U ženskoj košarci se mogu zaraditi lijepi novci, ali danas vlada megalomanija
U Požegi se priprema ženska košarkaška reprezentacija U 18, među kojima su i dvije igračice Plamen Požege. Razgovarali smo s trenerom Željkom Ciglarom
U Požegi se priprema ženska košarkaška reprezentacija U 18, među kojima su i dvije igračice Plamen Požege. Razgovarali smo s trenerom Željkom Ciglarom
U Požegi se priprema ženska košarkaška reprezentacija do 18 godina. Trener Željko Ciglar i pomoćnik Ivica Molnar rade sa 16 mladih djevojaka, od kojih će 12 putovati na Europsko prvenstvo, koje se u kolovozu igra u mađarskom Sopronu. Među šesnaest odabranih su i dvije igračice Plamen Požege, Ana Vojtulek i Martina Pandža Brnić.
Željko Ciglar iskusni je trener, koji je u košarci gotovo pola stoljeća i vodio je niz selekcija, klubova i reprezentacija.
Prošli ste sve selekcije, kako je raditi s mladim košarkašicama?
„S mladim djevojkama je zahtjevno raditi. To su mladi ljudi koji uče i usavršavaju se u toj vještini. Lijepo je, ali i teško, jer stalno moraš biti maksimalno koncentriran, ispravljati njihove greške pri izvođenju pojedinih elemenata“, rekao nam je Ciglar.
Kakva je situacija u hrvatskoj ženskoj košarci danas?
„Iskreno, u mlađim dobnim kategorijama imamo zanimljivih djevojki. Što idemo prema seniorskom uzrastu, one nam se gube – nestanu ili prestanu igrati. Malo nam je ta baza tanka, a tim više što se i klubovi gase. Nema financijskih sredstava, nema pravih seniorskih ekipa kao u Španjolskoj, Rusiji, Francuskoj ili Mađarskoj. Naša liga se svodi na 2-3 seniorke, sve ostalo su djeca i mlade igračice. Mi moramo od 30-40 juniorki, koje igraju u Hrvatskoj košarku, napraviti reprezentaciju, što znači da svaka druga juniorka koja se time bavi je u prilici da bude u užem sastavu reprezentacije“
Ima li onda pravog potencijala među juniorkama koje trenirate?
„Naša juniorska reprezentacija je dobra ove godine. Ako ne bude povreda, igrat ćemo pristojnu košarku i nadati se dobrom rezultatu. U zadnje vrijeme ovo je jedna od rijetkih generacija koje rade ovako dobro. Osjeti se da imaju želju, volju i da su orne za pripreme.
Zašto se onda gube kad postanu seniorke, je li teško osigurati financijsku egzistenciju kroz žensku košarku?
„U sportu danas vlada megalomanija. Sportaši, nogometaši i košarkaši danas imaju desetke i stotine milijuna eura, pa to mlade ljude zavarava. Kad bi se djevojke posvetile košarci na pravi način, ali uz to da završavaju školu što se može, one si mogu zaraditi lijepe novce. Igrati vani za 50 tisuća eura na godišnjoj bazi, to si ne mogu zaraditi u Hrvatskoj, pa da idu i van raditi neće imati te novce. A to su otprilike normalni aranžmani, od 30 do 100 tisuća eura po sezoni. Još uvijek ima interesa u Europi, samo mi ne igramo dobre lige – tko te naše cure vidi? Vide ih na juniorskim i kadetskim prvenstvima. Nije da se ne može od ženske košarke živjeti. To nisu cifre kao što imaju muški, ali to što oni imaju je i pretjerano. Moja kćerka Iva si je u 11 godina bavljenja profesionalnom košarkom zaradila lijepe novce, a ima tri fakulteta završena.
Rekli ste da mi nemamo dobru ligu i klubove?
„Klubovi su se pretvorili u „one man band“. Jedan čovjek je sve u klubu: trener, predsjednik, tajnik, blagajnik i oružar i onda je to problem“.
Je li to i Vladimir Englman?
„Vlado je iskusan sportski radnik i dugo godina je u košarci. On neke stvari brže i lakše prepozna od drugih. On je prepoznao da s jednom vrhunskom igračicom Sandrom Mandir, koja je dolazila na jedan trening i utakmicu, može polučiti dobar rezultat. Ona nije bila presudni faktor, ali je povezala neke stvari uz ostale 3-4 ostale dobre igračice koje Vlado ima. Ali takva je i naša scena, da Požega ode van pokušati igrati europsku ligu ili natjecanje, bilo bi kao što nam je seniorska reprezentacija prolazila, gubili bi s velikom razlikom“.
Dvije mlade igračice Plamen Požege su također na pripremama, kakve su?
„Ana Vojtulek je nama jako bitan igrač. Ja samo molim Boga da joj se ne dogodi neka trauma ili povreda, jer je rovita. Ako bude igrala na prvenstvu zdrava, mi smo s njom dobili čvrstinu, brzinu i agresivnost i možemo povezati vanjske igračice koje su dobre. Što se tiče Martine Pandža Brnić, ona je vrlo zahvalna za rad i uči, nešto malo manje je iskusna i zna od ostalih djevojki, jer nikad nije bila u reprezentativnom programu. Vrijedna je, pa ako i ne izbori 12 za Europsko prvenstvo, imat će veliku korist za buduću svoju igračku kvalitetu kroz klub, a možda i mladu reprezentaciju“.
Reprezentacija je u Požegi do kraja mjeseca, nakon čega nastavljaju pripreme u Slavonskom Brodu kroz šest utakmica s Irskom, Bosnom i Hercegovinom i Češkom. Europsko prvenstvo igra se u mađarskom Sopronu početkom kolovoza.
Očekivanja na EP?
„Imamo grupu sa Srbijom, Švedskom i Španjolskom. To s kim smo u grupi nije bitno, važno je ono kad se križaš, četvrta i peta utakmica. Ako to dobiješ si među četiri u Europi. Vidjet ćemo, mislim da imamo sasvim solidnu ekipu i ako sve bude kako treba, možemo se nadati svemu dobrome“.
Sretno našoj mladoj reprezentaciji, uz nadu da će među njima biti i naše mlade igračice Ana Vojtulek i Martina Pandža Brnić.
