Rajka Šimunović nakon 150 točaka Hrvatske planinarske obilaznice: „Ima još puno toga što bih željela jer svaki taj izlet me maksimalno opušta“

U današnjoj emisiji „Jutro s Matkom“ ugostili smo dvoje iznimnih zaljubljenika u planine, Rajku Šimunović i Josipa Tomana, članove Hrvatskog planinarskog društva „Gojzerica“ iz Požege. Razgovarali smo o njihovom planinarskom putu, impresivnom uspjehu osvajanja 150 i 125 točaka Hrvatske planinarske obilaznice, motivaciji, izazovima i ljubavi prema planinama.

Rajka je otkrila kako joj je trebalo 12 godina da ostvari brojku od 150 točaka

„To mi je bila jedna ogromna želja u životu – da uspijem. Bila sam posve svjesna da to nimalo nije bilo jednostavno obići sve te vrhove, odnosno ne u planinarskom smislu, nego jednostavno cijelu Hrvatsku treba proći. Treba za to zaista imati dovoljno vremena, a to je tolika ljepota i toliki užitak da će me ta sreća držati dok sam živa.” – rekla je.

S ovim priznanjem, upisala se među nekoliko osoba iz Požeštine koji se mogu pohvaliti s istim.

„Nažalost ne, što se tiče našeg kraja, ova Hrvatska planinarska obilaznica otvorena je 25 godina, od 2000. godine, i nju je prošlo troje planinara iz Pleterničkog likuna, to su Dražen Mlinarić, Božić Ivan i Rajić Milan. Iz HPD-a Sokolovac su prošli Dražen Jakobek i Davor Martinčić, a prošli su također Ratimir i Silvija Čajka. Inače, moj redni broj u Hrvatskoj je 420 obilaznica, znači nije puno ljudi prošlo. Dodjela je toliko lijepa i svečana, toliko čovjeku u stvari oda priznanje, da je pravi užitak ići na dodjelu.” – dodala je.

Otkrila je kako ljubav prema planinarenju postoji još od malih nogu. S društvom je davne 1976. išla na izlet, što je tada bio veliki događaj, te se ujedno i prisjetila dragog prijatelja, nedavno preminulog, Darija Švajde.

„Mi smo 1976. išli na planinarski izlet na Sovsko jezero, nas pet, među njima i Darijo koji je malo stariji od mene – to je isto bio za nas ogroman i veliki događaj. Onda sam dalje pokušavala koliko sam mogla hodati, a pravo, ovo pravo planinarenje je zadnjih 15 godina baš intenzivno. To je malo kad ostarite, kad vam dijete naraste pa onda bude lakše – ima se više vremena.” – rekla je Rajka.

Dodala je kako ju u svemu podršku pruža njezina obitelj.

„Podrška moje obitelji je velika, posebno mog supruga jer je on nas svuda i vozio. Ja u stvari ne bih ni prošla te sve vrhove da nije bilo mog prijatelja Josipa Tomana, koji je sa mnom svi ovih 125 zajedno prošao. A druga stvar, da nije bilo mog supruga koji nas je vozio, ostavio na jednoj točki, dočekao – zaista bez te logistike i podrške obitelji se ne može.“ – dodala je.

Tijekom razgovora dotaknuli su se i našeg Papuka, predivnih iskustava koje on pruža, kao i „zen klupice“, točke gdje mnogi zastanu kako bi udahnuli i pogledali ljepotu koja ih okružuje.

Josip Toman tijekom razgovora otkrio je više o svom planinarskom putu i o vrhu koji mu je ostao u posebnom sjećanju, bez obzira na visinu.

„Kad se pitali koji mi je najdraži od vrhova koje smo obišli, meni je to Obzova na otoku Krku. To nije visoki vrh, ali to je nešto nestvarno kad se dolazi na Obzovu. To je jedno prostranstvo, kao da ste na mjesecu- takvo što nije moguće vidjeti svagdje. To mi je najveći utisak ostavilo od svih teških i zahtjevnih vrhova koje smo s radošću prošli. Što se tiče zen klupice na Papuku, to je posebna priča.“ – rekao je Toman.

„Godine 1990. sam bio u vojsci, bio sam u ZNG-u. Zapovijedao sam vojnom bazom na Papuku 1991. na 1992., preko Nove godine. Mi smo tamo držali izviđanja i straže i na ovom dijelu, upravo gdje je zen-klupica, tako da je meni to poznato još od 1992. godine. Onda smo se, stjecajem okolnosti, uključili s Društvom zanatlija iz Osijeka i Bršljanom iz Osijeka, koji su ustanovili taj izlet svakog zadnjeg vikenda u prosincu, za ispraćaj stare godine. Ove godine je bio 11. izlet. Godine 2019. godine sam se, kako smo Rajka i ja jedini iz Požeškog kraja odlazili s njima na taj izlet, zavjetovao da ću tamo napraviti klupu, da imamo gdje staviti čaše i šampanjce. To sam i ostvario 2019. godine i zato sam jako ponosan na taj zahvat.“ – rekao je Toman te dodao kako je nakon tog pothvata imao velike probleme.

„Iako sam imao velike probleme, tužili su me svugdje da smo nagrdili prirodu i tako dalje. Smetalo je nekim zlobnim ljudima, zato što nisam tražio dozvolu od Parka prirode. Godinu dana sam imao borbu s Ministarstvom zaštite okoliša, koji na kraju nisu zabranili ništa.  Svi su zadovoljni, tko god od planinara Hrvatske dođe tamo, svi su zadovoljni i ona služi na dobrobit svima. Rajka i ja smo najčešći posjetitelji klupice, odlazimo barem desetak puta godišnje do tamo.“ – rekao je.

Rajka je dodala kako do „zen-klupice“ vodi lijepa i lagana staza iz Gornjih Vrhovaca.

„To svakome preporučujem jer je staza lagana, a čovjek ni ne vjeruje da se tako lijepo i ležerno popeo do vrha Papuka“ – dodala je.

Osim što je strastvena planinarka, Rajka je i obiteljska liječnica, a boravak u prirodi pomaže joj u oporavku od svakodnevnih stresova.

„Jako puno mi pomaže jer bez toga, ne znam kako bi.  Ja radim 43. godinu, nije lagano, sve je teže raditi, sve je zahtjevnije i ne bih mogla ovoliko godina izdržati u tom poslu. Samo godinu dana sam bila u stažu, sve ostalo sam baš u obiteljskoj i stvarno nije lagano. A ovo mi pomaže da se opustim. Čim stanem na zemlju, na lišće, na travu, pogledam u plavo nebo, pogledam u planine, meni sve nedaće prođu. Nekako, to je pravo ono – oporavljanje od svih stresova.” – rekla je Rajka.

Nakon 150 točaka, upitali smo Rajku je li to kraj.

„Ovo svakako nije kraj. U stvari, kad sam kretala hodati najprije sam detaljno prošetala svoju Požešku goru. Onda smo prošli Slavonski planinarski put, dakle sve naše planine koje imaju 320 kilometara. To je velika tura, u 16 izleta smo ih prošli. Prošli smo kompletno svaki djelić ove naše kotline, i to neke dijelove i puno, puno puta. Onda iza toga smo krenuli Hrvatskom, ali uvijek toga još ima. 150 točaka Hrvatske ne znači sve, naravno, ima još puno zanimljivih mjesta koja treba proći. Sad sam si nekako ove godine dala u zadatak – ima jedna nova obilaznica, pet vrhova Papuka, koja ide od Velike do Voćina i obuhvaća vrhove na tom dijelu. Pa ću si ove godine proći i to, jer ima još puno toga što bih željela jer svaki taj izlet me opušta maksimalno.” – rekla je Rajka Šimunović.

Za dodatnu motivaciju poslušajte cijeli razgovor na našem Mixcloud kanalu