Održana prigodna komemoracija za glumca Jasmina Telalovića
Filmski i televizijski glumac te dugogodišnji član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih Jasmin Telalović preminuo je nedavno u 47. godini nakon kratke i teške bolesti. Rođen je 1977. godine u Zvorniku (BiH), a mladost je proveo u Požegi, gdje je sredinom devedesetih godina ostvario prve glumačke korake i zapažene uloge. Akademiju dramske umjetnosti upisao je 1997. U njegovom Zagrebačkom kazalištu mladih danas se održava komemoracija, što je ujedno bio i povod za održavanje komemoracije i u njegovom prvom kazalištu, Gradskom kazalištu Požega, naglasila je tako ravnateljica Kazališta Valentina Neferović.
„Hvala svima koji su se odazvali pozivu, da ovim danom i ovim satom, odamo počast glumcu koji je svoje prve glumačke korake i svoje prve uloge, odigrao na ovim ovdje daskama. Ovim simboličnim susretom Požeško kazalište želi dati zahvalnost za sve ono što je kazalištu i kazališnoj umjetnosti dao i ostavio u nasljeđe Jasmin Telalović.“ – rekla je ravnateljica Valentina Neferović te je nastavila uz ulomak iz teksta Mire Gavrana.
„Kada umire glumac, ne umire samo jedan čovjek, umiru brojne sjene lažnih tijela kojima smo se nesebično davali. Umire i naša publika, a da to i ne zna. Umiru čak i sjećanja na nas, jer sjećanja na mrtve nisu iskrena, nisu dovoljno kritična i iskrena, sjećanja na mrtve su plačljiva i neiskrena, puna naše slabosti i straha od vlastite smrti. Kad umire glumac, umiru sve moguće podjele uloga u kojima je još mogao zaigrati, gase se čak i oni reflektori koji nikada nisu bili upaljeni, otkazuju se predstave koje nikada nisu bile zakazane. Kad umire glumac, umire stotine likova, a život se ukazuje poput loše predstave u kojoj rasplet i završetak nisu vješto pripremljeni. Kad plačemo zbog smrti glumca, mi ne plačemo za njim, nego za svim danima i svim predstavama koje smo zajedno s njime proživjeli u teatru.“ – pročitala je Valentina.
Tko je bio Jasmin te koliki značaj i trag je ostavio za Gradsko kazalište Požega, najbolje je opisala tadašnja ravnateljica Kazališta Maja Žebčević Matić.
„Jasmin Telalović, naš dragi Jasko, pokazalo je svoje glumačke zube kao srednjoškolac. Poslije uspjeha na LIDRANU s čuvenim Đukom Begovićem, zagrizao je u predstavi „Povratak” koju je prema tekstu Srđana Tucića režirao velikan hrvatskog glumišta Krešimir Zidarić. Ulogom nesretnog i tragičnog Ive koji se bez jedne ruke na Badnjak vraća iz grada svojoj Jeli, u interpretaciji jednako tako u tom času glume gladne Ines Bojanić. Jasmin nas je svojim talentom i glumačkom intuicijom sve zatekao. Upravo je on uz mladi amaterski ansambla Požeškog kazališta opravdao postavljanje na repertoar jedne tako teške baštinske predstave 96. godine, na samom početku borbe za svakog gledatelja. Suvišno je reći da je Jasmin za tu ulogu osvojio i državnu nagradu za najboljeg amaterskog glumca. Godinu dana poslije, bez zaleđa i veza, bez puno iskustva, samo i jedino s ogromnim talentom Jasmin je upisao prestižnu zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti.“
„On je doista bio veliki glumac – glumčina. Mislim da govorim u ime svih koji smo s njim radili, uvijek je bio tu, dostupan i prisutan, ne zahtjevan, duhovit, samozatajan i jednostavan. Njemu nikad nije bilo ispod časti glumiti, izgarao je jednako u interpretaciji strašnog vuka u Crvenkapici ili kao smiješni patuljak Pospanko u Snjeguljici. Sa svojim velikim tužnim očima, Jasmin je bio u svakoj ulozi neodoljiv, začudan i karizmatičan. Kada je 2001. godine bio već formirana glumačka zvijezda u Zagrebu, nije odbio poziv da zajedno s Antonijom Stanišić sudjeluje u jednoj od prvih požeških profesionalnih produkcija. Upravo zahvaljujući njima dvojima, predstava Pinokio u režiji Ivana Petra Marjanovića, tada je prije 22 godine ovo malo Požeško kazalište dovela na veliki Festival glumca i još veću nagradu hrvatskog glumišta našoj Antoniji. Sasvim zasluženo, ali da kojim slučajem ona nije dobila tu nagradu, dobio bi ju, ja sam sigurna, jednako sjajan naš Jasmin. Veliki glumački talent, dragi prijatelji, ne znači nužno i velikog čovjeka, ali Jasmin Telalović je bio upravo to – rijetka i nenametljiva kombinacija velikog talenta i velikog čovjeka.“ – rekla je Maja Žebčević Matić.
Nekoliko lijepih riječi rekle su njegove suradnice i prijateljice Ines Bojanić i Antonija Stanišić Šperanda.
„Dragi moji Požežani, dragi moji kazalištarci, pripala mi je čast da kažem nešto o mom prijatelju Jasminu, a ne znam što. On je vezan za moj prvi početak u Gradskom kazalištu Požega, za moje prve glumačke uspjehe, za moja prva glumačka pronalaženja, on je bio moj prvi pravi partner s kojim sam obožavala izaći na scenu. On je bio taj koji me potaknuo da se upišem na Akademiju, on je bio taj koji me držao za ruku dok sam čekala rezultate upisa. On je bio taj koji je provodio svaki dan sa mnom na akademiji, pili smo kavu, družili se, razgovarali, željeli, ponosili se, pratili jedan drugog. Jako mi je teško govoriti o njemu jer, sve ovo mi je došlo nenadano i nekako prebrzo. Htjela bih da sam o njemu mogla govoriti davno prije, sve što je on bio, sve što je unio u naše živote, jer je bio jedan od najnježnijih ljudi koje sam ja upoznala. Čovjek koji je toliko nevin i naivan, životan i velik, da je ovo veliki gubitak za nas, za mene, za njegovu obitelj i njegovo Zagrebačko kazalište mladih, te za sve ljude koji su ga znali.“ – rekla je Ines Bojanić.
„Voljela bih da mogu govoriti o Jasminu nekim drugim povodom, da je dobio neku nagradu ili da snimaju emisiju samo o njemu. Nažalost, život je često nepredvidiv. Jasmin je za mene istinski glumac, umjetnik, posvećen do kraja svojoj profesiji, tajanstven, zanimljiv i dubok. Nije pristajao na posrednosti ovog bučnog i nametljivog vremena, nije se prezentirao po stranicama jeftinih časopisa kako bi privukao pažnju onime što je i što nije – do kraja se usudio biti svoj, jedinstven, originalan i poseban. Živog oka s jakom emocijom od koje drhti ruka, s Rubikovom kockom koju je prije nastupa složio nevjerojatno brzi i lako. Poznajemo se još od osnovne škole, pa onda za vrijeme Akademije glumimo u Pinokiju, pa tako sve do posljednjeg projekta, Tucićevog „Povratka“. Nismo se često sretali privatno, ali svaka suradnja i slučajan susret na ulici bili su veliko zadovoljstvo. Jasmin je bio divan glumac i divan čovjek, što koliko god mi volimo idealizirati, nije baš česti slučaj. Nedostajat će hrvatskom glumištu sigurno, mirno spavaj dragi Jasmine.“ – rekla je Antonija Stanišić Šperanda.
Na komemoraciju su se odazvali Jasminovi prijatelji i glumci koji su ga poznavali i radili s njim, lijepe riječi imao je njegov kolega Ivan Petar Marjanović. Nekoliko lijepih riječi o njemu rekla je i Ilijana Lončar koja je imala priliku glumiti zajedno s Jasminom u predstavi „Pinokio“. Uz Požežane prisutna je bila i pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Požege Maja Petrović.
Prema želji obitelji preminulog glumca Jasmina Telalovića, iz Gradskog kazališta Požega apeliraju uplate donacije na žiro račun Udruge ”Astronomsko društvo Višnjan” Visnjan Observatory.
Prikupljeni iznos dodijelit će se kao “Stipendija Jasmin Telalović za poticanje izvrsnosti u STEAM području kod djece i mladih”, namijenjena stipendiranju djece slabijeg imovinskog statusa koja žele sudjelovati u edukacijskim programima. ”Astronomsko društvo Višnjan” ističe kako je sinergija izvedbenih umjetnosti i STEM-a potrebna radi afirmacije i kulture i znanosti te je dokaz mogućnosti izvrsnosti u oba područja, a slično je razmišljao i naš dragi Jasmin Telalović.
Podaci za uplatu: 𝗔𝘀𝘁𝗿𝗼𝗻𝗼𝗺𝘀𝗸𝗼 𝗱𝗿𝘂𝘀̌𝘁𝘃𝗼 𝗩𝗶𝘀̌𝗻𝗷𝗮𝗻, 𝗜𝘀𝘁𝗮𝗿𝘀𝗸𝗮 𝟱, 𝟱𝟮𝟰𝟲𝟯 𝗩𝗶𝘀̌𝗻𝗷𝗮𝗻. 𝗢𝗜𝗕: 𝟵𝟬𝟱𝟴𝟵𝟵𝟰𝟰𝟮𝟳𝟱 𝗜𝗕𝗔𝗡: 𝗛𝗥𝟴𝟱 𝟮𝟯𝟴𝟬 𝟬𝟬𝟲𝟭 𝟭𝟭𝟬𝟬 𝟬𝟴𝟰𝟯 𝟰.
