Kultura

Požežanin iz Pekinga donosi svoje dvije nove knjige

10-01-2023 • 14:44
Rva
Ovog četvrta očekuje nas zanimljiva promocija knjiga jednog Požežanina, riječ je o arheologu, povjesničaru okoliša, antropologu i piscu te trenutnom docentu na Sveučilištu za strane studije u Pekingu Goranu Đurđeviću.

Ovog četvrta očekuje nas zanimljiva promocija knjiga jednog Požežanina, riječ je o arheologu, povjesničaru okoliša, antropologu i piscu te trenutnom docentu na Sveučilištu za strane studije u Pekingu Goranu Đurđeviću. Više o svojim novim knjigama, ali i o svim svojim postignućima u svijetu arheologije rekao je on sam prilikom gostovanja u emisiji „Jutro s Matkom“.

O Goranu i njegovom radu postoji puno zanimljivih podataka, a otkrio je kako je započelo njegovo obrazovanje i put k arheologiji.

„Naglasili ste već da sam rođeni Požežanin, bio sam učenik Osnovne škole Julija Kempfa, zatim u Gimnaziji. Nakon toga me put odveo u Zadar na Studij povijesti i arheologije. Nakon završetka tog studija, preddiplomskog i diplomskog, vratio sam se u Požegu i jedno vrijeme sam radio u Osnovnoj školi Antuna Kanižlića, pa zatim kao vanjski suradnik na Veleučilištu u Požegi.“

„Bio sam predsjednik Povijesnog društva Požega, po tome me možda najviše ljudi i zna, iz tog nekog vremena kad smo organizirali stvari…“

„Nakon toga sam se odselio u Zagreb i radio sam u Hrvatskom savezu CB radio klubova kao tajnik, no onda me put odveo ipak malo dalje iz Požege, na daleki istok u Peking gdje sam upisao studij arheologije na sveučilištu Capital Normal koji sam završio 2021. godine. U istom trenutku sam završio i studij komparativne mitologije na Mumbajskom sveučilištu u Indiji. U međuvremenu sam bio i u Americi kao gostujući student i istraživač jedan semestar na kalifornijskom sveučilištu, neki ga znaju kao UCLA kod nas, barem oni koji prate košarku. Trenutno radim kao docent na pekinškom Sveučilištu za strane studije. Obrazovao sam se kao povjesničar i kao arheolog, a onda sam više radio kao povjesničar, sad  malo više kao arheolog, to se nekako stalno mijenja. Otišao sam u Peking jer mislim da je Kina jedna arheološka meka, danas je sjajno doba za kinesku arheologiju – puno se ulaže i puno se istražuje. Želio sam i ja saznati nešto novo, to mi se učinilo kao sjajna stvar. Svi od nas znaju kineski zid, zabranjeni grad, Terakota ratnike, to su samo neki od poznatijih stvari iz Kine.“

Osim prema povijesti i arheologiji, postoji i ljubav prema pisanju, kada je to započelo?

„Nekako sam vrlo brzo bio zainteresiran za pojmove, za razgovor, ljudi bi rekli da sam dosta „lajav“ čak. Uvijek me zanimalo pričati, razgovarati i čitati, još otkad sam bio dijete, uvijek sam imao interes za to. Kako čovjek sam čita i pokušava sam kao dijete smišljati neke vlastite igre, moj taj interes me vodio najviše k mitologiji, posebno grčkim mitovima, knjigama poput Robinsona Crusoe što je ovako avanturistički i neki daleki svjetovi. Naravno, primijetio sam i kod nas u kući, pa i kod strica i strine, nekakve replike arheoloških predmeta – vučedolska golubica i tako. Tijekom vremena, tako je ostalo u mojoj podsvijesti, ono što se najbolje može spojiti u avanturu i nekakvu materijalnu kulturu, mitove – to je arheologija. Znamo svi iz Indiane Jonesa i Lare Croft, tako je to i mene povuklo.“

„Što se tiče samog pisanja, naravno u svijetu znanosti je normalno pisati znanstvene radove. Knjige ja ovako za hobi pišem, još neke književne radove, neke manje, neke više uspješne. Poezija, proza, basne i tako to u slobodno vrijeme za sebe, to sam počeo još u srednjoj školi kao i svi, neka ljubavna poezija, budeš sretan kad nešto napišeš. Tako da mogu reći da je pisanje i čitanje moja svakodnevica, moja profesija i zanimanje, ali i moja svakodnevica.“ – objasnio je Goran.

U organizaciji s Povijesnim društvom grada Požege održati će se promocija knjiga „Dnevnik čitanja“ i „Svila, zmajevi i papir“. O čemu govore knjige i kome su namijenjene?

„Obje knjige su relativno nedavno napisane, u zadnjih godinu dana su objavljene. Dnevnik čitanja je specifična knjiga, zapravo je knjiga o knjigama, jedna znanstvena lektira. Naime, većina ljudi misli da samo učenici čitaju i pišu svoju lektiru, komentare i dnevnike čitanja, no to rade i znanstvenici. Većina našeg vremena je čitanje, a onda dolazi naše istraživanje i nekakve ideje. Bez čitanja i bez znanja o tome što se zapravo događa u svijetu znanosti, jako je teško imati svoju ideju. Jako je teško znati u kojem pravcu će vaše istraživanje krenuti, tako da mi jako puno vremena provodimo čitajući radove i knjige. Tijekom vremena sam čitajući pisao svoje komentare, prikaze i recenzije, to sam objavljivao u raznim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu.“

„Nakupio se jedan pozamašan broj, četrdesetak takvih recenzija – odlučio sam to ukoričiti u jednu knjigu…“

„Moja motivacija je bila iz nekoliko uglova, s jedne strane sam želio promovirati način pisanja prikaza i recenzija, jer to zahtjeva jedan sažeti način promišljanja. Vi kad pročitate knjigu, morate u dvije-tri stranice uhvatiti glavnu ideju, morate osim toga napisati pohvalu i kritiku, što je prilično zahtjevno jer za jedno i drugo treba imati određena znanja.“

„Knjiga Svila, zmajevi i papir je posve drugačija…“

„Kolega Zvonimir Stopić i ja kao dva hrvatska „gastarbajtera“ u Kini smo napisali jednu knjigu koja je uvod u Kinu. To je uvod u kinesku prošlost, kinesku arheologiju i kinesku poveznicu jugoistočnom Europom. Sve one stvari koje znamo – od puteva svile, Marka Pola, do ovih velikih stvari iz kineske povijesti – dinastija Han, Tang Ming, tih ogromnih skulptura Bude, zabranjenog grada, kineskog zida…“

„Mi smo to napisali na jedan zanimljiv način s ciljem da potaknemo ljude na bavljenje Kinom…“

„Ukoliko vi, bilo koji vaš slušatelj ili čitatelj želi knjigu uzeti u ruke i saznati nešto osnovno o Kini, to je jedan uvodnik. Mi smo tu saželi najsuvremenija istraživanja i Kineskih autora, iz knjiga na kineskom jeziku, knjiga na engleskom jeziku, knjiga na hrvatskom i drugim regionalnim jezicima. Napravili smo taj jedan mozaik s ciljem da ljudima pokažemo zapravo što je Kina danas. Bez obzira kakve god imali afinitete, manje ili veće prema Kini, ona je svjetska velesila i moramo znati nešto o njoj barem iz neke turističke, kulturne, gospodarske i znanstvene suradnje. Dobro je ući u tu vrlo zamršenu prošlost Kine, da bi se saznala sadašnjost i mogla ostvariti nekakva suradnja, jer i danas je sve iz Kine, svi koristimo mobitele i laptope napravljene tamo.“

„Jedna od budućih aktivnosti će biti pretvaranje moje doktorske disertacije o zrcalima u kineskom i rimskom carstvu..“

„To ću pokušati pretočiti u knjigu da se vidi ta jedna komparativna dimenzija, kako su kinesko i rimsko carstvo, koji su u otprilike u isto vrijeme funkcionirali na dva različita prostora i pokrivali su istu površinu, kako su koristili jedne male beznačajne predmete za različite velike ideje. Ideju ljepote, ideju političkih poruka koje su poslane, ideju društvenih klasa i statusa, jer uzmimo u obzir da i mi danas koristimo ogledala da se obučemo, a sigurno će biti drugačije ovisno idemo li u teretanu ili na prijem.“ – rekao je Goran.

Promocija knjiga održava se ovog četvrtka, 12. siječnja u Gradskoj knjižnici Požega u Dvorani znanja.

„Pozivam sve na druženje četvrtak u 18 sati, u najljepšu knjižnicu u Hrvatskoj, a to je naša Gradska knjižnica u Požegi. Neka dođu ljudi u što većem broju, bit će prilike i za kupiti knjige, svakako ćemo otvoriti neka od ovih pitanja. Ono što je meni dosta važno na promocijama, ne samo govoriti o sebi, već motivirati naše najmlađe, srednjoškolce i studente, da se sami okušaju i probaju otići u neku drugu zemlju. To im zasigurno može biti samo pozitivno iskustvo.“ – rekao je Goran.

Također je dodao kako je njegova supruga doputovala s njim, ona je Kineskinja, doktorica znanosti i trenutno se bavi s još jednim poznatim Požežaninom, a to je Andrija Štampar. Dodao je kako je prvi puta u Hrvatskoj, jako joj se sviđa hrana.

Kad ćemo imati prilike vidjeti još neko književno djelo s vašim imenom?

„Nadam se uskoro, još prošle godine su mi odobrena sredstva Ministarstva znanosti i obrazovanja za tisak zbirke poezija pod nazivom „Krhotine“ koja će izaći u Puli. Sad smo u finalu te zbirke, još radimo neke prijelome, tako da kroz nekakvih mjesec do dva dana će izaći i ta zbirka poezije. Što se tiče drugih stvari, ja zaista pišem u različitim formama, od bajki, basni, kratkih književnih formi, nešto objavljujem na portalima, nešto u časopisima… Vidjet ćemo u kojoj formi je to najbolje ukoričiti i na kojem jeziku, jer ja pišem na hrvatskom i engleskom. Što se tiče znanstvenoga rada iduća je knjiga „Sjena uspjeha“, knjiga o obrazovanju. Dok sam još radio u osnovnoj školi i na Veleučilištu, moja iskustva na tim različitim krajevima svijeta kao studenta i kao nastavnika, malo kompariram s Hrvatskom. Držim da se u obrazovanju puno stvari može promijeniti uz jednostavne administrativne promjene. Nisu potrebna velika ulaganja kao što se uvijek misli, tako da je ta knjiga jedan veliki izazov i poticaj.“ – rekao je Goran Đurđević.

Cijeli zanimljivi razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.