Tomislav Žigmanov – “Najteža postaja Puta križa bunjevačkih Hrvata je iskustvo stalnog nestajanja”
U sklopu Dana Matice hrvatske i u suradnji s Ličkim zavičajnim društvom "Vila Velebita", predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislav Žigmanov predstavio je sinoć u Velikoj županijskoj vijećnici svoju knjigu "Bunjevački Put križa".
“Bunjevački Put križa”
U sklopu Dana Matice hrvatske i u suradnji s Ličkim zavičajnim društvom “Vila Velebita”, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislav Žigmanov predstavio je sinoć u Velikoj županijskoj vijećnici svoju knjigu “Bunjevački Put križa”.
– To je djelo nabožne književnosti koje ima vrlo jasnu strukturu i čvrstu formu , u zavičajnoj književnosti bunjevačkih Hrvata je relativno razvijena, naime prije mene desetak osoba u drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do danas usudilo se pisati puteve križeva. Bunjevački Put križa pokušao sam staviti u kontekst povijesnog iskustva jednog običnog čovjeka pripadnika hrvatske zajednice, na koji način on iskušava, doživljava, promišlja i prepoznaje u vlastitom iskustvu, u povijesnom sjećanju, muku Isusa Krista. U tom kontekstu djelo je specifično i izdvaja se od drugih, a htio sam pokazati da ono što je doživio Isus u svojoj velikoj muci može se prepoznati iako ne u takvom obimu, i u životu svakog čovjeka. Motiv pada, nevinog suđenja, pomoći od nepoznatih, trpnje nezaslužene boli je ono što se može naći u egzistenciji svakog čovjeka – rekao je Tomislav Žigmanov.
Knjiga Tomislava Žigmanova sadrži mnoštvo etnografskih i povijesnih sadržaja bunjevačkih Hrvata. Tekst prate fotografije križeva krajputaša Augustina Jurige, snimljenih u okolici Subotice i crteži postaja Antuna Rudinskog.
– Htio sam naći sličnosti između sudbine jednog čovjeka i Isusove muke i na jedan način staviti ih u mjesni kontekst koji je natopljen lokalnim topografskim i etnografskim sadržajima te približiti tu teologiju, koja je neki puta daleka iskustvu običnog čovjeka – istaknuo je Tomislav Žigmanov.
Bunjevački Hrvati već se desetljećima bore za ravnopravnost i očuvanje nacionalnog identiteta, a posljednjih pedesetak godina i s iskustvom stalnog nestajanja.
– Najteža postaja puta križa bunjevačkih Hrvata je iskustvo stalnog nestajanja, 1961. godine u Vojvodini je živjelo 157 tisuća Hrvata, a danas ih je svega 47 tisuća. Brojke nažalost i dalje padaju, teško nam je osmišljavati bilo kakve programe usmjerene na budućnost kada je broj onih koji dolaze iza nas daleko manji od onih koje sahranjujemo. Izazov je na koji način s tim manjim brojem i stalnim iskustvom nestajanja graditi pozicije perspektive, ne toliko za nas nego za one koji dolaze poslije nas – zaključio je Tomislav Žigmanov.
Uz Tomislava Žigmanova knjigu su predstavili doc. dr. sc. Mario Bara, prof. dr. sc. Josip Fajdić i prof. Tomislav Radonić.
