Arhiva

Školsko zvono: Učenici vole rad na projektima jer tako razvijaju istraživački duh

23-02-2016 • 00:00
Rva

19.02.2016.

Content photo Content photo Content photo Content photo Content photo Content photo Content photo

19.02.2016.

Učenici i nastavnici OŠ Julija Kempfa rade na brojnim projektima, a o njima i njihovoj važnosti za učenike i nastavnike razgovarali smo s ravnateljicom škole Kornelijom Sabljak i nastavnicom engleskog jezika Jasminom Radović-Jakovljević.

Ravnateljice Sabljak, jedan od projekata u koji ste se uključili kao škola, je Veliki koraci malih poduzetnika. Vi ste isto tako bili u Londonu, možete li nam nešto više reći o tome ?

Kornelija Sabljak : Projekt Veliki koraci malih poduzetnika je zapravo projekt čiji je nositelj dječji vrtić sv. Leopolda Mandića iz Požege. Uključene su tri osnovne škole s područja grada i dva vrtića, a s ciljem razvoja pozitivnog odnosa prema cjeloživotnom učenju u poduzetništvu u nižim razredima osnovne škole i u vrtićima. Učitelji su odradili brojne radionice s učenicima, sudjelovali su na radionici poduzetnički poligon, išli su na izlet i posjetu Novoj Gradiški i Zagrebu, a također su učitelji i ravnatelji bili na stručnom osposobljavanju, u Londonu. Očekuje nas još i sudjelovanje na dječjem tjednu poduzetništva.

Kakva su iskustva iz Londona ?

Kornelija Sabljak : U Londonu smo bili pet dana i imali smo zaista velika očekivanja. Kada idete u veliki grad od 9 milijuna stanovnika, stvarno očekujete čuda. Moram priznati da je London zaista prekrasan grad, no kada smo došli u vrtiće i u škole bili smo malo razočarani. Naime, skloni smo kritizirati naše škole i uvjete rada, a moram reći da su u Londonu uvjeti u razredima, u učionicama puno lošiji. Znači, razredi su lošije opremljeni, kod njih nema pedagoške službe, ne postoji pedagog, defektolog, logoped, a ako dijete ima problema, roditelj se oko toga mora pobrinuti sam i naravno to platiti. Kod njih je šest razreda osnovne škole i nema ocjenjivanja. Imaju četiri područja, a učenici sami biraju u kojem području će najviše raditi, nakon čega slijedi upis u srednju školu. Nema nikakvih kriterija za upis, znači gdje učenici žele, prema mjestu stanovanja se mogu upisati. Iznenadio nas je i sam način studiranja. Dok se u Hrvatskoj studira i za odgajatelja i za učitelja 5 godina, u Londonu se za odgajatelja u vrtiću studira jednu godinu, a za učitelja odnosno profesora 3 godine. Ono što nas je pozitivno iznenadilo je broj učitelja, znači veliki je broj učitelja, a manje su skupine djece.

Možda ćemo neka pozitivna iskustva moći prenijeti i na naš obrazovni sustav, no kod nas se jako puno radi na projektima u svim školama. Kempfova škola isto tako ne zaostaje za drugima. Neki od njih su „Prilika za sve“, jedan vrlo vrijedan projekt u koji su uključeni učenici s posebnim potrebama. Kempfova škola je jedina u županiji koja ima takvo odjeljenje ?

Kornelija Sabljak : U našoj školi je trenutno devet posebnih odjela i učenici s većim teškoćama u razvoju, odnosno s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom se školuju u našoj školi od 7 do 21 godine života. Projektom Prilika za sve željeli smo zapravo povezati učenike iz posebnih odjela i učenike iz redovnih odjeljenja. Vrhunac tog projekta je bio 27. studenog, gdje smo na jednoj izložbi prikazali što su sve učenici na zajedničkim radionicama pripremili: od slika, ukrasnih predmeta, svijećnjaka, magneta i sl. Moram reći da tom izložbom projekt ne završava on se nastavlja dalje, naime, svaki tjedan u školi naša najstarija skupina znači učenici od 17. do 21. godine sa svojim učiteljicama, edukatorima, rehabilitatorima imaju radionice kuhanja i pripremanja zimnice. Cilj tih radionica, je usvajanje vještina i navika za osposobljavanja učenika za samostalan život, znači oni pripremaju jednostavna jela za doručak, ručak i večeru i prikupljaju recepte, a 3. lipnja na Dan škole planiramo izdati, i prezentirati našu kuharicu naziva „Kad se naše ruke slože, sve se može“.

Osim ovog projekta tu su mnogi drugi, „Prošlost, sadašnjost i budućnost tvoga kraja“, uključili ste se i u projekt „Hodanjem do zdravlja“ i „Vrtim zdravi film“ ?

Kornelija Sabljak : Znači uključili smo se u projekt „Hodanjem do zdravlja“ i „Mladi u akciji“ čiji je nositelj udruga „Zdravi život“ u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Gradom Požegom. Cijelo drugo polugodište, svaki mjesec su organizirani izleti za djecu, sa željom da ih educiramo o važnosti kretanja i o zdravlju općenito. Upoznali smo Požegu, šetali po Sokolovcu, na Požešku goru, Vinogradski put, zatim igrali smo i Geocaching, odnosno tražili skriveno blago, a sve to kako bi upoznali znamenitosti našeg kraja, floru i faunu, naravno družili se i stekli nova znanja. Ono što je trenutno aktualno je projekt „Razglednicom kroz povijest“, objavili smo natječaj za učenike viših razreda gdje imaju priliku tražiti i donijeti stare razglednice iz svih krajeva Hrvatske. Cilj je potaknuti ih na istraživanje prošlosti promjena, da primijete što se promijenilo u krajoliku, u našem gradu, u cijeloj Hrvatskoj. Izradit ćemo jedan povijesni pano, pripremiti izložbu, nagraditi učenika koji donese razglednicu s najstarijim datumom, a planiramo izložbu otvoriti povodom Dana grada. Zatim, također planiramo i nadamo se da ćemo uskoro realizirati projekt „Daruj krv, daruj život“ u suradnji s Hrvatskim crvenim križem. Cilj nam je organizirati dobrovoljno darivanje krvi u našoj školi za djelatnike i roditelje, a učenici osmih razreda će imati priliku izmjeriti krvni tlak. Želimo svojim primjerom ukazati na važnost i potrebu darivanja krvi i izravno pomoći onima kojima treba transfuzija. Osim toga, za lipanj povodom Međunarodnog dana zaštite okoliša, planiramo provesti još jedan projekt „Moj limeni ljubimac bicikli“, izvršiti korelaciju iz nekoliko predmeta, iz likovnog gdje će učenici crtati i slikati bicikli s različitim motivima, zatim iz hrvatskog na temu: bicikl kao motiv književnosti, a naravno da ne moramo ni spominjati koliko je bitno rabiti bicikl kao javno prijevozno sredstvo i koliko je to bitno za zaštitu prirode. U prvom polugodištu proveli smo projekt „Vrtim zdravi film“, naši učitelji tjelesne i zdravstvene kulture su educirali učenike o zdravim prehrambenim navikama s ciljem unaprjeđenja njihovog znanja i poboljšanja kvalitete života, putem prehrane tjelesne aktivnosti. Budući da smo sudjelovali do prošle godine u međunarodnom projektu s Poljskom, naše prijateljstvo se nastavilo, naš učitelj informatike je s učenicima na dodatnoj nastavi iz informatike na skype-u i redovno komuniciraju, razmjenjuju iskustva, njeguju prijateljstva.


 

Imali ste nedavno i jedan humanitarni projekt za poboljšanje infrastrukture u Vašoj školi, o čemu se radilo ?

Kornelija Sabljak : Udruga „Mogu sve“ iz Zagreba je prepoznala potrebe naše škole i naših učenika, te su organizirali prije Božića jedno događanje, odnosno turnir u „belli“, a prije toga je održan zabavni i sportski program, djeca iz posebnih i redovnih odjeljenja su se međusobno družila, Djed Božićnjak ih je darivao, sve u svemu bilo je vrlo uspješno, skupili su znatna sredstva koje su nam uplatili na račun, koji je će biti namijenjen izgradnji nove rampe za invalide, budući da ove školske godine imamo nekoliko učenika u invalidskim kolicima, tako da se nadamo da ćemo do proljeća izgraditi novu rampu.

U Vašoj školi provode se i brojni preventivni programi ?

Kornelija Sabljak : Tako je. Preventivne programe provode učitelji biologije u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, i studentima medicine. Tako smo održali mnogobrojne radionice sigurnosti i zaštite djece na internetu, radionicu Znam što je, ne diram, opasno je s ciljem zaštite djece od posljedice zlouporabe oružja i minsko eksplozivnih sredstava, bile su tu i brojne radionice o opasnostima, o ovisnosti, studenti Medicinskog fakulteta su održavali predavanja za učenike osmih razreda o spolno prenosivim bolestima, također smo se uključili nedavno i u projekt Zavoda za javno zdravstvo koji nosi naziv “Igre na sreću“, gdje se učenicima želi pružiti prava informacija o pojavnosti igara na sreću među mladima, zabludama i opasnostima koje idu uz njih. Učitelj likovne kulture sa svojim učenicima na likovnoj grupi, sudjeluje na natjecanju likovnih uradaka učenika osnovnih i srednjih škola. Tema je ove godine Mediteran u meni, a učenici su imali zadatak napraviti likovni rad na tu temu. Mi smo se uključili, poslali smo nekoliko radova, pa ćemo vidjeti kako ćemo proći.

Možete li malo pojasniti način na koji se planiraju projekti i koliko oni znače za učenike i nastavnike ?

Kornelija Sabljak : Prije početka školske godine izrađujemo naš školski kurikulum, i u njemu planiramo sve projekte koje ćemo provesti te školske godine. Za planiranje jednog projekta treba puno vremena, treba prvo doći do ideje, treba postaviti ciljeve tog projekta, obrazovno-odgojno ciljeve, zatim zadatke i aktivnosti koji ćemo provoditi, ključna pitanja i tu naravno i učitelji i učenici koriste izvore znanja, a kada je projekt u tijeku, pratimo ga, ocjenjujemo, evaluiramo. Naravno bitna je dokumentacija i na kraju izvješće o rezultatima. Projekti su jako dobri za školu, za učenike i za učitelje. Za učenike postoji i dodatna motivacija za sudjelovanje u samim projektima, oni vole taj projektni i timski rad, želimo naravno razviti istraživački duh, a također imaju i mogućnost paralelnog usvajanja teorijskih i praktičnih znanja, kroz niz aktivnosti u kojima mogu aktivno sudjelovati. Za učitelje to je također jedan izazov, oni istražuju nove metode podučavanja, razvijaju svoju kreativnost, također imaju dodatne mogućnosti ocjenjivanja učeničkih znanja i sposobnosti. Moram na kraju reći i pohvaliti sve svoje učitelje, jer bez njih ne bi ni bilo projekata, oni su zaista izvor novih ideja i svojim zalaganjem, trudom i marljivošću su upravo doveli do ovog velikog broja projekata. Nadam se da ćemo i dalje uspješno nastaviti u tom pravcu i da će naša škola i biti prepoznatljiva u gradu i u županiji.

S nastavnicom engleskog jezika Jasminom Radović Jakovljević, nastavnicom engleskog jezika u Osnovnoj školi Julija Kempfa, razgovarali smo o projektima u razrednoj nastavi. Jedan od brojnih je „Međunarodni dan jezika“?

Jasmina Radović Jakovljević : Mi smo u devetom mjesecu radili projekt „Međunarodni dan jezika“, zajedno razredna i predmetna nastava. Cilj projekta bio je promicati jezičnu i kulturnu raznolikost svijeta u kojem živimo, te ukazati na važnost učenja stranih jezika. Radile su se razne radionice jezične, likovne i vjeronaučne. Učenici su bili oduševljeni, najviše ih se dojmio posjet velečasnog Nikole Legca koji je s njima razgovarao o svom iskustvu života u Italiji i tako ih podučio nekim molitvama na talijanskom jeziku. Opće oduševljenje izazvao je dolazak nastavnice Akiko Nishimoto Damjanović iz Japana, koja je nastavnica u Čaglinu, ona je s učenicima trećih i šestih razreda radila radionice na japanskom i upoznala je djecu s kulturom, jezikom i pismom Japana, a zatim su izrađivali i origami likove.

Ono što se još obilježava u Vašoj školi je Svjetski dan osmijeha ?

Jasmina Radović Jakovljević : Tako je, prvog petka u listopadu održava se Svjetski dan osmijeha, tako smo ga i mi održali u nižim razredima, učenici su izrađivali plakate i umne mape, najdraža aktivnost bila im je „smile measurement“, gdje su svojim prijateljima krojačkim metrom mjerili duljinu osmijeha, u goste nam je tada došla i stomatologinja Verica Žakula koja je djeci govorila o važnosti bijelih i zdravih zubi, te o zdravoj prehrani, da u skladu s tim imaju što ljepši osmjeh. Najzabavniji dio projekta bio je svakako posjet veselog klauna koji je s učenicima pjevao, plesao i šalio se.

Naravno i Kempfovci su se uključili i u karnevalske dane i imali su jedan takav dan u svojoj školi ?

Jasmina Radović Jakovljević : Mi smo uvijek za zabavu, šalu i veselje, a to nam je upravo ustupio taj karnevalski dan. Učiteljice Anita Ujević, Ivana Jukić – Matijević, Dragica Ronko, Krunoslava Šipek, Sanja Vuković, te Irena Krošlu pripremale su se zajedno s učenicima, ali i roditeljima izrađujući kostime i uvježbavajući razne koreografije. Bilo je tu Spužva Bobova, Malaca, igračaka iz sobe, šahovskih figura, Betmena i patuljaka. U suradnji s Turističkom zajednicom Grada Požege i ostalim osnovnim školama maškare su se predstavile u dvorani Tomislav Pirc i osvojile diplome za svoj trud. Neizmjerno se veselimo i sljedeće godine što ćemo sudjelovati u karnevalskom danu.

Vaša škola obilježila je i Stoti dan škole, točnije prvi i drugi razredi Kempfove škole su se uključili u taj projekt koji se obilježava 13. veljače u gotovo svim školama Europe ?

Jasmina Radović Jakovljević : Tako je, na inicijativu naše učiteljice Blanke Berger u Stoti dan, uključile su se i naše učiteljice Anita Ujević, Marija Rabić, Ivana Jukić – Matijević, te učiteljice produženog boravka Sanja Lovrić, Kristina Brus – Klaić, ali tu su sudjelovale i vjeroučiteljica Anica Srebrović i ja s engleskim jezikom u nižim razredima. Stoti dan škole bio je organiziran kroz razne radionice i aktivnosti, bilo je tu sto vježbi razgibavanja, popunjavanja stotičnog kvadrata, slaganja kuli od plastičnih čaša, pisanja sto muških i ženskih imena, izrada plakata od srca, matematičkih igara, hodanja po sto koraka, mirovanja sto sekundi, sakupljanja čepova, spajanja sto spajalica i izrade remek djela od sto plastičnih žlica, čak se i degustirala i zdrava hrana gdje su donosili orašaste plodove, a jedna mama je čak napravila i ukusnu tortu s brojem sto.

Osim ovih projekata, tu je i tradicionalno „Večer matematike“ ?

Jasmina Radović Jakovljević : Ove godine u prosincu je i u našoj školi održana „Večer matematike“, druženja roditelja i djece uz zabavne matematičke igre aktivnosti koje potiču izgradnju pozitivnog stava učenika prema matematici. Sudjelovalo je oko 170 učenika razredne i predmetne nastave.

Imate i projekt „Zdrava prehrana“ ?

Jasmina Radović Jakovljević : Projekt „Zdrava prehrana“ provodio se u trećem razrednu, organiziran je uz razne radionice i predavanja u vezi toga i u sklopu tog projekta učenici jednog razrednog odjela pribavili su pilates lopte na kojima i danas povremeno sjede za vrijeme nastave.

Obilježili ste i „Dječji tjedan“ ?

Jasmina Radović Jakovljević : Tako je, učiteljice produženog boravka sudjelovale su u projektu „Dječji tjedan“ gdje je glavni cilj bio usmjeriti pozornost odraslih na potrebe i prava djeteta i poticanje osobnog i društvenog napretka svakog djeteta.

Imate još jedan zanimljiv projekt pod nazivom „Moj zavičaj u prošlosti“ ?

Jasmina Radović Jakovljević : Da, u trećim razredima tijekom cijele školske godine. „Moj zavičaj u prošlosti“ je naziv projekta upoznavanja zavičaja kroz kulturno povijesne spomenike, legende, razne običaje i razne strane predmete. Tu je već bila održana i radionica „Prošlost, sadašnjost i budućnost“, gdje su učenici donosili svoje fotografije raznih starih predmeta, fotoaparate, stare petrolejke, nešto što je zapravo zaboravljeno, bila je postavljena i izložba koje su postavili mnogi roditelji i djeca i na školskom dvorištu su organizirane razne stare igre koje su se igrale u prošlosti.

Tu su još i projekti Zanimanja ljudi u našem zavičaju i Razredni herbarij ?

Jasmina Radović Jakovljević : To se zapravo održava tijekom nekoliko mjeseci, drugi razredi bave se zanimanjem ljudi u našem zavičaju, znači pobliže se upoznaju određena zanimanja ljudi, tako će se izraditi pozitivan stav prema svakom obliku ljudskog rada, a četvrti razredi su u projektu Razredni herbariji gdje će upoznati razne biljne vrste travnjaka i šume, nizinskog i brežuljkastog kraja te tako će izraditi herbarij, upoznavat će bitne činjenice o raznim biljkama u našem kraju.