Mirisi prošlosti u novom ruhu: tradicijska jela predstavljena kao street food
U prostoru podruma Požeške kuće održana je jedinstvena studentska praksa koja je spojila povijest, turizam i suvremenu gastronomiju. U sklopu suradnje Gradskog muzeja Požega i Fakulteta turizma i ruralnog razvoja u Požegi, kroz projekt „Muzej u loncu“, student Ivan Šango predstavio je inovativan pristup interpretaciji kulturne baštine.
Njegov je zadatak bio tradicijska jela iz poznatog projekta „Muzej u loncu“, ovoga puta s temom utjecaja, prilagoditi suvremenim gastronomskim praksama. Cilj je bio pretvoriti ih u atraktivan, brendirani street food proizvod te ih povezati s vinima požeškog kraja.
Kroz mirise i okuse prošlosti, svi koji su kušali jela otkrivali su puteve kojima su putovali zanimljivi recepti i razloge zbog kojih su se upravo dva jela udomaćila u ovom kraju. Predstavljen je Sulkovački šterc, inačica klasičnog šterca – njemačkog jela od prženog brašna – koji je u lokalnoj verziji obogaćen krumpirom i prženom slaninom te svjedoči o poslovičnoj štednji doseljenika.
Drugo predstavljeno jelo bila je mađarska kisela čorba od rasola i češnjaka, tradicionalna okrjepa koju se kroz povijesne izvore može pratiti kao „horvatsku jesvinu“ – od zapisa iz 17. stoljeća, vremena Zrinskih i Frankopana, pa sve do Korajčevih Ouvergnatskih senatora, gdje je bila poznata kao najbolji lijek protiv mamurluka. Dok su se bijeli i crveni bošpor u slatinsko-virovitičkom kraju razvili u težačko, siromaško jelo, u požeškom purgerskom vinogradarskom kraju Paprena kiselica na rasolu stoljećima se njegovala kao jelo za triježnjenje gostiju.
Cilj ove studentske prakse nije bio samo interpretirati nematerijalnu kulturnu baštinu kroz zaboravljena jela, nego i pokazati kako se ona može pretvoriti u održiv turistički proizvod. Projekt je naglasio da se lokalna baština može uspješno brendirati kroz autentičnu priču i suvremenu prezentaciju, bez gubitka identiteta i “duše”.
Posjetitelji ovoga događanja, mediji i djelatnici kulturnih i turističkih ustanova, nisu bili samo promatrači – pozvani su da kušaju jela, ocijene ih i podijele svoje mišljenje. Time su aktivno sudjelovali u oblikovanju budućeg gastronomskog proizvoda, dajući vrijedan doprinos mladim stručnjacima koji su kroz ovaj projekt pokazali kako se požeška tradicija može čuvati i reinterpretirati na moderan način.
