Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima

Međunarodni dan ljudskih prava

Opća skupština UN-a proglasila je 10. prosinca Danom ljudskih prava. Prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika.

– Priča o ljudskim pravima je nedovršena priča, uvijek će bit ljudi koji su zbog nekih razloga diskriminirani, isključeni ili marginalizirani tako da priča o ljudskim pravima ne može biti nikada do kraja okončana. Kada bi bila završena to bi značilo da živimo u idealnom svijetu, a svjedoci smo da nam je svijet u kojem živimo sve drugo osim idealan. Mi na današnji dan obilježavamo Međunarodni dan ljudskih prava, ali on bi trebao biti svaki dan u godini bez obzira o kojem obliku kršenja ljudskih prava se govori – rekla je Mirjana Bilopavlović, predsjednica Centra za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin“.

Deklaracija zabranjuje diskriminaciju na temelju rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, hendikepiranosti, imovine, rođenja ili drugih statusa.

Mirjana Bilopavlović osvrnula se na kršenje ljudskih prava žena , prije svega na rodno i obiteljsko nasilje.

– Ne smijemo zaboraviti spomenuti i kršenje ženskih ljudskih prava, pogotovo rodno utemeljeno i obiteljsko nasilje, najčešće se počinitelj brzo vraća u obitelj, žena s djecom nema mogućnosti negdje otići, a mi kao država nismo spremni osigurati sredstva za prihvatne stanove ili centre. Broj organizacija i udruga koje pomažu ženama smanjuje se zbog projektnog financiranja, nemaju osigurana financijska sredstva za SOS linije i savjetovališta – rekla je Mirjana Bilopavlović.

Još uvijek smo robovi tradicionalnog i patrijarhalnog odgoja i još uvijek smo jaki u stereotipima kada u fokusu imamo nasilje nad ženama, robujemo i predrasudama, nismo dovoljno otvoreni da kažemo da nasilničko ponašanje nije prihvatljivo i da je dosta nasilja prema bilo kome i nad bilo kim –dodala je Mirjana Bilopavlović.

Svjedoci smo da je i danas potrebna posebna pažnja i ulaganje napora radi ostvarivanja načela ljudskih prava u praksi kroz obitelj, školstvo i sve druge institucije.

– Negdje na ovom putu zapustili smo brigu o djeci i ostavili smo da se o njihovom odgoju brinu i pametni telefoni i IT tehnologija, sve više izostaje ljudski kontakt. Umjesto da imamo generacije koje će bit osvještenije o ovim problemima,  mi zapravo imamo mlade koji prepisuju obrasce ponašanja koji su u nekim stvarima rigidniji nego su to bili obrasci njihovih baka ili djedova. Tu je najveća odgovornost na obitelji, a tek onda na obrazovnom sustavu.

Na kraju je Mirjana Bilopavlović zaključila kako imamo dobre zakone, ali zakone provode ljudi, a imamo ljude koji su više ili manje osviješteni, imaju manje ili više empatije i žele ili ne žele pomoći i po njoj tu priča o provođenju svih zakona o ljudskim pravima i počinje i završava .