Premužićeva staza – Unatoč najavi lošeg vremena 60 km u tri dana
HPD Gojzerica iz Požege, unatoč najavi lošeg vremena, po drugi puta se odlučila u cijelosti preći jednu od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj, Premužićevu stazu
HPD Gojzerica iz Požege, unatoč najavi lošeg vremena, po drugi puta se odlučila u cijelosti preći jednu od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj, Premužićevu stazu
HPD Gojzerica iz Požege, unatoč najavi lošeg vremena, po drugi puta se odlučila u cijelosti preći jednu od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj, Premužićevu stazu.
Na pohod se uputilo 8 planinara iz Požege 2. listopada prema mjestu Krasno polje, gdje nas je čekao poznati autoprijevoznik Dragec koji nas je odbacio do samog početka Premužićeve staze , podno Zavižana. Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km (4 sata hoda) prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m). Staza je izgrađena u samo četiri godine, od 1930. do 1933., a zbog kvalitete gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza predstavlja biser graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj.
Nazvana je po šumarskom inženjeru Anti Premužiću (1889. – 1979.). On ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj. Trasirana je tako da nema velikih uspona, gotovo čitavo vrijeme se kreće na otprilike 1600 m nadmorske visine, a visinska razlika između najviše i najniže točke u cijeloj njenoj dužini je samo 200 m.
Osim vožnje iz Požege do Zavižana , taj dan nas je čekao i dug put pješačenja od 4:30 sata do prvog skloništa na Velikom Alanu. Tu nas je dočekala radosna i vesela domarka Dubravka koja nam je spremila ukusni gulaš za večeru. Nakon kraćeg druženja uz okrjepu i razgovor sa mladom ekipom iz Istre krenulo se dosta rano na spavanje jer nas je sutra čekao najteži dan oko 30 km duga staza i vremenski oko 9 sati hoda.
Subota 3.listopada.2020. nakon buđenja kave i doručka napuštamo PK Alan u 07:00 i krećemo na drugu dionicu od PK Alan do PD Ravni Dabar.
Ova dionica je najduža, oko 30 km i predviđeno je 10 sati hoda što za ovako dobru i motiviranu grupu nije predstavljalo nikakav problem. Krenuli smo cestom do križanja ceste s Premužićevom stazom kod spomenika i nastavili njome desno prema jugu i nakon 20 min prešli smo na morsku stranu staze gdje nam se otvorio prekrasan vidik na more i otoke, prolazimo odvojak za vrh Zečjak s lijeve strane, a staza nastavlja ujednačenom visinom po primorskoj padini naizmjence livadama i šumom. Naš polazak na Premužićevu zbog najave lošeg vremena iznenadio je i domare i našeg prijevoznika Drageca, a još više nas je iznenadila mlada ekipa od 6 članova na koju smo naišli na Velebitu. A to su bili migranti koji su nas srdačno pozdravili i prošli pokraj nas kao da su Ličani. Naši članovi su obavijestili policiju, a mi se nadamo se da ih je pronašla. To nas nije smelo u našem daljnjem planu iako smo svi pomalo bili u brizi.
Prolazimo za nekih tri sata uz odmore mjesto gdje se skreće za Šatorinu preko Ograđenice pa se spuštamo stazom uz gornji rub polja Mliništa do izvora Gornja Korita pa preko prijevoja stižemo na gornji rub polja Radlovca. Nakon Radlovca se nastavlja šumom. Prolazimo skretanje desno za silazni put u napušteni zaselak Pejakušu a prije Skorpovca lijevo spojni put za Kuginu kuću. U Skorpovcu se nalazi planinarsko sklonište Skorpovac do kojeg smo stigli za šest sati hoda. Tu pravimo pauzu od 45 min. nakon koje nas čeka još tri sata hodanja do podnožja Visibabe pa do prijevoja Dabarske kose gdje izlazimo na Dabarsku cestu. Za dvadesetak minuta sretni što smo uspjeli savladati ovu dionicu silazimo cestom do doma gdje stižemo nešto prije 17:00 sati. Gdje nas čeka domar Mile i hladno velebitsko pivo.
Po dolasku na R. Dabar slijedi presvlačenje i večera i zajedničko druženje na kojem nam se pridružio i naš domar i prijatelj Milan.
Nedjelja: 4.listopada.2020. ustajanje pa kavica koja je već mirisala, doručak i polazak na zadnju dionicu do kraja Premužićeve staze. Tu smo se pozdravili sa Miletom i nastavili dalje po Premužićevoj stazi još nekih 3 sata hodanja kroz dolce Veliki i Mali Papratnjak. Prolazimo odvojak za vrh Badanj i sad već kolnim putem nastavljamo prema B. Oštarijama gdje dolazimo do završetka Premužićeve staze. Sad kad smo stvarno sve ishodali i prešli slijedi prava okrjepa uz zasluženo Velebitsko pivo, kavicu i zajednički ručak u hostelu Baške oštarije i ujedno čekamo Drageca da nas preveze natrag do Vile Velebita u Krasnom.
”Na kraju bih se zahvalio prijateljima iz PD HZZOa iz Požege na podršci i zajedničkom druženju i hodanju, zahvalio bih se posebno vodiču Zdravku Matičeviću i iskusnoj planinarki Nadi Banović na pomoći i naravno zahvaljujem se svim planinarima što ste bili prava ekipa.
Čestitam svima na uspješno ishodanoj Premužićevoj stazi!” – kaže Frano Barišić vodič i organizator ovog izleta.
Frano Barišić – planinarski vodič u HPD Gojzerica Požega.