PJESNIK POVIJESTI
Ličanin ,doseljen u Slavoniju, provedivši većinu ranog vijeka u Zagreb nije se agramerizirao nego ostao uvijek vezan za Slavoniju, za svoju Pleternicu, rekao je predstavljajući profesora emeritusa Dragutina Pavličevića, Đuro Vidmarović predsjednik Društva hrvatskih književnika
Ličanin ,doseljen u Slavoniju, provedivši većinu ranog vijeka u Zagreb nije se agramerizirao nego ostao uvijek vezan za Slavoniju, za svoju Pleternicu, rekao je predstavljajući profesora emeritusa Dragutina Pavličevića, Đuro Vidmarović predsjednik Društva hrvatskih književnika
Ličanin ,doseljen u Slavoniju, provedivši većinu ranog vijeka u Zagreb nije se agramerizirao nego ostao uvijek vezan za Slavoniju, za svoju Pleternicu, rekao je predstavljajući profesora emeritusa Dragutina Pavličevića, Đuro Vidmarović predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Đuro Vidmarović kazao je to na tribini posvećenoj prof. Dragutinu Pavličeviću organiziranoj u Domu za starije osobe Park u Lašćinskoj cesti u Zagrebi gdje prof. Pavličević sa suprugom Alisom provodi svoje staračke dane ali i dalje sa mladalačkim zanosom piše priče i pjesme.
Njegov život u Domu ,bio je između ostalog i povod da uprava doma pokrene tribine pod nazivom „Tri četvrt ure znanosti i kulture“ ( vrijeme trajanja jednog školskog sata ) kako bi život štićenika doma dobio jednu novu dimenziju. Bila je to prva tribina održana 14. siječnja 2020. godine u predvečerje 88 rođendana prof. Pavličevića, 15. siječnja.
Izvorno povjesničar, prof. Pavličević kroz svoj bogati život ogledao se u književnosti, poeziji, novinarstvu, memoaristici. Sve to ostavilo je traga u njegovim bogatima djelima povijesnog karaktera razvijajući literarni stil u povijesti. Neke od kolega to nisu blagonaklono gledale ali su čitatelji na jedan novi način , pitak upoznali se s poviješću. Živeći uz i s narodom osjetio je punu snagu pučke poezije, proučavao hrvatske seljačke zadruge kao fenomen, predavajući i pišući povijest u komunizmu izbjegao je šablonu jednoumlja. Kao hrvatski proljećar osjetio je sve turbulencije tog vremena zbog svog domoljublja.
Mnogi njegovi tekstovi su i uglazbljeni a uskoro bi svjetlo dana mogla ugledati i himna Doma za starije na Lašćini „Lašćinski dvori“.Ali povijest himne grada Požege ima posebnu povijest. O tome je na tribini govorio gradonačelnik Požege i požeško-slavonski župan, sada nezavisni saborski zastupnik i prije svega prijatelj prof.Pavličevića, Zdravko Ronko.
“Nakon komemoracije prof. dr. Filipu Potrebici, jednom od znamenitih požežana u moj ured gradonačelnika Požege ,onako u letu, žureći, navratio je prof. Pavličević, dao mi komad papira i rekao: gradonačelniče evo vam ovo, ja sam ovu pjesmu ishitrio i posvetio Filipu, povjesničaru Požege, kao posljednje zbogom. Radite s tim što hoćete, možete i objaviti „, rekao je Zdravko Ronko. I kada je bio župan Ronko je u pripremi promocije jedne od knjiga prof. Pavličevića zamolio pok. Ljubu Kuntarića da uglazbi tu pjesmu koja je predstavljena na promociji kojoj je nazočio i sin prof.Filipa Potrebice,prof.dr. Hrvoje Potrebica, ganula je prof. Pavličevića i postala himna grada Požege. Pjesma je puštena i na tribini i burno pozdravljena.
U prigodi rođendana prof. Pavličevića Zdravko Ronko je slavljeniku poklonio presliku njegovog „ishitrenog“ teksta pjesme kao i partituru s notama.
Na tribni uz mnogobrojne štićenike doma, rukovodstvo doma nazočili su i predstavnici Instituta Ivo Pilar, u čijem je nastajanju sudjelovao i prof Pavličević, predstavnici Družbe Hrvatskog zmaja čiji je bio član, predstavnici Matice Hrvatske,HAZ-u i rodnog Grada Pleternice.
Vidno dirnut prof. Pavličević svima se zahvalio suznih očiju a posebice svojoj životnoj suputnici, supruzi Alici s kojom je 65 godina i za koju je rekao kada su krenuli u zajednički život da postaje Alisa u zemlji čudesa.
Autor: Slavko Rako
POGLEDAJTE VIDEO TRIBINE POSVEĆEN PROF. DRAGUTINU PAVLIČEVIĆU (AUTOR: JAKOV SEDLAR)
