Vrsta šljive koja je sve manje zastupljena nosi zanimljiv naziv

Riječ je o sorti šljive koja nosi naziv “Požegača” ili “Požeška”, također poznatija kao šljiva “Požega“. Koristi se za proizvodnju različitih vrsta džemova, likera, pekmeza, a od nje se također pravi čuvena i nadaleko poznata rakija – šljivovica.

U narodu se Požegača još naziva i madžarka, bistrica i plava šljiva.

Porijeklom je iz Azije, a u Europu, točnije Grčku, došla je prije nove ere. Rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi, nekada je bila vodeća sorta šljive u našim krajevima, također i u Srbiji.  

Sazrijeva krajem kolovoza i početkom rujna, a na većim nadmorskim visinama i kasnije. U hladnjačama se plod može čuvati do mjesec dana. Šljiva zbog same vrste ima odličan odnos šećera i kiselina pa to i daje vrhunski preduvjet za proizvodnju najkvalitetnijih rakija na svijetu.

Plod požegače je sitan, prosječne težine oko 17 grama, nepravilno jajast i modro plave boje. Meso je zlatnožute boje, čvrsto, sočno, slatko kiselo, aromatično  i odlične kvalitete.

Njezino izumiranje je rezultat je toga što je osjetljiva na plamenjaču, a naročito je osjetljiva na šarku šljive, što joj i ograničava dalje širenje kao sorte. Osjetljiva je na štitastu vaš koja brzo suši stabla. Nije osjetljiva na moniliju i manje je osjetljiva na napad šljivinih osa.

Požegača je, manje više iskorijenjena na našim prostorima i kao glavni krivac smatra se podizanje zasada šljive sa stranim sortama gdje je možda najzastupljeniji Stanley. Upravo ova sorta omogućila je širenje bolesti koja je gotovo istrijebila požegaču.