Arhiva

[FOTO] Pogledajte Bašku 50-ih godina prošlog stoljeća

16-01-2016 • 00:00
Rva

Reakciju na jučerašnje otvoreno pismo Daniela Majera i viđenje čitave priče oko odmarališta u Baški dao je i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Grada Požege Dražen Muljević (HSP AS)

Content photo Content photo Content photo Content photo Content photo Content photo

Reakciju na jučerašnje otvoreno pismo Daniela Majera i viđenje čitave priče oko odmarališta u Baški dao je i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Grada Požege Dražen Muljević (HSP AS)

Svoje reakciju na jučerašnje otvoreno pismo Daniela Majera i viđenje čitave priče oko odmarališta u Baški dao je i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Grada Požege Dražen Muljević (HSP AS).

„Mladi gospodin Majer, perspektivni kadar požeškog HSLS-a i vijećnik Skupštine PSŽ, putem elektronskih medija obrušio se na vijećnike Gradskog vijeća Grada Požege, spominjući ih u svom “bašćanskom lamentiranju” bar desetak puta.

On predlaže svim vijećnicima da “daju Bašku tetama i kuharicama”, da “daju Bašku Županiji”, da “daju ostavke”, i da “kao i neki mudriji vijećnici u prošlosti daju Bašku Društvu Naša djeca”.

Model koji predlaže gospodin Majer, u kojemu bi u derutnom prostoru s uništenom infrastrukturom “nastavnici čuvali djecu, kako je to uvijek bilo, a tete kuharice bi mogle kuhati”, bio je karakterističan za poslijeratne godine i održao se sve do osamdesetih. Ali, godina je 2016. i da bi ovakav objekt uopće mogao raditi, potrebno je poštivati “na tone” pozitivnih zakonskih propisa koje smo kao suverena država i članica EU obavezni provoditi.

“Tete” su nekada bile sretne da idu na more i povedu svoju djecu, zauzvrat su kuhanjem odrađivale ljetovanje, dok su djeca bila sretna jer im je put vlakom u Bašku i 15-dnevno ljetovanje bilo ultimativna avantura koju će pamtiti čitavoga života. Šnita kruha i pekmeza na plaži bila je tada ukusnija od janjetine, pričao mi je nedavno jedan stari Požežanin. Ali, vremena se mijenjaju. Mogu li se današnja djeca zadovoljiti takvim malim stvarima?

Danas klinci imaju mobitele sa fejsbukom, vlastite sobe s računalima i teško da im je “in” ovakav oblik druženja u prenapučenim sobama. Suludo je “vješati o čengele” gradske vijećnike koji u Požegi nakon dugo vremena napokon koriste demokratsku proceduru za rješavanje odavno nagomilanih gradskih problema. Da požeško Gradsko vijeće ima svoje “Ja”, i da nije samo produžena ruka gradonačelnika kao u nekim prijašnjim vremenima, moglo se vidjeti i na nedavnoj tematskoj sjednici Gradskog vijeća, kad je većina vijećnika nakon burne rasprave glasala za poništenje natječaja za zakup prenoćišta u Baškoj, a protivno stavu gradonačelnika – koji se s odlukom vijeća složio iako ona nije obavezujuća, poštujući osnove demokracije.

U međuvremenu smo putem medija mogli pročitati da su Gradske službe s gradonačelnikom na čelu zaključile da je osnivanje trgovačkog društva, zapošljavanje novih ljudi, i ulaganje u derutni objekt – trenutno neisplativo, a to bi danas bio jedini mogući oblik rada ovoga prenoćišta u skladu s propisima. No nisu zakoni i propisi jedino što današnju požešku djecu drži podalje od Baške.

Koliko god pokušavali dokazati suprotno, brojke su realnost. Interes za Bašku godinama je padao i na kraju se srozao do minimuma, i prije no što su na red došle razne kategorizacije, legalizacije i ine primjene propisa. Kao potpredsjednik Gradskog vijeća, ali i kao potomak stare požeške obitelji, i osobno sam emocionalno vrlo vezan za odmaralište u Baškoj.

U jednoj od prvih grupa Požežana davne 1952. godine u Baškoj mi je bio otac, a i ja sam proveo svojih 15 dana u Baškoj 1975. godine. Zbog toga mi još jedan prijedlog mladog kolege iz HSLS-a, onaj o prodaji objekta “nije sjeo”. Danas je “Baška” već dio požeške tradicije i kao takva mora ostati u vlasništvu grada Požege, a dok se ne pronađe zadovoljavajući model upravljanja koji neće gomilati dugove treba ju iznajmiti putem javnog natječaja.

U vrlo kratkom periodu koji nam predstoji do kraja “ugovora o davanju na korištenje” objekta, koji su sklopili bivši gradonačelnik i ŽKK Požega, trebalo bi raspisati javni natječaj o zakupu s jasno definiranim stavkama, među kojima najvažnijom smatram ostavljanje dovoljno prostora tijekom sezone za boravak požeške djece ako zainteresiranih grupa bude bilo, i isto tako boravak umirovljenika u predsezoni i posezoni. Što se tiče duljine trajanja zakupa objekta,i danas ostajem pri onome što sam rekao na tematskoj sjednici vijeća – tko zna što se može promijeniti tijekom 10 godina, ako objekt iznajmljujemo, dajmo ga u prvi najam na 3 ili maksimalno 5 godina, da bi nakon toga išli u eventualno produljenje zakupa sa novim informacijama koje dovode do novih uvjeta zakupa. Ako u međuvremenu pronađemo model za revitalizaciju objekta pod patronatom grada tj. Požežana, nitko sretniji od mene! 

U prilog mojoj tvrdnji da je Baška dio požeške tradicije, zbog čega se ne slažem ni sa prodajom objekta, niti sa dugogodišnjim iznajmljivanjem, šaljem Vam i nekoliko fotografija iz svoje arhive, na kojima su razne generacija Požežana koje su boravile u Baškoj davnih 50-tih godina.

Dražen Muljević