Rijedak jubilej: 50 godina rada u novinarstvu obilježio Vladimir Protić

Novinarstvo je proglašeno kao jedan od stresnijih poslova koji utječe na kvalitetu života i životnog vijeka, no kad netko proslavi 50 godina rada u novinarstvu, onda se to zove rijedak jubilej. Jedan takav jubilej obilježio je Vladimir Protić iz Požege – 50 godina aktivnog rada kao novinar, fotoreporter i urednik nekoliko tiskanih i Internet izdanja.

Jubilej je proslavio u krugu svojih prvih mentora, Željka Baloga i Borivoja Zarića, jer je kao učenik 3. razreda Gimnazije započeo put u novinarstvo. Uz njih prisutni su bili radnih kolege i novinarski prijatelji s kojima je radio proteklih 50 godina. Na velikom jubileju također su čestitali saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Požege Željko Glavić, zamjenik gradonačelnika Borislav Miličević i zamjenik požeško-slavonske županice Ferdinand Troha.

„S novinarstvom sam se susreo u 3. razredu požeške Gimnazije, u jesen 1973. godine kada sam s grupom entuzijasta radio u redakciji “Gimnazijalca”, školskog lista u kojemu smo svi zaista radili sve, od pisanja tekstova, tiskanja na ručnom geštetneru, slaganja i distribucije po razredima. Išlo nam je svima to dosta dobro pa sam se ja tada pomalo zaljubio u taj posao.” – rekao je Vladimir pričajući o svojim početcima.

Kada je u tadašnji tjedni list “Požeški list” došao novi urednik, Borivoj Zarić, trebalo mu je novih suradnika.

„Tako sam počeo postepeno, a kasnije sve više iz tjedna u tjedan pisati članke za “Požeški list”, pokrenuo i nekoliko serijala članaka o tome kako žive naši sugrađani u lošim stambenim uvjetima, kako provode godišnje odmore oni koji ne mogu otići na more, niz socijalnih tema. Neke od ovih tema nisu baš oduševljeno dočekane od tadašnjih struktura vlasti, no reagirali su i posebno me to veselili što su svi o kojima smo pisali ubrzo dobili riješeno stambeno pitanje.“ – prisjeća se Vladimir.

U ljeto 1974. godine, na poziv iz tadašnjeg Saveza omladine, okupio je grupu mladih novinara i pokrenuo novine “Omladinac” koje su obrađivale teme mladih, od obrazovanja i sporta do zabave.

„U “Omladincu” sam bio i prvi urednik, a osim naslovnice koju smo tiskali u požeškoj tiskari, sve ostalo smo također tiskali preko matrica na geštetneru, uvezivali ručno i uspjeli izraditi prave novine. U “Požeškom listu” sam radio stalno i u svakom broju imao po nekoliko članaka, a još se sjećam i svojih prvih, velikih intervjuana Glazbenom festivalu Slavonije s Đani Maršanom i Verom Svobodom.“ – rekao je prisjećajući se nekih trenutaka iz početaka koji nisu bili lagani.

Imali su samo jednu pisaću mašinu, jedan geštetner, nije bilo fotokopirnih strojeva, u tiskari su se ručno slagala slova, pravili su se klišeji za tisak, a fotografije s filmova su se satima razvijale.

Vladimir je pokrenuo i svoje prve novine “Poslovni oglasnik” koji je obrađivao teme iz gospodarstva uz brojne promidžbe i oglase tada novih i rastućih tvrtki u novoj Hrvatskoj. Prije 25 godina kada su nestali “Požeški list” i ostale tiskovine, pokrenuo je nezavisni tjednik požeško-slavonske županije “Kronika požeško-slavonska” koji uspješno izlazi i danas.

U međuvremenu, Vladimir je radio desetak godina kao dopisnik “Glasa Slavonije”, “Agroglasa”, “Glasa lova i ribolova”, te drugih glasila. Kako je 1986. godine pokrenuo i tiskaru sudjelovao je u stvaranju brojnih novina, od školskih, tvorničkih do stranačkih tiskovina koje je uređivao i tiskao. Uvijek je bio uz novinarstvo, novine, izdavaštvo, kasnije je ušao i u elektronske medije.

Pedeset godina u novinarstvu obilježilo je mnogo događaja, Vladimir je dočekao i službeni odlazak u mirovinu, ali još nije prestao s novinarskim radom. Istaknuo je da, kad se to dogodi, njegovim putem nastavit će njegova djeca, koja već dugi niz godina rade u novinarskim, fotografskim, grafičkim i tiskarskim djelatnostima.