Rajka Radoš – “Slikanje je moj odušak kada sam sretna, tužna i kada želim protestirati protiv nečega”
Rajka Radoš slikarica iz Jakšića rođena je u Podgorici u Crnoj Gori, a 1983. godine život ju je donio u Zlatnu dolinu gdje stvara i slika. Majka je troje djece, članica udruge "Matko Peić" i aktivna lovkinja u lovačkom društvu "Seljak" iz Jakšića.
Rajka Radoš slikarica iz Jakšića
Rajka Radoš slikarica iz Jakšića rođena je u Podgorici u Crnoj Gori, a 1983. godine život ju je donio u Zlatnu dolinu gdje stvara i slika. Majka je troje djece, članica udruge “Matko Peić” i aktivna lovkinja u lovačkom društvu “Seljak” iz Jakšića.
– Ne znam od koga sam naslijedila talent, roditelji nisu slikali, a ja sam od malena uvijek nešto crtala. Već u osnovnoj školi učitelj je zamijetio moju darovitost, često su mi dolazili prijatelji iz škole da im nešto nacrtam. Tada to nisam smatrala nikakvim talentom, mislila sam da to svatko može i da se njima to jednostavno ne da – rekla je Rajka.
Iako crta i slika godinama, obitelj i prijatelji uvijek su joj govorili da ima talenta, uz podizanje obitelji slikarstvo je nekako bilo postrani.
– Prije desetak godina odlučila sam pokušati naslikati sliku s temperama, do tada sam većinom radila olovkom i rijetko upotrebljavala boje. Kada je slika bila gotova svi u mojoj okolini bili su i više nego pozitivno iznenađeni i to mi je bio dodatni poticaj da se više posvetim slikanju i razvijem svoj talent. Tu prvu sliku poklonila sam majci – rekla je Rajka.
Inspiraciju nalazi u svakodnevnim događajima, poput malih dječjih ruku na licu majke, susreta s dragom osobom, a ponekad i iz tužnih trenutaka jer i oni su sastavni dio svakog života.
– Kada pogledam bilo koju od mojih slika vidim svoje osjećaje koji su me u tom trenu obuzimali i uvijek se nadam da to vide i svi koji ih gledaju, ako osjete moju emociju meni to predstavlja jedan vid uspjeha i zadovoljstva. Na sliku uvijek želim prenijeti ono što taj trenutak osjećam, sve slike stvaram iz duše i srca.
– Za jednu od mojih najdražih slika inspiraciju sam našla u jednom prekrasnom stihu “sitan biser nižem od sna” koji mi se usjekao u pamćenje. Sve u životu nižemo kao bisere i dobro i loše. Postoje tužni periodi u životu kada nedostaje inspiracije, ali i tada slikam. Pokušavam te emocije prenijeti na platno, tada je proces često puno teži i duži nego kada su u pitanju pozitivni osjećaji. U tim trenutcima iz nečeg lošeg pokušavam napraviti nešto lijepo – dodala je Rajka.
O svakoj slici razmišlja dugo, ali kako sama kaže tu postoji jedna zamka. Ako se proces promišljanja o tome kako bi slika trebala izgledati, na koji način popuniti bijelo platno, oduži zna se dogoditi da osjećaj jednostavno prođe i nestane.
– Slika mi je najljepša kada nastane promišljanjem, ali kada započnem sa slikanjem dobro ju je brzo završiti, a ima i trenutaka kada jednostavno nešto nastane u jednom dahu bez puno analiziranja.
Do sada je najviše radila tehnikom ulja na platnu, a sada ju privlači akvarel zbog svoje prozračnosti i lepršavosti.
– Kao i kod svega u životu pa tako i u slikarstvu dođe vrijeme za probati nešto novo, najviše sam slikala uljanim bojama, ali sada me jako zanima akvarel kojeg karakterizira prozirnost i prozračnost te se slikanjem boje na boju mogu dobiti izvanredni tonaliteti – rekla je Rajka.
U svemu ističe i podršku supruga i troje djece – Kada imam ideju, kada me „svrbe prsti“ onda moram pronaći vrijeme za slikanje i tu je jako važna podrška obitelji. Slikanje je moj odušak kada sam sretna, tužna i kada želim protestirati protiv nečega. Umjetnost u svakodnevnom životu je prolazna međutim kako nas nestaje naša djela ostaju iza nas – rekla je za kraj Rajka Radoš.
