“Umjetnost je osobna, nutarnja gotovo intimna stvar koja raste ili umire sa mnom”

Nikola Radmirović, fotograf, slikar, dizajner, jednom riječju umjetnik

Nikola Radmirović, fotograf, slikar, dizajner, jednom riječju umjetnik, rodom iz Požege, koji trenutno živi na relaciji Požega – Poreč.

– Umjetnička „žica“ proteže mi se kroz obitelj unazad nekoliko generacija i sada je na meni red da pokušam dati svoj doprinos. Naslijedio sam umjetnički talent ili za današnje vrijeme financijske i moralne krize „kletvu“, ali želja za osobnom ekspresijom i nutarnjim rastom kod mene je jednostavno prisutna i radim ono što volim, s tim sam se rodio i to sam jednostavno ja – rekao je na početku Nikola.

Nikada nije pohađao umjetničke škole, sve je postigao svojim radom i kroz određena razdoblja života razvijao je svoj talent.

– Nikada nisam htio ići u neku umjetničku školu jer sam smatrao da je to moja privatna stvar, sve što znam naučio sam kroz rad, moj talent napredovao je i rastao zajedno sa mnom. Završio sam školu za automehaničara, u to vrijeme bio sam veliki zaljubljenik u motore, ali i tu je do izražaja dolazio moj umjetnički talent, oslikavao sam motore i automobile i tako možda samo na izgled nespojive stvari postale su jedno – istaknuo je Nikola.

Stvara raznim tehnikama  posljednjih 20 godina, u zadnje vrijeme odbacio je sve alate i crta samo prstom.

– Zadnjih dvadesetak godina umjetnički sam se izražavao raznim tehnikama, od klasičnih pa sve do današnjih modernih, grafičke obrade na računalu, zračnog kista za oslikavanje tijela, da bi sada u ovo doba siromaštva počeo se baviti recesijskom tehnikom za koju je potreban prst, malo boje i komad stakla. Ulje na staklu relativno je moderna tehnika koja korijene vuče daleko u ljudsku povijest, sve do vremena kada su ljudi oslikavali pećine. S ovim sam i počeo jer sam imao želju odbaciti sve tehnike i posvetiti se izvornom, probati napraviti nešto, s vrlo malo. Na staklu veličine 10 puta 15 teško je napraviti nešto što se može na velikom platnu tako da ja moje radove od milja zovem „male mrljotine“, ali najčešće to su motivi iz prirode – rekao je Nikola.

Umjetnost je život, ali danas se od nje samo preživljava, nikada se od umjetnosti nije moglo živjeti izuzev nekih mecena i odabranih, danas je to biznis kao i svaki drugi.

– Više sam stvari poklonio nego što sam naplatio što mi generalno i nije bila neka namjera, uvijek sam mislio da će se nešto na takvu inicijativu pokrenuti, ali to je kod nas dosta teško. Tako da umjetnost ostaje kao jedna osobna, nutarnja gotovo intimna stvar koja raste ili umire sa mnom – istaknuo je Nikola.

U kreativnom izražavanju, najzanimljiviji mu je proces stvaranja, a poslije kada je slika završena, hoće li ona imati neki život poslije toga manje mu je važno.

– Mislim da dolazi vrijeme kada je umjetnost nepotrebna, to jedan zalazak nutarnje ekspresije, umijeća komunikacije sa društvom i sa samim sobom, pokušavanja da se prenesu određene ideje ili poruke, sve se to danas preselilo na neke druge medije – zaključio je Nikola.