Željko Ivanković – požeška ugostiteljska ikona dobitnik velikog priznanja

Željko Ivanković, vlasnik caffe bara „Capitol“ u centru Požege, ugostitelj s višedesetljetnim uspješnim iskustvom, dobitnik je ovogodišnjeg priznanja za izniman doprinos razvoju obrtništva i promicanju ugostiteljske i turističke struke, na 34. Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a u Dubrovniku krajem studenoga.

Bio je to povod da porazgovaramo o njegovom životu, ugostiteljskom putu, sretnim i teškim privatnim i poslovnim danima.

„Rođen sam prije 56 godina u Požegi, a odrastao sam u obližnjem Kaptolu. U dobi od dvije godine ostao sam bez preminulog oca, te sam djetinjstvo proveo sa samohranom majkom. Nakon osnovne škole odlazim u Zagreb, gdje u kratkom razdoblju pohađam Interdijecezansku školu za spremanje svećenika, i potom se vraćam u Požegu. U mladosti sam se bavio plesom i kao takav sudjelovao na raznim plesnim natjecanjima. Tako sam 1985. godine pobijedio na natjecanju u negdašnjem Omladinskom klubu u Požegi, u prostorima drevne Požeške kolegije.

Nakon odsluženja vojnog roka vraćam se u Kaptol i ondje se 1989. godine zapošljavam kao konobar u kafiću „Vrba“, čija me vlasnica gospođa Slavica Vrba zainteresirala za bavljenje ugostiteljstvom. U tom razdoblju upoznao sam se s gospodinom Andrijom Pavićem, vlasnikom poznate kavane „Boba“ iz Požege, koji me je u više navrata poticao da prijeđem raditi u spomenuti lokal. Odlučio sam prihvatiti njegovu ponudu, te sam kroz idućih pet godina, točnije od 1990. do konca 1995. godine uspješno radio kao konobar u spomenutom kafiću.

U tom sam se razdoblju oženio suprugom Finkom Šimunović. Otac sam dvije kćeri i jednog sina. Starija kćer Iva je završila Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i trenutno radi kao učiteljica razredne nastave. Mlađa kćer Marta magistra je edukacije engleskog jezika i književnosti i pedagogije. Sin Petar je student pete godine računarstva na FERIT-u u Osijeku.  S iskustvom koje sam stekao radeći u „Bobi“, došao sam na ideju da suvlasnički s još dvojicom poslovnih partnera Hrvojem Mršićem i Željko Sliškom nekadašnji lokal „Zrinski“ u Požegi, koji je u vrijeme socijalizma pretvoren u salona tepiha, preuredim u pizza bar. Pod svojim starim imenom „Zrinski“ je ubrzo nakon otvorenja 1996. godine postao kultno mjesto okupljanja svih generacija.

Godine 2004. odlučujem postati samostalni ugostitelj te u tu svrhu krećem u adaptaciju negdašnjeg trgovačkog lokala „Požeški magazin“ u ugostiteljski objekt. Po završetku radova adaptacije, 11. kolovoza 2004. godine otvaram caffe bar, koji sam nazvao „Capitol“ želeći tim nazivom, koje dolazi od latinske riječi za označavanje nečega što je glavno i bitno, napraviti poveznicu s Kaptolom kod Požege, u kojem sam odrastao, ali i s Kaptolom u Zagrebu, pored kojeg sam jedno vrijeme boravio. Kao zanimljiva anegdota uz ovaj naziv može se spomenuti kako su u početku neki gosti koji su se dogovorili naći u „Capitolu“ umjesto u lokal otišli u naselje Kaptol.

Odluka da postanem samostalni ugostitelj pokazala se dobrom, jer su prve godine djelovanja caffe bara „Capitol“ bile najbolje razdoblje moga rada. To uspješno razdoblje bi se najvjerojatnije i dalje nastavilo da nije došlo do poteškoća s kreditom u švicarskim francima na koje nisam mogao utjecati.

U ovih gotovo dvadeset godina postojanja u Capitolu se izmijenio popriličan broj kvalitetnih konobara i drugog osoblja, od kojih su neki ugostiteljsku karijeru nastavili negdje dalje. U posljednje vrijeme, zbog nedostatka osoblja, u poslovanje se uključila cijela obitelj. Supruga Finka, koja mi je bezrezervna podrška, pronalazi vremena za uređenje i svekoliko održavanje lokala, a u ugostiteljskom radu pomažu mi kćeri i sin prema svojim mogućnostima.

U Capitol dolaze gosti svih društvenih slojeva i socijalnog statusa, a u njemu često imam čast primiti i uslužiti neke eminentne osobe iz svijeta politike, gospodarstva, sporta, glazbe i drugih područja. No prije svega, težimo tome da se svi gosti osjećaju ugodno i opušteno u Capitolu i nadam se da smo to kroz sve ove godine rada uspjeli ostvariti.

Kao i nekim drugim ugostiteljima, i meni je zbog pandemije COVID-19 otežano poslovanje. K tome veliku poteškoću predstavlja rast ulaznih troškova, smanjenje kupovne moći građana, kao i nedostatak kvalitetne radne snage. S ostalim kolegama ugostiteljima u korektnim sam odnosima.

Priznanje za izniman doprinos razvoju obrtništva i promicanju ugostiteljske i turističke struke, veoma me je obradovalo i dalo mi dodatni poticaj za još predanije i kvalitetnije pružanje ugostiteljskih usluga građanima. Zahvalan sam članovima HOK-a Požeško-slavonske županije što su prepoznali moj rad i predložili me za spomenutu nagradu. U trideset i trećoj godini moga aktivnoga ugostiteljskog rada mladim ugostiteljima bih poručio da budu strpljivi, ustrajni i predani u svom poslu, a rezultati će s vremenom sigurno doći.“ – izjavio je za Radio Vallis Aurea Željko Ivanković

Čestitamo Željku i cijeloj obitelji Ivanković!