Scena

Jurica Leikauff – u sviranju je najbitnije dobro se zabaviti!

06-01-2022 • 07:50
Tena Protić
Požega je već dugo godina izvor dobrih i uspješnih glazbenika, a najviše o tome zna sam Jurica, koji je bio gost Radija Vallis Aurea.

Jurica Leikauff jedan od najuspješnijih glazbenika s požeških prostora u posljednja tri desetljeća. Požega je već dugo godina izvor dobrih i uspješnih glazbenika, a najviše o tome zna sam Jurica, koji je bio gost Radija Vallis Aurea.

– Požega je jedan sjajan grad po tom pitanju, kad počnem nabrajati svojim kolegama tko je sve iz Požege, oni uglavnom u čudu gledaju i ne vjeruju. Tako da mi se uvijek drago vratiti i prošetati svojim ulicama. Zapravo dulje živim na drugim adresama, ali uvijek se tu osjećam kao kod kuće.

Prvi veći iskorak izvan grada i neko poznato ime s kojim si radio bio je Dino Dvornik, nakon čega je uslijedilo Prljavo Kazalište…

– Dvornik mi je svakako bio „umjesto maturalne slike u izlogu“, kako bi rekao pokojni Balašević. Normalno da je nekakva kruna moje mladenačke karijere bilo Prljavo Kazalište i više od 20 godina je prošlo otkako sam u tim redovima. Kad sve skupa pogledam, zaista sam zahvalan na tom putu, prošao sam sve što si jedan glazbenik može sanjati. Od velikih koncerata, turneja, studija, ali isto tako to mi je otvorilo vrata u neke druge poslove i za mene se čulo pa su me ljudi angažirali. U svakom slučaju brzo je proletjelo je tih 20 godina.

Pandemija je definitivno jako pogodila glazbenu branšu u posljednje dvije godine, a ulazimo nažalost i u treću. Kako Prljavo Kazalište funkcionira, ima li svirki i gaža?

– Ne, nažalost prevelik je to projekt za ovu situaciju. Ima puno dobre volje, ali evo kako bi Keks rekao – bend spava zimski san. Čekamo bolja vremena i nadamo se nekim budućim nastupima koji u ovom trenutku nisu mogući, na ovaj način pod mjerama. Nije fer da jedan određeni broj obožavatelja može biti, a drugi ne, tako da definitivno čekamo neka bolja vremena da bi pokrenuli cijeli pogon. To je jako puno ljudi i tehničara, jako je skupa produkcija, a u ovom trenutku nije vrijeme za takve stvari.

Moram priznati da je studijska aktivnost veća nego ikad u ove zadnje dvije godine, jako puno novog materijala je nastalo i dosta se snimalo. Svi smo opremili svoja kućna studija na najbolji mogući način ne bismo li mogli svi skupa sudjelovati u tome. Mogu reći da je zapravo, iako je pandemija, zapravo bio je jedan užasno kreativan period za sve nas.

Neki glazbenici ipak nisu dočekali kraj pandemije i promijenili su posao…

– Nažalost, puno glazbenika je promijenilo profesije jer nisu mogli preživjeti, morali su se početi baviti nekim drugim stvarima. Netko je postao kuhar, netko vozi kombi, netko se vratio u struku… Ali evo, ja koji cijeli život samo sviram i uložio sam sve svoje vrijeme i energiju u školovanje i napredovanje, nisam se mogao pomiriti s tim da radim nešto drugo. Nije bilo ni potrebno, jer sam bio baš angažiran i ljudi su me plaćali za snimanje određenih pjesama, ploča, tako da se tu našlo dosta prostora za sve glazbene aktivnosti. Ministarstvo kulture je zaista izašlo u susret kao i Hrvatska glazbena unija sa svojom pomoći na jednoj vrlo pristojnoj razini.

Nikad nije samo jedan bend kod vas glazbenika, uvijek su neki side-projekti koje radite iz ljubavi. Prije nekih 5-6 godina izdao si album prvijenac, a prije nekoliko dana svjetlo je ugledao i drugi autorski album. Je li to ono što glazba koju voliš i u čemu uživaš?

– Apsolutno, to je moje igralište. Dosta sam studijski aktivan i uvijek se nečiji prohtjevi ispunjavaju, uvijek netko ima neke ideje, kompromise, ali kad radim svoj materijal onda radim kako mi se sviđa. Ne radim kompromise tako da razmišljam je l’ to komercijalno… jednostavno me nije briga, to je moja nekakva osobna nagrada. Pošto se jako volim voziti i puno se vozim, njegujem jedan stil easy riding, u principu volim reći da si napravim muzičku podlogu za svoja putovanja.

“Za novi album mogu reći da sam ponosan što je ugledao svjetlo dana u izdanju Croatia recordsa uz pomoć mojih dragih prijatelja i kolega koji su se nesebično zalagali za sudjelovanje u projektu. Album je s koronom ili bez nje bio u planu da izađe van, tako da nije produkt toga, bio je gotov još prije samo se trebalo krenuti u proces snimanja.”

– To je nekakav osvrt na moj život u posljednjih pet godina, pošto sam promijenio sredinu, oženio se, otišao sam u Daruvar gdje sad živim. To je zaista bilo jedno emocionalno, kreativno i burno razdoblje, imam i dosta posveta toj novoj sredini. Ima jedna kompozicija koja se zove „Cranesville“, jer Daruvar je u prijevodu Ždralo grad – grad ždralova. Još je nekoliko kompozicija koje su nekakva referenca na moj drukčiji pogled na život, s obzirom na to da sam pet godina stariji i zreliji. Stvarno sam se odlično osjećao dok sam ga stvarao i tako se osjećam dok ga slušam. Nastao je iz jedne pozitivne emocije, ne nekakve emocije odbačenosti ili tuge što je čest slučaj u ovoj situaciji kod kolega glazbenika.

Osim što radiš za sebe, surađuješ kao autor s dosta poznatih hrvatskih glazbenika.

– Bio bi to dug popis, ali izdvojio bi Igora Geržinu, on je vječni kreativac, ne prestaje i uzor mi je definitivno. Čovjek se, neću reći ne predaje, ali konstantno je u toj nekoj radnoj navici stvaranja novog. Radio se i interesantan projekt za pomoć stradalima od potresa, društvo skladatelja je jedan krasan potez napravilo što je od nas kompozitora složilo listu i puno nas se odreklo autorskih prava za tu pomoć.

Trenutno jedna mlada pjevačica Helena Hunčaga, koju ste mogli vidjeti na A strani, radi svoj novi projekt tako da sam se tome malo posvetio. Vjerujem da će singl vrlo brzo izaći van da čujete o čemu se radi.

Naravno tu su i naše Požežanke, Ivana Kindl i Vesna Pisarović, koja se vratila što je super. Razgovarali smo Vesna i ja o nekakvoj suradnji, no jednostavno nikako da se potrefimo, ali vjerujem da ćemo u nekakvoj budućnosti sjesti na tu kavu i vidjeti što ćemo.

Vesna i ti ste zajedno počeli karijeru u mladim danima?

– Da, zahvaljujući profesorici Branki Horvat i teti Rajki Martinčić i divnim profesorima iz naše Glazbene škole. Oni su sve nas talentirane, koji smo pokazivali nešto “više”, spojili i tu smo se Vesna i ja profilirali. To mi je zapravo bilo i prvo televizijsko iskustvo, prvi profesionalni pravi angažman, tako da smo se ona i ja kalili kao klinci po televiziji s 12-13 godina. Sve to mi je puno pomoglo jer sam s 18 godina postao vrhunski profesionalac kojeg su prepoznali i puno stariji kolege.

To je jedan jako lijep i drag period u životu, želim to svim mladim glazbenicima da im se pruži prilika. Zaista postoji jako puno emisija kao što je Voice i to, gdje se mogu isprofilirati i steći prvo iskustvo, a bez da ih nešto povrijedi jer su još mladi. Ali ako se nastave tim baviti, kao iskustvo to je neprocjenjivo. – citat oblik

Već nego vrijeme si i u predavačkim vodama.

– U Zagrebu je otvorena franšiza Yamaha music school, nakon Rijeke i Čakovca. To je škola koja postoji preko 50 godina, ima preko tri tisuće glazbenih škola u svijetu. Olja Dešić je skupio dosta velik broj mentora, prošlo je 17 tjedana kako radimo, jako mi se sviđa jer radim s klincima i jako ih volim.

To su djeca uzrasta od 6 do 15 godina, pa i stariji. U tom sam se nekako našao, jako puno ljudi me zvalo da žele od mene nešto naučiti, jer su prepoznali koji kvalitetu i zahvalan sam im na tome. Uz to djelujem i u svojoj privatnoj školi koja se zove Leikauff music tour, nazvao bi to nekakvim masterclassom gdje dolaze ljudi koji već imaju znanje.

Također, pokrenuo sam jednu zanimljivu radionicu i odradio već puno radionica po glazbenim školama. Radionica se zove Improvizacija je igra, a potiče i podsjeća mlade glazbenike da se smiju igrati i učiti u školi. Uskoro ću doći u Požegu i imati radionicu, a u planu za ovu godinu je sigurno odraditi desetak radionica po školama.

Odaziv je odličan, a do ideje je došlo jer mi dolaze profesori koji uz dugogodišnje iskustvo dolaze do problema da ne znaju svirati iz glave, iz duše. Svi se super zabavljamo ta četiri sata, svi imaju instrumente u rukama, zaista bude urnebesno i jedva čekam doći u Požegu.” – citat oblik

Novi album se može poslušati na Youtubeu

– S ponosom mogu reći da sam snimio dva videa u režiji Ognjena Ivanovića Ogija, moj stari prijatelj koji uvijek ima dobre ideje. Imao sam promociju spota za pjesmu „Consul state of mind”, a posvećen je mom Fordu Consulu iz ’74. godine s kojim se jako volim voziti, tad budem u jednom meditativnom stanju i svi problemi nestanu.

Poslušaj cijeli album

Nedavno sam imao promociju drugog video broja koji se zove “Taste of Spring”. Iako je bila zima, ja volim reći da taj spring odnosno proljeće ima veze s nekim buđenjem. Ova korona nas je sve nekako probudila, općenito je čovječanstvo svjesnije i budnije nego ikad. Spot je također Ogi režirao, a sudjelovali su prijatelji i kolege koji su snimali spot kod Požežana Svena Pavlovića, u super studiju u Svetoj Nedjelji, dok je za produkciju zaslužan Edin Tahirović. Mama ispekla kiflice, ja ispekao burek, malo smo svirali, snimali, odlično je bilo.

Nakon prvog albuma Rush imao si koncert u Požegi, u tad još nedovršenoj knjižnici, možda će te netko od naših ravnatelja kulturnih ustanova uključiti u neki kulturni projekt ove godine, da se sa svojim bendom predstavi Požežanima s novim albumom.

– Planiramo napraviti svi skupa svakako turneju gdje ćemo predstavljati album po klubovima, festivalima, i bila bi mi kao i uvijek čast nastupiti u Požegi. – zaključio je razgovor Jurica Leikauff.

Novi spotovi i cijeli album dostupni su na Youtubu, a cijeli razgovor s Juricom Leikauffom poslušajte u nastavku.