Kultura

Slavonski KaFe – što nas očekuje od ove subote?

12-10-2022 • 14:10
Rva
Riječ je o suradnji slavonskih kazališta, a Slavonski KaFe donosi predstave od 15. do 22. listopada.

Ove subote započinje nam prvi Slavonski KaFe koji se ove godine održava u Požegi, točnije u Gradskom kazalištu Požega. Riječ je o suradnji slavonskih kazališta, a Slavonski KaFe donosi predstave od 15. do 22. listopada. O cijelom festivalu pisali smo proteklog tjedna, a ovotjedna gošća emisije “Jutro s Matkom” bila je ravnateljica Gradskog kazališta Požega Valentina Neferović koja je rekla više o samom programu festivala.

Slavonski KaFe festival je u suradnji slavonskih kazališta – Gradskog kazališta Požega, Kazališta Virovitica, Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci, Dječjeg kazališta Branko Mihaljević u Osijeku i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku.

Svako od kazališta prijavilo je svoju najbolju predstavu iz prošle kazališne sezone, a festival je natjecateljskog karaktera.

Dodjeljuju se četiri nagrade, jedna je nagrada za najbolju predstavu po izboru publike te su tri nagrade žirija. Također, bira se najbolji glumac i glumicu Festivala. Festival će svake godine mijenjati mjesto održavanja, ove godine to je Požega, a iduće godine biti će Vinkovci, zatim Virovitica. Održava se od 15. do 22. listopada, po pravilniku je sredina listopada i vremenski okvir u kojemu će se ubuduće i održavati. Članovi žirija bit će predstavljeni na svečanosti otvorenja Festivala. Svaku večer na programu će biti jedna predstava te će na svečanosti zatvaranja biti popratni program te proglašenje pobjednika.

Prva predstava koja nas očekuje je “Tonka će sutra“, jedna zajednička produkcija Gradskog kazališta Požega, Gradskog kazališta Virovitica i Gradskog kazališta “Joza Ivakić” Vinkovci.

Tonka će sutra je predstava nastala prema motivima istoimene slikovnice, autorice Jelene Pervan. Tonka je jedna sasvim obična djevojčica koja voli stvari odgađati za sutra. Sutra ponekad postane i preksutra, a preksutra i prekpreksutra. Strpljiva mama pokušava na sve načine Tonku naučiti odgovornosti i tome da svatko ima obveze koje treba riješiti, ali nije to lak zadatak kad se radi o jednoj zaigranoj mudrici kao što je Tonka. Šetanje Strahimira, pospremanje igračaka, jedenje večere, vježbanje pisanja slova B, sve su to zadaci koje Tonka iz dana u dan odgađa.
Na sreću u pomoć dolazi mamina sestra, Sara. Putoholičarka i avanturistica, super-teta koja putuje svijetom i skuplja priče. Mama i teta zajedničkim snagama dosjete se priče koju su čule od bake i djeda kako postoje sutrići – malena bića koja dolaze samo onima koji odgađaju stvari za sutra. A sutrića se možete riješiti, ako počnete rješavati svoje obveze već DANAS.

Druga predstava koja nas očekuje 17. listopada je “Anton Žic, baba i harmonika“, produkcije Dječjeg kazališta Branko Mihaljević u Osijeku i Kazališta Oberon.

Monodrama inspirirana romanom Tajni dnevnik Adriana Molea Shakespeare, Brecht i mnogi drugi uzimali su, bili su poticani od drugih autora i stvorili su svoja samosvojna djela, tako je i Damir Mađarić inspiriran vječnom temom Tajnog dnevnika Adriana Molea napisao Antuna Žica. Antun Žic je dječak od četrnaest godina, pubertetlija koji ima problema s odrastanjem, roditeljima, time se misli i na mamu i na tatu. Ima ludu baku, psa koji stvara probleme. Ljubav koja ne funkcionira i niz malih ili većih problema koje dječaci u njegovim godinama imaju. Iza teksta i režije stoji Damir Mađarić, dok je za scenografiju zadužena Petra Mađarić, a kostimografiju Bruna Nakić. Glazbu su odradili Gordana i Miroslav Evačić, a oblikovanje rasvjete Igor Elek. U predstavi glumi Gordan Marijanović.

U utorak 18. listopada očekuje na predstava “Romanca o tri ljubavi“, Gradskog kazališta Požega

Šoljanov dramski tekst Romanca o tri ljubavi nastao je 1976. godine. Žanrovski određen kao sentimentalna farsa, jedna je od najpoetičnijih hrvatskih drama. Četiri su glavna lika: Gospa, Službenica, Vitez i Kapelan, a radnja je smještena u vrijeme križarskih ratova. U ovoj dvočinki riječ je o tri ljubavi – jednoj duhovnoj/duševnoj Gospinoj, drugoj tjelesnoj Službeničinoj i trećoj Vitezovoj usmjerenoj k ptici slobode. Lajtmotiv ruže toliko je izražen u tekstu da je upadljiv: ruža, ružin grm, ružičnjak, crne ruže. Čak i kad odlazi u gotovo sumanutu potragu za pticom, Vitez spominje ruže: Čujete pticu? O kako me mami, obećava vrt još neviđenih ruža. Jednostavna fabula pisana u stihu, u molierovsko-shakespeareovom duhu, propitkuje smisao ljubavi i života – čije odgovore tražimo i danas, dobiva time svevremenost; a Šoljan koristeći stihove umjesto govornog jezika upućuje na težnju za oživljavanjem tradicije u književnosti i njezinim eksploatiranjem u svrhu stvaranja suvremenog djela.

U srijedu 19. listopada prikazuje se predstava “Tena“, suradnja GK Joza Ivakić Vinkovci i GDK Gavella Zagreb, Ludens teatra Koprivnica, Gradskog kazališta Požega i Centra za cjeloživotno učenje i kulturu Bjelovar.

Klasik hrvatske književnosti, iz pera “jednog od najvažnijih slavonskih pripovjedača”, “Tena” je ispisana na dodiru realističke zagledanosti u pukotine jednog društva i modernističkih nagnuća autora, pri čemu nije lišena subverzivnosti. Kozarac se kritički obrušava na ono u čemu prepoznaje destruiranje tradicionalnih vrijednosti, no istodobno je svjestan kako se vremena nužno mijenjaju, te bezglasni ženski likovi iznikli iz koncepta patrijarhata trebaju ustupiti mjesto ženama koje odlučuju i djeluju. Tena tako svoj osjećaj slobode verbalizira usklikom: “…ja sam ja; sve što je na meni, moje je!”, čija jeka odzvanja i danas. Pritom Kozarac nije toliko usredotočen na mentalitet, koliko na konkretnu ekonomsku i društvenu situaciju – raspadanje seoskih zadruga, Khuenovu strahovladu i silne eksploatacije lokalnih šuma od strane bogatih stranaca, te na domaće ljude koji “nezadovoljni starim usvajaju novo, da bi se, nadajući se upravo suprotnom, ubrzo našli na dnu”… Glavni lik stoga se može čitati i kao metafora za Slavoniju, za “raskoš koja se neštedimice rasipa”, pa smo pred djelom sposobnim otvoriti prostor za raznolike pristupe i rasprave…

U četvrtak 20. listopada očekuje nas predstava “Udovice“, produkcije Hrvatskog narodnog kazališta Osijek.

U Udovicama se sve događa prirodno i površno. U prvom je dijelu ova prirodnost vidljiva u slici trivijalne smrti. Smrt prestaje biti opasna i strašna, primjećuje se kretanje u smjeru groteskne interpretacije drame; riječju, tema Smrti je u Udovicama prikazana tako da spaja komične elemente, na trenutke bezbrižne i banalne, začinjene ruganjem i autoironijom upravo s motivom smrti. Događaji koje Mrożek predstavlja govore o napetosti skrivenoj pod maskom banalnosti i trivijalnosti, možda i predosjećanja tragičnog puknuća koje se nazire ispod šarene kavanske scenerije, ali i istovremeno banaliziranje onoga što je uzvišeno i pokazuje krhko i podlo ljudsko stanje. Kod Mrożeka nema jeze, postoji vizija komične groteske koja zastrašuje apsurdnošću poludjelog svijeta u kojem Smrt i vrijeme kao da ne uspijevaju izazvati nikakav dublji metafizički nemir. Gospoda jureći u plesu dance macabre kao da nemaju svijest svog kraja, njihove su smrti slučajne i glupe.

Posljednja predstava u petak 21. listopada biti će “Alabama“, produkcija Kazališta Virovitica.

Predstava o kojoj upravo čitate započinje muzičkom parafrazom pjesme Alabama Song autora Bertolta Brechta i Kurta Weilla, naknadno popularizirane obradama Doorsa i Davida Bowieja. Osim očitih referenci na brehtovsko političko i društveno angažirano poimanje kazališta te anti-autoritativnu rock supkulturu, Alabama Song svoju poveznicu s našom inscenacijom Špišićeve drame pronalazi i u još jednom detalju. Isti onaj viski što ga je u spomenutoj pjesmi Jim Morrison zazivao s pozornice u razdoblju hippie pokreta itekako je prisutan i u našoj predstavi, i to u vidu kutije američkog Jacka Danielsa u kojoj majka nekadašnjeg masovnog ubojice Gorana čuva sinovljev pepeo. Goranova pojava na pozornici objedinjuje i sažima u sebi niz kazališnih paradoksa, počevši od stanja između života i smrti u kojem se lik nalazi. Hodajući mrtvac i nespokojna sablast u potrazi za odrješenjem, Goran nosi teret ne/živosti kazališnog lika kao takvog.

Posljednjeg dana festivala Slavonski KaFe bit će održana svečanost zatvaranja festivala kao i dodjela nagrada.

Sve informacije o cijenama i rezervacijama možete pronaći na stranici Gradskog kazališta Požega ili na broj 034/273-161. Radno vrijeme blagajne kazališta – srijedom i petkom od 10 do 12 sati, četvrtkom od 15 do 17 sati, te sat vremena prije početka predstave.

Ravnateljica Valentina Neferović pozvala je još jednom sve ljubitelje kazališta da dođu i sudjeluju u festivalu Slavonski KaFe. Velika je čast da je Gradsko kazalište Požega prvo koje organizira festival, a već iduće godine on se seli u Vinkovce, zatim u Viroviticu.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.