Najavljena premijera predstave Kokoš: “Imamo ponovno hit predstavu!”

Gradsko kazalište Požega u slavljeničku 30. sezonu kreće premijerom nove predstave za odrasle, za koju sve govori da će biti novi hit. Novu predstavu Kokoš, predstavili su ravnateljica Gradskog kazališta Požega Valentina Neferović, redatelj predstave Boris Svrtan te glumci Anabela Sulić, Ines Bojanić, Antonija Stanišić Šperanda, Ivica Pucar, i Ivan Vukelić.
Komedija “Kokoš” Nikolaja Koljade satkana je od pet fantastičnih karaktera koji nam u međusobnim duhovitim i strastvenim obračunima donose sav sjaj i bijedu života – onog bračnog, kazališnog, ljubavnog i izvanbračnog, tužnog i smiješnog.
Događa se u kazališnom stanu, sudionici su tri glumice te jedan poluglumac i jedan propali redatelj, a njihove isprepletene odnose lako čitamo u univerzalnom ključu; te ih svatko od nas može prepoznati u vlastitom životu. Možda samo zbog toga što su svi oni kazališni ljudi, ranjivi, frustrirani, opaki, duhoviti, zajedljivi, komični, skloni dramatiziranju, redaju pred našim očima prizore protkane salvom emocija, strastvenim svađama i mirenjima, navikli na to da ih život ne mazi previše, pa su i oni brutalno iskreni jedni prema drugima i prema svemu onom što čini njihov život. No svatko od njih proživljavajući katarzu i veliku transformaciju postaje pred nama prava slika i mjera ljudskosti. Na ovoj blatnoj kugli u našim kratkim životima nije nam dano puno, imamo samo vlastito iskustvo susreta s ljudima i samo o našoj spremnosti da čujemo drugoga i o našoj toplini i susretljivosti ovisi koliko ćemo vrijedan život živjeti i koliko će u njemu biti smisla. To je ono što nam Koljadini likovi poručuju i ako je kazalište ogledalo svijeta onda ćemo se u njima ogledati, a možda i prepoznati, svatko na svoj način, stoji u opisu predstave.
Premijera predstave Kokoš na rasporedu je u četvrtak, 17. listopada.
„Posebno smo radosni što je u predstavi četvero Požežana. Ovo je prva večernja premijera za odrasle u ovoj 30. kazališnoj sezoni koju nazivamo slavljeničkom. Slavljeničkom jer obilježavamo 30 godina Kazališta kakvog danas imamo, želja nam je da od početka do kraja sezone provlačimo taj slavljenički ton. Posebno mi je drago što upravo ovom predstavom predstavljamo i Anabelu kao prvu glumicu našeg ansambla. Mislim da je cijela predstava i priča savršena za obilježiti početak 30. kazališne sezone. Vjerujem, a sigurna sam da će se i publika složiti sa mnom, da imamo ponovno hit predstavu! Sjećate se Gostioničarke prije godinu dana u ovo vrijeme, sada je na repertoaru Kokoš. Pozivam ovim putem sve Požežanke i Požežane da dođu u Kazalište i pogledaju predstavu. Sve tri izvedbe su gotovo rasprodane, bit će još dodatnih termina i repriza. Zahvaljujem cijelom autorskom timu na čelu s redateljem Borisom.“ – rekla je ravnateljica Valentina Neferović.
Redatelj Boris Svrtan otkrio je kako su predstavu i tekst povezali s Požegom.
“Ines Bojanić s kojom duže surađujem predložila je da nešto smislimo za Požegu te smo na neki način u traganju za tekstovima, u jednom trenutku došli do istog rezultate. Sjetili smo se ovog teksta koji je idealan i izvrsno se poklapa. Riječ je o jednom kazalištu u ruskoj provinciji, na prvi pogled zvuči depresivno, no to je komedija. Ovaj tekst ide po nekom bridu, jer u današnjem kazalištu velika je želja da svi budemo stalno sretni i veseli, da se smijemo. Međutim, u životu se uvijek smijemo u odnosu na neki problem koji smo ili riješili ili se s njim suočili, uspješno ili neuspješno. Takvo nekakvo nošenje s problemima ima ovih pet karaktera u predstavi, budući da su kazališni ljudi. Jer u današnje vrijeme otuđenosti rijetko je naći, a kazalište nudi taj lijek, petero ljudi koji svi svima kažu sve što im je taj čas na duši. Je li to iz razloga što su oni glumci pa su naviknuli na otvorenost duše, pa nasrću jedan na drugi. Mi u tim konfliktima čitamo ono naše neizgovoreno iz života, potisnuto. U sat i 20 minuta, pred našim očima u toj komediji zapravo će se otkriti prava drama nekog komičnog razotkrivanja okolnosti njihovih života, bračnog, kazališnog, intimnog i javnog. Sve se događa u provinciji i mi smo sve, važno je to reći, lokalizirali na Požegu. Uz pomoć Požežana smo spojili taj tekst s Požegom, čak smo i Nurkovac spomenuli u jednom trenutku. Sjetio sam se jedne dobre upute velikog redatelja i čovjeka Koste Spaića, koji rekao „ak napraviš predstavu za svoju ulicu, napravil si ju za celi svet“, što hoće reći da ako si dovoljno dobar da te tvoji ljudi prihvate, onda si dovoljno univerzalan. Onda mi pričamo priču o Požegi, ali i o nekoj univerzalnoj ljudskoj situaciji. Glumci su svi toliko dobri, svatko se našao u svom karakteru i pomaknuo je sebe nekuda dalje.” – rekao je redatelj Boris Svrtan.
Prije desetak dana Gradsko kazalište Požega pohvalilo se s prvom profesionalnom glumicom, a Anabela Sulić ovom je prilikom imala samo riječi hvale.
“Želim se ovim putem zahvaliti na prilici da sam prva glumica u Gradskom kazalištu Požega. Neki ljudi govore da je to povijesni trenutak, ja sam samo jako zadovoljna i sretna, svjesna sam što se sve moralo dogoditi da do toga dođe. U samom procesu rada na ovoj predstavi, moram priznati da sam se osjećala kao da sam na kolegiju. Slušajući Borisa imala sam osjećaj kao da radim s nekim od profesora, bilo je prekrasno njega slušati jer sam jako puno naučila od njega, ali i gledajući i prateći kolege koje imaju puno više iskustva od mene. Kako oni rade, koliko su i dalje strastveni i koliko pažnje obraćaju i za najmanje detalje i da zapravo te stvari grade sve ono što je publici zanimljivo. Bila je to dobra lekcija kako se radi i nakon Akademije, dobro mi je došlo sada kad kreće jedna nova etapa.“ – rekla je Anabela Sulić.
Ines Bojanić istaknula je da predstava daje omaž svima koji su bili blisko povezani s požeškim kazalištem.
“Meni je to zapravo jedna vrlo emotivna situacija. Počela sam u ovom Kazalištu prije gotovo 30 godina, gledajući tu prvu premijeru ”Gle kako dan lijepo počinje” s Ivicom Plovanićem i mojom prijateljicom i kolegicom glumicom Milicom Nemeth Panežić. Prolazeći kroz dramsku grupu s Tomislavom Čmelarom, ravnateljicom Majom Žebčević s mojom sam počela, sa svim brojim redateljima koji su me spremali za akademiju. Vraćajući se i upisujući tu akademiju s Jasminom Telalovićem, kojeg više nema, nekako mi je ova predstava, i hvala Bogu da jesam u njoj, daje omaž nekim dragim ljudima koji su bili blisko povezani s kazalištem, kao što je Milica, Tomislav, Jasmin i svi današnji živi dragi ljudi koji vole ovdje doći. Ja se ovdje osjećam kao kod kuće, uvijek nas dočeka toplina ljudi koji rade ovdje, koji i dalje imaju onaj žar koji se teško postigne i doživi u nekom kazalištu. Ovdje se osjećam najljepše na svijetu. Moram potvrditi da je proces rada na ovoj predstavi bio nevjerojatan, znala sam da je Boris odličan pedagog i režiser, ali da sam se osjećala ovako udobno, voljeno i zadovoljno, ali i s kolegama – nemam što reći osim što želim da puno igramo i da ovo kazalište cvjeta jer je apsolutno zaslužilo. Po meni je ovo apsolutno najljepše kazalište u Hrvatskoj, i najtoplije.“ – rekla je Ines Bojanić.
Jedini od glumačke ekipe koji nije Požežanin, ali se tako osjeća, Ivica Pucar, također je podijelio svoje dojmove o predstavi.
“Htio bih pohvaliti ravnateljicu Valentinu, zato što kad nastaje predstava, obično do glumaca dolaze svi oni problemi u nastajanju, ona je nas toga oslobodila. Sve što se događalo tamo iza, mi nismo imali pojma i imali smo idealne uvjete za stvaranje, na tome joj hvala. Zato je nama bilo predivno raditi ovu predstavu. Borisu isto tako, osjećao sam se kao da sam došao na doktorat iz glume, malo da osvijestimo kako naš posao može biti lijep, one temelje glumačke – to je nešto na čemu ću biti zahvalan dugo. Ono što mogu reći kao ne-Požežanin, mislim da je Požega dobila jednu tako dobru predstavu na koju će biti svi ponosni. To već sad mogu reći s punim uvjerenjem jer u zadnje vrijeme gledam puno predstava i mogu biti siguran da će ova predstava dugo živjeti i biti prepoznata i priznata u hrvatskom glumištu.“ – rekao je Ivica Pucar.
Ivan Vukelić je u jednoj rečenici naglasio svoje zadovoljstvo i zahvalu što je dio ekipe te pozvao sve da dođu i pogledaju predstavu u Kazalištu. Antonija Stanišić Šperanda je pak izrazila kako se ovom predstavom zatvara krug razvoja požeškog kazališta.
“Zahvalila bih se na pozivu i prilici, što me uvijek nanovo zovete i dajete mi prilike da pomaknem svoje granice. Mislim da je Požega dobila jednu stvarno dobru predstavu, u kojoj se možda neki moj dramski element, jer dolazim iz dramskog kazališta, na najbolji mogući način spojio s komedijom, koja uvijek dobije bitku jer se lakše prodaju od drame. Mislim da će se Kazalište moći prezentirati gdje god gostovali. Nekako osobno osjećam da od studentskih dana, kad smo Ines, pokojni Jasmin i ja putovali, radili dječje predstave i odgajali požešku publiku, imam osjećaj da se s ovom predstavom zatvorio krug. U smislu da je kultura pobijedila, da smo dobili profesionalni ansambl, drago mi je da je to glumica, i da su sva ona putovanja, muke i sve što smo prolazili – na najbolji način vratilo. Zbog toga sam ponosna. Predstava je stvarno glumački bombon, nema sporedne uloge, psihološki karakteri su za poželjeti i bio je neizmjeran gušt stvarati svoj lik. Nadam se da će sve ovo što smo mi osjećali prilikom stvaranje predstave, doći i do ljudi jer je komad univerzalan, nema teme koju ne dotiče – od krize srednjih godina, mladost i starost, brakova, nevjere, smisla života… To je samo stavljeno u kazališni milje, a kazalište je na kraju odraz života.” – rekla je Antonija Stanišić Šperanda.
Uz redatelja i glumce, svoj doprinos dali su i kostimografkinja Marita Ćopo, scenograf Frane Celić, Goran Krmpotić, Dario Hak, Renato Pok, Marija Matijanić, Ljiljana Rodić i producentica Valentina Neferović. Program je ostvaren uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Premijera predstave na rasporedu je ovog četvrtka, 17. listopada, dok je pretpremijera dan ranije u srijedu, a repriza u petak. No, ako predstavu ne uspijete pogledati u prvom tjednu, jedno je sigurno, bit će mnogo repriza i prilika da ju pogledate tijekom cijele 30. slavljeničke sezone Gradskog kazališta Požega.