dajemo tu jedno dozu normalnosti i uključenosti u društvo, tako da to eto je samo jedan primjerak, pokušavamo često napraviti nekakva događanja, imali smo i projekt Ministarstva znanosti sa Poljoprivrednom školom gdje smo Udruga Mi i Poljoprivredna škola razmjenjivali znanja, pošto i oni imaju odjeljenje za djecu s posebnim potrebama, pa malo da se družimo, to je ono najbitnije. Pokušavamo i na događanja i u kazališta i sve im omogućiti, ali to je isto ono pitanje financija. Nažalost udruga sve financira isključivo iz projekata. Projekte je sve teže i teže dobiti u zadnje vrijeme, tako da smo u tom području limitirani. Trudimo se koliko možemo, ali nekad neki projekt prođe, nekad ne prođe nažalost.

Evo za sam kraj recite nam koliko članova ima Udruga Mi i ja vjerujem da nikada nije dovoljno volontera, mogu se i naši dragi slušatelji prijaviti.

Trenutno u udruzi imamo 55 obitelji, koliko me pamćenje služi. Redovito na radionice kroz godinu u prosjeku prođe oko 25 do 30  korisnika, kao što Vi kažete volontera nikada dosta, ja bi stvarno pozvala Vaše slušatelje da se uključe u rad jer su to osobe i djeca koje imaju veliko srce, koje imaju puno ljubavi za dati i s njima nikada nije dosadno i uvijek se nešto dešava, tako da bilo bi nam jako drago kada bi se što više ljudi, Gimnazijalaca, čak i odraslih ljudi, pretežito su to sve djeca školske dobi, ali pozivamo i sve ostale da se uključe i da se malo druže sa nama u udruzi i prostorijama udruge.

Pozivamo i sve škole da u svakom slučaju, pogotovo ove malo manje školarce od 1. do 4. razreda, svakako povedu svoje razrede, svoju djecu do Udruge Mi, da se druže zajedno sa njihovim korisnicima i da na taj način i djeca imaju doticaj sa drugom djecom koje imaju nekakve posebne potrebe, a jednaki su kao i oni.

Upravo tako i ovim projektom Dizajn za inkluziju nakon ovih aktivnosti, radionica inkluzivnog dizajna, i nakon izložbe, planira se također posjetiti škole u Gradu Požege gdje ćemo osobe s invaliditetom uključiti nekako u druženje sa djecom osnovnoškolske dobi. Tako da to je isto jedna aktivnost projekta kojem se jako veselimo, tako da nadamo se da će biti uspješna kao i ove dosadašnje.

Drago nam je da smo i Vas ugostili u našu emisiju Hrabri u različitosti, naravno družit ćemo se i u nastavku godine. Sve pohvale za ovaj hvale vrijedan projekt uz veliki pozdrav svim članovima, korisnicima, ali i volonterima Udruge Mi. Pozivamo Vas da nam se javite sa svojim projektima, ali i zanimljivostima, a koji su vezani uz invalide i osobe s posebnim potrebama. Do iduće emisije lijep pozdrav i do slušanja.