Školsko zvono: „Happy hearts never get old !“

6.11.2015.

OŠ Ivan Goran Kovačić iz Velike sudjeluje u ACES projektu, koji implementira multilateralnu suradnju osnovnih i srednjih škola, sa svrhom promoviranja ideje “europskih vrijednosti” kao što su multikulturalnost, međusobno razumijevanje, solidarnost i mirni suživot svih ljudi, građana Europe. Više o tome doznali smo u razgovoru s nastavnicama Antonijom Matijević i knjižničarkom Anom Marinić.
 

O kakvom projektu se radi ?
 

Antonija Matijević: Projekt je glavnu zadaću, povećati svjesnost o važnosti solidarnosti među različitim socijalnim i dobnim društvenim grupama, a sudionici projekta su učenici i različite skupine ljudi u potrebi. Cilj projekta je razumjeti, djelovati i dijeliti solidarnost, a mi planiramo u tom pravcu i djelovati, tako da ćemo provoditi različite radionice, organizirati donacije, humanitarne kampanje i sl. Rezultat koji moramo ostvariti je pomoć ciljanim skupinama, a to će ujedno imati i utjecaj na našu školu i lokalnu zajednicu.

Ono što je najvažnije u projektu sudjeluju učenici?

Antonija Matijević: Da, sudjeluje školski tim od 30-ak učenika od 6. do 8. razreda i učitelji.

Kako su učenici prihvatili projekt, jesu li spremni na suradnju?

Antonija Matijević: Učenici su vrlo zainteresirani, što govori podatak da ih se uključilo gotovo 30-ak, ali i na odazivu na radionicama koje smo do sada proveli.

Kako ste se prijavili na projekt?

Ana Marinić: Ravnatelj nam je ukazao na poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja, a budući da smo kolegica i ja nekoliko mjeseci ranije polazile edukaciju o pisanju projekata učinilo mu se da je to zgodna prilika da se prijavimo. Kako je to jedan manji EU projekt bila je prilika da se pokušamo samostalno okušati kao nositelji projekta odnosno da sami napišemo projektni prijedlog.

Koliko je trajala priprema i kako je to sve izgledalo, mnogi kažu da to nije jednostavan posao?

Ana Marinić: U ovom projektu je tema zadana za sve škole. Tema je bila solidarnost, a naziv projekta smo osmislili sami, nazvali smo ga „Happy hearts never get old !“. Taj naslov smo odabrali jer su ljudi koji pomažu uvijek sretni, a sretni ljudi su zauvijek mladi. Teško je napisati projektni prijedlog, to je trajalo nekoliko tjedana i nije lagan posao, mora se detaljno razraditi svaki segment projekta od ciljeva ishoda do sudionika

Pretpostavljam da je službeni jezik projekta engleski?

Ana Marinić: Tako je, tu je od velike pomoći bila kolegica Antonija, koja izvrsno govori engleski, tako da je ona većinom bila zadužena za taj dio.

Vi ste nositelji projekta, a tko su partneri?

Ana Marinić: Da taj projekt obuhvaća nekoliko zemalja, mi smo pomoću alata za traženje partnera odabrali po jednu školu iz Makedonije i Rumunjske.

Imali ste i prvi sastanak svih sudionika, gdje je to bilo?

Antonija Matijević: To je bilo prošli mjesec u Sarajevu i bio je to tzv. „ACES Kick-off meeting“, na kojemu je sudjelovalo 100 škola u 42 projekta. Bila su po dva sudionika iz svake škole, dakle učenik i učitelj. Tijekom četverodnevne međunarodne konferencije sudionici su imali priliku uživo upoznati predstavnike partnerskih škola uključenih u projekt. Bilo je vrlo zanimljivih radionica i predavanja, jedna od vrlo zanimljivih predavačica bila je Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije, koja je govorila o aktualnoj situaciji oko izbjegličke krize koja se događa. Bilo je vrlo zanimljivo i vrlo poučno. Službeni jezik bio je engleski tako da smo se uglavnom svi uspjeli sporazumjeti.

Održane su i prve radionice s učenicima prošli mjesec?

Ana Marinić: Da, prva aktivnost je bila Interkulturalni most između Hrvatske, Rumunjske i Makedonije. Svaka škola je trebala napraviti prezentaciju o svojoj zemlji, zavičaju i školi i razmijeniti te prezentacije kako bi se međusobno bolje upoznali. Druga radionica je bila Svijet bez predrasuda, gdje smo djeci održali prezentaciju o multikulturalnosti, razgovarali smo o toleranciji, jednakosti i radili smo zadatke i vježbe na tu temu. Nedavno smo imali i radionicu Što je solidarnost gdje su učenici pogledali dokumentarni film Bitka kod Solferina, koji govori o osnivanju Crvenog križa i shvatili su značenje te organizacije. Sada oni imaju zadatak sami snimiti i montirati film u kojemu će svoje prijatelje, susjede ili članove obitelji pitati što za njih znači solidarnost i kako možemo biti solidarni.

Projekt traje sve do svibnja, što još slijedi od aktivnosti?

Ana Marinić: Predviđamo još nekoliko obrazovnih radionica i rad na terenu, prikupljanje hrane i higijenskih potrepština. U ožujku ćemo imati radionicu koju ćemo posvetiti trima samohranim majkama iz našeg kraj i uljepšati im jedan dan, pomoći im materijalno i financijski. Posjetit ćemo i korisnike Doma umirovljenika u Velikoj. Priredit ćemo im u prosincu kratak program kako bi ih malo razveselili. Pomagat ćemo u svakodnevnim aktivnostima i ljudima treće životne dobi koji žive sami. Učenici će im donositi hranu, lijekove iz ljekarne i obavljati neke kućanske poslove.

Budući da je riječ o međunarodnom projektu to podrazumijeva i mobilnost učenika, u siječnju će osnovnu školu u Velikoj posjetiti učenici iz Rumunjske i Makedonije, ali će i mali Veličani putovati?

Antonija Matijević: Da, krajem siječnja oni svi dolaze kod nas, bit će smješteni u obitelji naših učenika, tako da će se moći bolje upoznati, družiti, zasnivati nova prijateljstva, razmjenjivati iskustva, a kako je službeni jezik engleski moći će i usavršiti svoje govorne vještine na engleskom. Vodit ćemo ih u obilazak Zagreba, pokušat ćemo dogovoriti da ih odvedemo na događaj Ponos Hrvatske kako bi vidjeli na koji način mi nagrađujemo i vrednujemo solidarnost. Odvijanje svih mjesečnih projektnih aktivnosti može se pratiti i putem Facebook stranice Happy heart never get old – ACES project.

Predviđena je mobilnost u Makedoniju zar ne?

Ana Marinić: Da to će biti vrlo zanimljivo, pošto se radio o zemlji nama svima poznatog tragično preminulog pjevača Toše Proeskog. Naši domaćini vodit će nas u Muzej Toše Proeskog budući da je on bio regionalni UNICEF-ov ambasador i dobitnik nagrade Majke Tereze. On je njima jako značajan po svom humanitarnom radu tako da će to našim učenicima biti jako zanimljivo.

Velička škola jako puno radi na projektima možemo li se prisjetiti koji su to sve projekti?

Ana Marinić: Da imamo dosta aktivnosti u koje su izravno uključeni učenici. Svake godine obilježavamo Dan starih osoba posjetom Domu umirovljenika, a ove godine nam je to svakako jedna od aktivnosti u projektu. Radimo već duže vrijeme i na Međunarodnom bookmark projektu. Riječ je o razmjeni straničnika među učenicima škola iz dviju država. Ove godine surađujemo sa školom iz Ontarija u Kanadi. Nastavljamo i s međunarodnim projektom Škole za Afriku koji provodimo već šestu godinu, gdje prikupljamo sredstva za afričke učenike i njihovo školovanje. Tu je i projekt Čitamo mi u obitelji svim koji je naišao na jako dobar odaziv učenika.