Svaki motiv na narukvici priča svoju priču

Emilija Čorak Veić

Emilija Čorak Veić iz Mihaljevaca kraj Požege izrađuje unikatne narukvice od aluminija, bakra i mesinga.

– Krenula sam u sve ovo zapravo čekajući da se zaposlim, osobno volim takav nakit i tu se rodila ideja da pokušam sama napraviti nešto za sebe. Tako je krenulo istraživanje o materijalu, alatima koji su mi potrebni za izradu narukvica koje kod nas trenutno ne radi nitko osim mene. Ovo je nešto drugačije, unikatno, sve radim ručno i svaka narukvica je posebna – rekla je Emilija Čorak Veić .

Motive i detalje radi tehnikom jetkanja, metal prvo obrađuje turpijanjem, čekićanjem, a zatim slijedi fina obrada koja zahtijeva mirnu ruku i koncentraciju.

– Početak je bio težak, snalazila sam se na razne načine kako od ploče materijala dobiti tanku pločicu za narukvicu. Kada je suprug vidio koliko se mučim kupio je prešu koja je uvelike olakšala taj dio posla. U radu s metalom koristim se tradicionalnim tehnikama izrade, metal obrađujem iskucavanjem, jetkanjem i pri tome se većinom koristim ručnim alatom – rekla je Emilija.

Ideje za dizajn najčešće dobije tijekom same izrade iako često je to u početku jedna ideja koja na kraju završi sasvim drugačije. Svaka narukvica posebna je na svoj način i ne postoje dvije iste, trajne su, mogu biti zagubljene godinama i kada ih opet poželite nositi biti će potpuno jednake kao i prvog dana.

– Sam dizajn temelji se na hrvatskoj povijesti, u početku je to bila glagoljica, a sada radim narukvice s pleterom, čipkom, motivima grada Požege, jako mi je važno da svaki motiv na narukvici priča svoju priču – istaknula je Emilija.

Kako sama kaže od malena je kreativac, imala je i dvije izložbe slika u požeškom muzeju, ali u ovom se nekako našla i sada je posvećena samo tome.

– Još je to sve hobi, najčešće poklanjam narukvice prijateljicama. Napravim nešto što mi se sviđa, kreativno provedem slobodno vrijeme i nema veće sreće kada vidim da netko nosi mojih ruku djelo, to je najveća nagrada. U samom početku imala sam izložbu u muzeju i bila sam zadovoljna i iznenađena reakcijama ljudi, iako sam do tada napravila svega desetak narukvica. To mi je bio dodatni poticaj da uložim još više truda i pokušam sve podići na višu razinu. Često mi pomogne i suprug, a i sin voli sudjelovati. Uz narukvice počela sam izrađivati naušnice i privjeske, ali to je za sada u začetcima – zaključila je Emilija.