Sport

Uspon na Triglav i buduće aktivnosti požeških “Gojzerica”

26-07-2022 • 10:54
Rva
Gost emisije „Jutro s Matkom“ danas je bio predsjednik Hrvatskog planinarskog društva „Gojzerica“ Višeslav Turković.

Gost emisije „Jutro s Matkom“ danas je bio predsjednik Hrvatskog planinarskog društva „Gojzerica“ Višeslav Turković. On je rekao kako je osobno započeo svoj put u planinarenju, te koliko dugo postoji društvo „Gojzerica“, a uz to je najavio kakve aktivnosti ih očekuju do kraja godine.

„Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica postoji od 2017. godine, naša prva aktivnost je krenula početkom 2018., ako to uzmemo dobijemo četiri nepune godine. Što se tiče moje aktivnosti, ona je duga – negdje 25-26 godina. Tada sam krenuo prve nekakve aktivnosti, pa onda usputno sam igrao nogomet i nisam se mogao posvetiti tome svemu. Nakon što sam odustao od nogometa, posvetio sam se tome, bilo je prvotno kroz Klikun, Sokolovac, bio sam godinu dana i u društvu Mališćak u Velikoj, a onda smo osnovali Gojzericu i sada se aktivno bavimo. Trenutno imamo točno 130 uplaćenih članarina.“

Kako postati planinariti, kako se zainteresirani mogu upisati – ima li nekih uvjeta ili je dovoljna ljubav prema planinama?

„Prvo i osnovno je ljubav prema planinama, jer tko nema te ljubavi, nema smisla da se učlanjuje. Može doći probati s nama jednu-dvije ture, pa ako mu se svidi onda će i ostati. Mi imamo druženja svake srijede, iznimno ljetni period imamo pauzu, dakle može se doći u naše prostorije. Malo vidjeti i upoznati te ljude, zbog nekakvog društvenog života svih. Imamo situaciju s prošlom planinarskom školom koja je bila od početka godine, do negdje petog mjeseca, imali smo gužvu od 35 polaznika i nismo više mogli primiti. Posto je naš prostor u ulici Republike Hrvatske 1C u atomskom skloništu limitiran, ne možemo uz sve predavače i članove, bilo nas je 50.“

Također je rekao više o članarinama i kakve benefite donosi članska iskaznica.

„Članarine uvijek vrijede od početka do kraja godine, mada sad nema ljudi da se učlanjuju, to bude početkom godine također. Godišnja članarina je 100 kuna, plus 10 kuna za iskaznicu. Za djecu, umirovljenike i članove HGSS-a i nezaposlene je 50 kuna. Međutim, dolazi nam euro, jer dio od članske iskaznice i markice mi plaćamo HPS-u, pa ćemo morati zavisno od te cijene, da nešto ostane i društvu, mi moramo kreirati svoju cijenu. Pošto ta članska iskaznica daje nekakve benefite, nije bez razložno biti član bilo koje društva. Nakon što postanete član društva, vi ste automatski član Hrvatskog planinarskog saveza, imate njihovu markicu koja vam daje popuste kod kupnje planinarske opreme, kod ulaza u neke Nacionalne parkove, kod noćenja u nekim Planinarskim domovima čak i izvan Hrvatske.“

Prije dva vikenda imali ste zanimljiv izlet, naime pohodili ste vrh Triglava, kako je to prošlo?

„Moram napomenuti da sam ja bio jedan od vodiča, ali glavni vodič je bio Zdravko Matičević. Inače mi u društvu imamo 17 aktivnih vodiča i nas dvojica smo zajedno organizirali sve u dva dana. Da ljudi ne moraju uzimati godišnju, da se izlet odradi preko vikenda. Ispalo je malo komplicirano, imali smo tu nekakvih posebnih situacija, inače taj izlet na Triglav ne bude tako kompliciran. Prvo smo imali dogovoren kombi, ja sam ga sve dan prije pripremio, da bi ujutro otišla elektronika. Izgubili smo negdje oko pola sata, sjeli u automobile, kupili nove vinjete i krenuli za Sloveniju. Tijekom puta nam je otkazala jedna planinarka koja je bila na najvišem vrhu Austrije, lijepo je ona to odradila na ponos našeg društva i Sokola Zagreb s kojima odlično surađujemo. Prešli smo granicu, sve je taj dan išlo uredno, prognoza za navečer je bio nekakav pljusak, međutim mi kad smo došli, naoblačilo se i smjestili smo se u dom. Bila je tu još ekipa naših planinara koji rade u Švicarskoj, Matej i Branka.“

„Prethodno par dana je stradala grupa od 12 planinara od udara groma, tako da se to sve uzburkalo, pa su Matej i Branka osvojili vrh taj dan sami. Navečer je bio prolom oblaka, što nije nekakav problem da nije u tome svemu bio led. Desetak centimetara je prekrilo snijeg, ostao je led i voda u tim utorima gdje trebamo staviti nogu, po sajlama. U domu uvjeti nisu neki, drugi dan smo se ustali rano, cijeli Triglav je bio u oblaku, nije se vidjelo ništa. Otišla je jedna grupa Slovenaca koji su se vratili jer su se uplašili te mokre stijene, mi smo se dvoumili, nas šest se odlučilo da idemo. Nekoliko ih je odustalo što podržavam, jer u ovakvim situacijama odgovaraš sam za svoj život, mi smo malo riskirali.“

„Uzeli smo svu opremu i krenuli smo u maglu…“

„Počeli smo se penjati, kad smo prošli jedan dio od 15-ak minuta, pitao sam Mateja kroz šalu „koliko još ima?“, a on je rekao da smo tek počeli. Još uvijek je bila magla, utori su bili jedva par centimetara za nogu, mokra stijena i jako moraš biti oprezan. Uspon je trajao oko dva sata, ljudi koji znaju, najteži dio je popeti se na mali Triglav, a malo je zahtjevniji uspon na sami Triglav i gore si na vrhu. Taj dio kad smo bili skoro na vrhu, obasjano nas je sunce, popeli smo se iznad oblaka i bili malo optimistični. Bilo je idilično gledati te oblake kao more. Tim strmim, gotovo okomitim usponom uz sajle smo se popeli, nastavili smo tim žiletom, pomalo su počeli pristizati drugi planinari pa se stvarala gužva. Popeli smo se gore i uživali u svim tim pogledima, napravili par fotografija da ostane zabilježeno, uzeli pečat gore i bojali smo se spuštanja. No vjetar je osušio stijenu tako da taj silazak je bio bez obzira na oprez, već si se kod penjanja izvježbao, tako da smo se bez puno muke spustili dolje.“

Fotogalerija: Članovi HPD-a Gojzerica na vrhu Triglava

Da li je pandemija pridonijela populariziranju planinarenja u našem kraju?

„Teško je to reći, mi smo u tom periodu slabo radili, nije bilo nekakvih izleta, sve je bilo lokalno. Meni je propalo što sam organizirao izlet na Durmitor, sve je palo u vodu, ta godina nam je bila bez godišnjeg izleta. Onda sam se sjetio pa sam organizirao izlet na Lastovo, ove godine smo na Mljetu bili, a za iduću godinu planiram Durmitor. Mi imamo jedan taj godišnji izlet gdje idemo s punim busom ljudi, to se organizira po pola godine, no jednostavno bili smo spriječeni ići. Do sada što sam organizirao bilo je Makedonije, Grčke, Rumunjske, Albanije, Bugarske, jednostavno tri godine smo izgubili taj neki plan što smo imali, pokušat ćemo nastaviti iako nas nešto ne spriječi. Otišli bi na Durmitor, kažu da je jako lijepa planina, tu bi bio rafting i to je ozbiljna planina, uvijek odaberemo neku ozbiljnu za taj godišnji izlet.“

Ima li još nekih kraćih izleta u planu do kraja godine?

„Recimo da imamo neke u planu, pitanje je koliko će se toga ostvariti. Frano Barišić treba voditi na Vlašić zimski uspon od tih malo težih, Bosna nam je isto otpala zbog korone. Za ovu godinu imamo još jednu aktivnost koju bi naglasio, prošle godine smo 25.9. otvorili Požešku planinarsku obilaznicu koja je popularizirala Požegu i dovela nekakvih 90 posjetitelja iz cijele Hrvatske. Imamo jednog iz Beograda, imamo grupu planinara iz Slovenije, obilaznica je dovoljno duga da budu dva dana, da se smjeste ovdje. Neki čak dolaze u više navrata, kad obiđu kompletnu obilaznicu i imaju fotografije sa svake točke obilaznice, ima ih šest, onda se jave i pošalju ih pa opečatimo i šaljemo ljudima priznanje za obilaznicu.“

„Izgleda fantastično i ima dosta tih zaljubljenika iz cijele Hrvatske, zato 25.9. zajedno sa Turističkom zajednicom Grada Požege organiziramo godišnjicu otvorenje obilaznice i bit će ponovno hodanje.”

“Tradicija je da ljudi dolaze cijele godine, postavili smo taj sandučić za fotografije na naše prostorije, ljudi stalno zovu za ovjeravanje dnevnika i izdavanja priznanja. Ljudi vole kupiti taj dnevnik, jer u njemu se osim povijesnog osvrta na grad Požegu, nalazi i zemljovid naše obilaznice, pa se lakše orijentiraju. Uskoro moramo malo popraviti tu našu obilaznicu, šumarija je imala velike siječe pa su nam posjekli dosta toga. Ove godine smo školovali novih vodiča i dva markacista, pa sad imamo grupu markacista s kojima ćemo odraditi taj dio markiranja.

“Požeška planinarska obilaznica je skup staza povezan, mi smo koristili već postojeće staze i povezali smo nove staze. Tako da je zanimljivo i u obliku je nepravilne osmice, hoda se skoro do Klašnice prema pleterničkom kraju, uglavnom na Požeškoj gori.“ – rekao je za kraj Višeslav Turković, predsjednik Hrvatskog planinarskog društva “Gojzerica”.

Ovaj zanimljiv razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.