Danas se obilježava Svjetski dan nepušenja
Svjetska zdravstvena organizacija svake godine 31. svibnja obilježava Svjetski dan nepušenja, s ciljem ukazivanja na zdravstvene i ostale rizike povezane s uporabom duhana. Pri Zavodu za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije već više od desetljeća pušači koji žele prestati pušiti mogu dobiti pomoć u Školi nepušenja ili individualno.
Također već 8. godinu zaredom, Zavod raspisuje i Natječaj „Pušenje odbaci, lovu nabaci“ kojim potiče pušače na prestanak pušenja, a oni koji uspiju apstinirati 30 dana mogu osvojiti i lijepe nagrade.
Gost emisije “Zdrave minute” kod Marijane bila je doktorica medicine, specijalistica javnog zdravstva Jasmina Kovačević koja je uz podršku Ustanove začetnik ovih programa, a provoditelji su uz nju i drugi djelatnici Službe za javno zdravstvo.
„I sama sam bila pušač. Dobro razumijem svijet pušača, a kako sada već 15 godina ne pušim i baš mi je lijepo, želim i sve druge pušače ohrabriti na prestanak. Toliko dobroga dolazi s prestankom pušenja. Meni je osobno najbolji bio osjećaj slobode! Tek kada sam prestala pušiti, vidjela sam da sam zabijala glavu u pijesak zavaravajući se da ja kontroliram koliko i kada pušim. Nakon prestanka pušenja maske padaju i tada više ne možete ne vidjeti kakva je to ovisnost bila, i fizička, ali ništa manje i psihička. Kao i svi drugi pušači i ja sam imala svoj mali svijet u kojem je pušenje bilo ok. Ovaj put ću Vam pričati o pušenju i nepušenju na malo drugačiji, osobniji način.“
Znamo da je pušenje loš odabir, ali zašto onda ljudi i dalje puše?
„Pušenje je ovisnost. Samo treba dovoljno puta probati. Naš mozak ima receptore na koje se nikotin veže. Kada se veže, kao i neke druge droge oslobađa cijeli niz neurotransmitera, od kojih se za razvoj ovisnosti najodgovornijim smatra dopamin – tzv. hormon dobrog raspoloženja. Dopamin se izlučuje u nizu uobičajenih lijepih i svakodnevnih aktivnosti, kad pogledamo osobu koju volimo, kada nas netko zagrli, kada se dobro nasmijemo, dobijemo pohvalu… To su sve zdravi načini kako povećati razinu dopamina. Kod nikotina je situacija drugačija.“
Kako nikotin dovodi do ovisnosti?
„Ako smo dovoljno uporni s cigaretama, stvorimo začarani krug. U mozgu ima sve više receptora koje treba popuniti nikotinom po principu ključanica i ključ. Mozak, kada nema nikotina da popuni receptore šalje neugodne signale, takoreći traži novu dozu. Ako doza izostane simptomi poput, jake želje, preznojavanja ili nervoze postaju izraženiji i traju neko vrijeme. Ako nema nikotina dovoljno dugo jer je osoba prestala pušiti, postupno pada broj receptora i simptomi polako prestaju. Taj skup neugodnih simptoma nazivamo apstinencijskom krizom, ona ima svoj tijek i kriza je izražena je svega nekoliko dana, a osjeti se još par tjedana. Tih nekoliko dana svakog pušača u svakom trenutku dijeli od prestanka pušenja.“
Kako netko uopće postane pušač? Sigurna sam da nitko nikada nije jedno jutro u 16. ili 17. godini ustao i rekao „Želim postati pušač i pušiti dok ne umrem!
„I ja sam sigurna da nije. U pravilu pušači kažu da su počeli u društvu i radi društva, znatiželje. I onda tako banalan razlog zakomplicira dobar dio života. Skupo se poslije plaća mladalački bunt, znatiželja i povodljivost. Nakon što ste bili dovoljno uporni kao pušači početnici, započne stvaranje svijeta u kojem je pušenje ok. Nevjerojatno je koliko si laži može ispričati čovjek i beskonačno vjerovati u njih. Primjerice nije to baš tako opasno…znam je moj susjed pušio cijeli život, eno ga u 95. godini živ/zdrav. Ili moja susjeda nikad nije pušila, ima 50 godina i dobila je rak pluća. Pa onda – nije to baš tako skupo ili to je moje jedino zadovoljstvo i priuštit ću si ga po svaku cijenu!“
Prema ESPAD istraživanju Hrvatska je nakon Bugarske druga zemlja s najvećim postotkom svakodnevnog pušenja adolescenata u posljednjih 30 dana. Čak 19% ih puši svakodnevno, a 69% učenika u Hrvatskoj je izjavilo kako su im cigarete prilično ili vrlo lako dostupne.
„Sve što ste naveli su porazni podaci. Naše društvo mora odlučiti da želi smanjiti udio mladih koji počinju pušiti i dosljedno se držati tog cilja. Primjerice smanjiti taj udio s 19% na manje od 10% svakodnevnih mladih pušača do 2027. Postoji cijeli niz intervencija koje mogu pomoći da se do cilja dođe. Druge države ih uspješno primjenjuju. Trebamo odlučiti odvojiti resurse: novac i ljude kako bismo upravo to postigli, to bismo trebali odabrati kao prioritet.“
„Glede dostupnosti, cigarete ne bi smjele biti lako dostupne, uostalom zakon zabranjuje prodaju cigareta maloljetnicima. Navedeno istraživanje ukazuje na to da se zakon ne provodi dosljedno. U javnom zdravstvu je uvijek preporuka da se sve što se može regulira zakonima kako bismo štitili zdravlje najranjivijih i svih ostalih građana. No zakoni se moraju i provoditi, moraju postojati kazne i općenito građani moraju dovoljno vjerovati državi da je to dobro za njih. Povjerenje građana u državu je u Hrvatskoj narušeno i trebamo ga ponovno izgraditi.“
Pitanje koje bi Vam postavili naši mladi slušatelji i roditelji – Kako ne postati pušač?
„Osobe koje nisu postale pušači u adolescenciji puno su puta morale reći ne kada su ih vršnjaci nudili cigaretama. Tako se ostaje nepušač. Potrebno je imati stav, svoje ja, dovoljno samopouzdanja. Treba donijeti čvrstu odluku da vas pušenje ne zanima i ne odstupiti od nje i kada je teško i pritisak je veliki. Trebamo odgajati svoju djecu na način da se znaju i mogu oduprijeti pritisku vršnjaka. Pomoći im izgraditi samopouzdanje na zdravim temeljima. Razgovarati s njima i postići da nam se povjeravaju kada imaju probleme. „
„Nemojmo se zavaravati, ništa od toga nije lako. Ali ako ne ulažete svoje vrijeme i energiju u svoju djecu, to će Vam doći na naplatu prije ili kasnije. Nisam Vam rekla ništa novoga, to svi roditelji jako dobro znaju.“
Pušenje je sa zdravstvenog aspekta vrlo rizično ponašanje koje ima mnoge negativne posljedice na zdravlje pušača – ali i osoba u njihovoj blizini, tzv. pasivnih pušača.
„Odluka o prestanku pušenja je vrlo osobna odluka. Često osobe pokušaju prestati pušiti bez da su ikome rekli. To je na osobi koja je donijela odluku o prestanku pušenja. Nekad obitelj i prijatelji mogu pomoći, nekad i odmoći. To svatko ima pravo odvagnuti za sebe. Dobro je imati jednu osobu od povjerenja koja će Vam biti prava potpora.“
„Dakle prvi korak je polako prikupljati motivaciju. To je proces koji često traje godinama, bez da smo ga svjesni. Treba ga osvijestiti. Tu su sve one situacije u kojima Vam je bilo neugodno što ste pušač, kada ste bili zabrinuti za vlastito zdravlje, kada ste na blagajni shvatili da su cigarete baš poskupile… Na žalost, često pušačima motivacija bude već narušeno zdravlje. Nemojte toliko čekati. Odlučite da ćete prestati pušiti dok ste još zdravi. Tada najviše profitirate.“
Je li to dovoljno?
„Nekome je, ali ne treba ništa prepustiti slučaju i treba napraviti detaljan plan za prvih nekoliko dana nakon prestanka pušenja. To je proces koji prolazimo u Školi nepušenja. Manje-više svodi se na to da si pojednostavimo dane apstinencija. Planiramo kada ćemo ići spavati i kada ustajemo, izbjegavamo situacije u kojima smo inače pušili, okupiramo se poslom ili hobijima, pospremimo stan, boravimo u prirodi, na zraku, zaposlimo ruke, jedemo pametno i izbjegavamo grickalice i slatkiše. Uvijek se može navratiti do nas u Zavod po podršku i pomoć.“
Što slijedi nakon prvih par teških dana?
„Gledajte, nekom niti tih par dana ne bude jako teško, bude samo drugačije. Uvijek je bolje pripremiti se na najgore, ako bude lakše, super! Slijedi narednih par dana kada polako postajete svjesni da ste nepušač i onda polako počinjete učiti kako biti nepušač. Bolje osjetite mirise i okuse, uživate svakim danom sve više, odlazite u trgovinu i na blagajni ne tražite kutiju cigareta. Život polako postaje bolji, postaje Vam jasno da ste donijeli najbolju odluku u životu.“
