Egzodus hrvatskih prijevoznika: Psi laju, a kamioni odlaze

U Sloveniju je poslovanje već preselilo najmanje 2.000 teretnih vozila, za njima se sprema i požeška tvrtka Color transport d.o.o.

Pred očima nam se u tišini odvija pravi egzodus poslovanja hrvatskih teretnih cestovnih prijevoznika izvan Hrvatske. Zbog nižih troškova je samo u Sloveniju prešlo najmanje 2.000 teretnih vozila, a o tome svakodnevno razmišljaju i lokalni prijevoznici. Bolje rečeno, pitanje je dana kad će to učiniti.

Požeška tvrtka Color transport d.o.o. osnovana je 2013. godine, članica je Color Grupe i danas posluje s 15 kamiona, od čega je 13 špediterskih vozila. Direktor Ivica Janda nam kaže da su već ispitali uvjete rada u Sloveniji.

„Ako se na to odlučimo, u prvom navratu bi svoje poslovanje iz Hrvatske preselili s četiri kamiona te svim poluprikolicama, jer su ostala vozila još pod lizingom i bila bi prebačena kroz dvije godine. Svi zaposleni vozači bi odmah imali plaće preko podružnice u Sloveniji, jer s ljudske strane, bolja je minimalna plaća (890 eura bruto) i zajamčeno se svake godine povećava za 4%. Naši vozači već imaju toliku plaću i u Hrvatskoj, no bruto 2 je u Sloveniji fiksnih 16%, dok je kod nas od 20 do 25%“, pojašnjava Janda.

Tvrtka bi u Sloveniji otvorila podružnicu i veći dio poslovanja prebacila tamo. Četiri Colorova kamiona bi tako imala slovenske tablice kao i sva priključna vozila, jer su davanja znatno manja u Sloveniji. Godišnja ušteda za tvrtku bi bila po kamionu 40.000 kuna ili oko pola milijuna kuna. Najviše na gorivu kroz povrat trošarine i nižoj cijeni u startu zbog većih rabata, jer samo kroz trošarine Color transporti godišnje uplate oko 300.000 kuna. U 2017. godini uplatili su oko 4 milijuna kuna PDV-a. Slovenski je PDV manji, što im kao tvrtki ne znači previše, no bit će konkurentniji na tržištu s ukupnom cijenom.

Slovenija nije jedina opcija. Color Grupa ima predstavništvo i u Njemačkoj pa će ispitati i kakva je tamo situacija. U Njemačkoj je minimalna plaća 1.200 eura, što bi bilo još bolje za radnike, jer ostvaruju veća prava i sigurnije mirovine.

Naša Vlada za njihove problema nema previše sluha.

„Predstavnici prijevoznika su razgovarali s Vladom, obećano je od strane ministra Zdravka Marića da će se dio trošarina vraćati, ali ništa nije konkretizirano. Mi u Color transportu imamo vozni park s najmodernijom Euro 6 normom. U Sloveniji je puno lakše doći do eko poticaja za nabavku vozila, država potiče Euro 6.

Kod nas je to valjda predviđeno samo za određeno društvo, pa lokalni prijevoznici voze kamione stare deset godina. Meni već rezerviraju da kupe od nas nakon sedam godina kamione, no to vozilo će imati milijun kilometara i on je svoje dao“, kaže Janda.

Što učiniti?

„Treba smanjiti naknade za ceste prilikom registracije, pa mi se gotovo ni ne vozimo po hrvatskim cestama. Plaćamo HRT pretplatu čega u Sloveniji nema. Naš kamion praktički od ponedjeljka do petka niti nije u Hrvatskoj, a plaćamo pretplatu. Sve su to neki nepotrebni nameti. Plaćamo naknade za šume – smanjite nam to ako imamo najmodernije kamione.

Omogućite nam da se prijevoznički sektor razvija, a ne da vani gledaju pojedine iz Hrvatske koji dolaze s kamionom koji ne bi trebao biti na cesti više. Kod nas je takvo ozračje da gdje vide da ima novaca samo dolaze inspekcije, a neke mimoilaze. Loše je ozračje u odnosu na okolinu i sve to stvara odljev vozača.

Ja bih dao i veću plaću, ali ne možemo. Sad s manjkom vozača stalno morate povećavati plaće, a cijene prijevoza su se unazad deset godina prepolovile. Neka država ukine nešto za vozače. Zašto naši vozači idu u Njemačku, a mi ih uvozimo iz Bosne i Srbije? Oslobodite poslodavca i dajte to vozaču. Čovjek ne ide van što mu se ide. I te priče oko mirovinske reforme – o čemu mi pričamo, neće 300 kuna zadržati čovjeka u Hrvatskoj“, govori Janda.

Dodaje da im pola milijuna kuna manjih troškova godišnje znači jako puno.

„Bolje da pola tog iznosa damo radnicima, a pola uložimo u razvoj tvrtke. U protivnom nam preostaje djelatnost prijevoza ukinuti i koristiti tuđu špediciju, Poljake i Čehe, koji nama uzimaju posao zbog boljih uvjeta. Osim toga, pozicionirani smo u Slavoniji gdje jako malo robe stiže izvana. Mi nešto izvezemo i onda u povratku vozimo eventualno do Maribora ili Zagreba i dalje do Požege prazni, a troškovi su veliki“.

Smatra da ako jednom odu izvan Hrvatske, povratka nema.

„Moji vozači danas s plaćom i dnevnicama zarade od 10 do 12 tisuća kuna, koje i ne troše u Hrvatskoj, samo osnovno. Iz Njemačke si povezu i špeceraj jer je jeftinije. To je pristojna plaća, bolja od ljudi s fakultetima. I moraš čuvati vozače, nema ih. Ako prebacimo poslovanje u Njemačku, radnici će imati njemačke plaće i mirovine, a mi ćemo lakše dobivati poslove unutar Njemačke s njemačkim tablicama i drukčiji će biti odnos prema nama. Najgore je kad ljudi koji su radili 40 godina dobiju 300 eura mirovine, a pojedinci koji nisu nikad radili u životu imaju 800 eura, koje prokockaju na automatima“, ogorčen je Janda.

Ovo je samo kap u moru sličnih priča. Ponovno se potvrđuje jedna anketa o kojemu smo pisali prije mjesec dana:

„Čak 65% ispitanika kaže da je za njihov odlazak ili razmišljanje o odlasku u inozemstvo krivo što su razočarani stanjem društva (lošim funkcioniranjem pravne države, razinom korupcije, političkim strankama). Za 20% ispitanika koji su odselili ili o tome razmišljaju iako imaju (ili su imali prije nego su odselili) posao u RH, razlog je da je u inozemstvu bolja plaća i veća mogućnost napredovanja. Svega 15% ispitanika čine zajedno oni koji su nezaposleni, razočarani uvjetima pokretanja poduzeća ili ne mogu naći posao u struci zbog čega su odselili ili razmišljaju o tome“.

Ako želimo nešto promijeniti, krenimo za početak s ovih 65%, a ostalo će doći samo po sebi.