Kadetska prvakinja u streljaštvu Hana dolazi iz požeškog Kluba koji trenira u najslabijim uvjetima
Početkom travnja u Dubravi je održano državno prvenstvo za kadete u gađanju zračnim oružjem, a naša Požežanka Hana Hormot zauzela je prvo mjesto i titulu prvakinje Hrvatske. O toj temi danas smo razgovarali s Hanom, ali i s trenerom Streljačkog kluba Požega Petrom Bosancem, koji nam je otkrio više o požeškom streljaštvu.
Hana je otkrila kako se streljaštvom počela baviti prije dvije godine, a razlog tome bio je njezin brat Noa koji je krenuo tim putem prije nje. Dodaje kako ju je zadržalo to što se ne radi o specifičnom sportu, ali i odlični rezultati su u tome svakako pomogli.
„Nikad prije nisam osvojila prvo mjesto na takvom ozbiljnom natjecanju pa sam bila ponosna na sebe. Bio je dobar osjećaj, nisam to očekivala.“ -rekla je Hana Hormot. Ona je inače učenica sedmog razreda osnovne škole, te odlično kombinira školske i sportske obaveze, a otkrila je kako želi upisati srednju školu za farmaceuta u Osijeku.
Streljački klub Požega osnovan je 2004. godine te će ove godine obilježiti 20 godina rada.
„Prije nam je osnovna disciplina bila samostrel, međutim nema interesa i onda smo krenuli sa zračnim pištoljem. To su dvije discipline koje ne traže opremu, dakle samostrel i zračni pištolj, dok puška traži opremu. Mi nemamo uvjete za to jer treniramo u hodniku Sportske dvorane Tomislav Pirc u Požegi, tu imamo tri streljačka mjesta za trening. Prisiljeni smo bavit se disciplinama koje ne traže puno. Ali zadovoljni smo, radimo, postižemo rezultate.“ – rekao je trener Pero.
Trener je također naglasio kako je Klub prije par godina imao dobre kadete, a sada imaju dobre kadetkinje.
„Prije četiri godine su kadeti bili drugi u Hrvatskoj, a kadetkinje su ove godine treće u Hrvatskoj. Naš strijelac u samostrelu Maja Grdiša je bila prvakinja Europe 2016. godine. Imamo vrijedne uspjehe. Sada imamo pauzu do polovice petog mjeseca, pa ćemo krenuti s treniranjem. Uglavnom smo bili ponedjeljak, srijeda i petak od 19 sati, mogućnost upisa uvijek postoji. Tko god želi može doći i vidjeti pa se odlučiti da li želi pucati ili ne. Nikakav problem nije, ali do polovice petog mjeseca imamo odmor nakon trećeg i četvrtog mjeseca koji su bili puni natjecanja.“ – rekao je trener.
Interes mladih za bavljenje streljaštvom opada te da ih je bilo više u Klubu na samom početku. Streljaštvo nije sport u kojemu se može zaraditi, to je čista ljubav i pucate za svoj gušt, rekao je trener Pero.
“Mogu reći da kad smo mi krenuli s radom 2004. godine bilo nas je više i bilo je interesa, sad taj interes opada. Mobiteli su odnijeli sve to, ja s mojim strijelcima imam dogovor da tijekom treninga nema mobitela. Dođe netko novi, oni su na mobitelima, ne slušaju niti gledaju što se radi i ne steknu interes. Nije popularan sport jednostavno, ne može se puno zaraditi kao na primjer u nogometu, u streljaštvu toga nema, to je čista ljubav i pucate za svoj gušt. Već preko 50 godina sam u streljaštvu, vjerovali ili ne, nikakvih financijskih potpora nisam imao, to je čisti entuzijazam i ljubav prema sportu. Obje kćeri su pucale, mlađa se još uvijek zna i natjecat, dobivale su stipendije Grada kad bi osvojile prvenstvo Hrvatske i to je jedini prihod koja se može dobiti od streljaštva. Problem je kad dođe netko novi i vidi Hanu, Nou ili Brunu kako pucaju, njegova je želja da njih prati pa izgubi volju jer ne može shvatiti da se mora učiti, trenirati, da nije potrebno samo doći i odmah od 20 hitaca pucati 200. Nakon toga više ne dođu, nema ih.“ – rekao je trener Pero Bosanac.
Nešto zanimljivo što je trener otkrio je svakako da je požeški Klub jedini u ovom dijelu Slavonije koji koristi papirnate mete.
„Dobijemo sredstva od Grada Požege i s tim pokrijemo svoja natjecanja, to nam je najvažnije. Malo je problem što su drugi materijali, mete i dijabole jako poskupjeli. Prošle godine smo 25 tisuća dijabola plaćali 200 eura, a ove godine smo 25 tisuća platili 330 eura, a mi godišnje potrošimo 50 tisuća. Paket meta od tisuću komada je nekad koštao 30 eura, sad košta 60 eura, a mi potrošimo od dvije do tri tisuće meta. Jedini smo Klub u ovom dijelu Slavonije koji koristi papirnate mete, svi drugi imaju elektroniku. Cilj nam je kao Klubu, roditeljima i svima da si nabavimo barem jednu elektronsku metu. Problem nastaje kad s treniranja na papiru dođemo na natjecanje gdje je električna meta i mali monitor, djeca se ukoče i uhvati ih trema, pa im moramo objasniti. To ove godine moramo riješiti, 4 tisuće eura košta jedan taj uređaj, to je jedini cilj za sada. Prošle godine smo nabavili još dva pištolja tako da ih sad imamo osam. Bilo bi šteta da nam se ugasi streljaštvo zbog toga, ali dok je mene, bit će i streljaštva.“ – rekao je trener Petar Bosanac.