Sport

Požežanke sve više osvajaju vrhove planina

11-10-2022 • 12:41
Rva
Ovotjedne gošće u emisiji „Jutro s Matkom“ bile su članice Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica Požega, Lorena Đurina i Veronika Šakota.

Ovotjedne gošće u emisiji „Jutro s Matkom“ bile su članice Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica Požega, Lorena Đurina i Veronika Šakota. One su ispričale kako miču stereotip da je planinarenje muška aktivnost te kako je prošao izlet na planinu Maglić, ali i kakvi su im planovi za buduće planinarske pohode.

Zanimljivo je istaknuti kako je Hrvatska jedina zemlja na svijetu koja broji više žena s usponom na Mount Everest nego muškaraca. Ljubav prema planinarenju se može razviti na razne načine, a kako je započela vaša?

„Moja ljubav prema planinarenju je započela prije gotovo dvije godine, učlanjenjem u HPD Gojzerica i pohađanjem Opće planinarske škole. Mislim da ljubav prema takvim aktivnostima postoji još od mlađih dana, jer profesor biologije u Katoličkoj gimnaziji nas je rado vodio na planinarenja na Papuk, na noćenja u planinarskim kućama… pa smo mi tu već kao srednjoškolci mogli razviti ljubav prema planinama i našim okolnim gorama.“ – rekla je Lorena.

„Ja odmalena volim boraviti u prirodi i šetati obroncima požeških gora. Tu ljubav dijelila sam s obitelji i prijateljima, a na prijedlog jedne drage prijateljice upisala sam se početkom godine u Opću planinarsku školu Gojzerice – tu je sve krenulo. Fascinirale su me fotografije, snimke s vrhova, iskustva penjača i znanja s kojima oni raspolažu, ja sam jednostavno znala da sam na pravom mjestu te da ću i ja nešto od toga jednog dana iskusiti.“ – rekla je Veronika.

Sad kada smo otkrili kako je to sve započelo, osvrnimo se na vaš posljednji izlet na planinu Maglić (2386 mnv) u susjednoj Bosni i Hercegovini, kako je to bilo iskustvo i koliko članova je sudjelovalo na izletu?

„Išli smo vikend 17. i 18. rujna, krenuli smo u subotu rano ujutro oko 5 sati. Bilo nas je osmero, nas šest iz Požege i dvoje članova nam se priključilo iz Švicarske. Do zadnjeg trenutka nismo znali hoćemo li ići, najavljivali su jako loše vrijeme.“ – objasnila je Lorena.

U podnožju planine nalazi se Memorijalni centar s velikim spomenikom kao podsjetnikom na žrtve 2. svjetskog rata. Na ovome mjestu nalazi se još jedno veliko stratište Hrvata – njih preko 3000, na kojemu su svoje kosti ostavili pripadnici tzv. dalmatinskih proleterskih brigada tijekom poznate bitke na Sutjesci.

„Vrijeme je bilo dosta loše u subotu, cijelim putem nas je pratila kiša. Došli smo u mjesto Tjentište gdje smo posjetili Memorijalni centar Sutjeska, nakon toga smo se uputili u mjesto Prijevoj gdje smo noćili u takozvanim katunima. Kad smo došli u Prijevoj, počelo je nekakvo nevrijeme, vjetar je počeo jako puhati, bili su to udari vjetra s kišom. U jednom trenutku nam se činilo kao da je padao led, što je dosta obeshrabrilo neke, ali sve u svemu priroda i kravice koje su hodale oko tih planinarskih kuća – uljepšali su nam taj prvi dojam.“ – dodala je Lorena.

Kako je bilo penjati feratu po takvim teškim uvjetima i što je uopće ferata za one koji ne znaju?

„Mi smo se u jednom danu trebali popeti na vrh i vratiti svojim domovima jer smo drugi dan svi radili. Vremenski je to bilo neizvedivo, dužim putem se penjati i spuštati, pa su naši vodiči odlučili penjati se strmijim, ali kraćim putem. Na tom putu su pri vrhu takozvane ferate – osiguran penjački put. On se najčešće sastoji od metalnih nožica i klinova koji su pričvršćeni u stijenu, uglavnom su položeni na strmijem dijelu. Na Magliću su postavljene sajle za koje se rukama hvataš, a zbog kiše koja je cijelu noć padala, stijene su bile ledene i penjanje je bilo otežano, naročito pri samom vrhu. Te sajle su nam olakšale put, kao i cijela ekipa koja se međusobno ohrabrivala, pomagala i bodrila, svi smo se uspjeli popeti na vrh.“ – rekla je Veronika.

Osvajanje vrha i sam pogled s te visine je definitivno velika nagrada sama po sebi, djevojke su odgovorile kako je ovo njihov najviši osvojeni vrh za sada, a predivne fotografije pogledajte u nastavku.

Što bi preporučile svima koji bi se možda u budućnosti htjeli baviti planinarenjem?

„Poručila bi da je planinarenje najbolja sportska aktivnost iz razloga što je predviđena i za najmlađe, ali i za one starije. Za planinarenje nije potrebno nekakvo dobro baratanje s loptom, reketom ili slično, samo je potrebna dobra volja. Naravno imamo planinarskih staza na pretek u našoj Požeško-slavonskoj županiji, kao i u ostatku Hrvatske.“ – rekla je Lorena.

Kakvi su planovi za kraj godine kad su izleti u pitanju?

„Plan izleta za cijelu godinu može se vidjeti na stranici našeg Društva Gojzerica. Jedan od planova je svakako zimski uspon na Vlašić, možda planinarski doček nove godine, Psunj, Omanovac, dakle sve što nas okružuje.“ – dodala je Lorena.

Cijeli zanimljivi razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.