Kako su se Požežani nekad družili uz glazbu, saznajte ovog petka jer “U Požegi na Orljavi, svi su veseli”

Klub čitatelja vlastite prošlosti, projekt digitalizacije obiteljskih fotografija kojim Gradski muzej Požega između ostalog uspješno dokazuje da prošlost grada i okolice ne čine samo povijesne osobe nego svi njegovi stanovnici, pripremio je novu fotopriču  “U Požegi na Orljavi, svi su veseli”. Preko 150 viđenih fotografija iz obiteljskih zbirki naših Požežana ispričat će nam zanimljivu priču, a više o tome rekla je muzejsku savjetnicu Maja Žebčević Matić, dipl. ethnol., hist.arh. prilikom gostovanja u emisiji „Jutro s Matkom“.

Projekt Klub čitatelja vlastite prošlosti digitalizirao je više od 21.500 fotografija iz 69 obiteljskih zbirki  Požege i područja Požeštine.

„Prezadovoljni smo dosadašnjim napretkom, posla sve više i više ima, apeliramo za volontere koji vole prošlost grada i žele surađivati, neka nam se jave. Predivno je to, ova naša internetska stranica koju smo osnovali prije nekoliko mjeseci, počela je s radom i donosi odlične rezultate. Preko nje uspostavljamo mnoge kontakte i veze, čak i prekooceanske, javljaju nam se potomci vrlo vrijednih požeških obitelji, sa sjajnim pričama, informacijama i fotografijama.“ – rekla je Maja.

Nešto novo pripremaju ovog petka, 31. ožujka u Gradskom kazalištu Požega, ulaz je naravno besplatan za sve koji žele pogledati „U Požegi na Orljavi, svi su veseli“.

„Mala novina je to da umjesto u našoj predivnoj Gradskoj knjižnici koja nam je postala tijesna, obzirom na to da nam je 60-ak mjesta premalo, odlučili smo prihvatiti gostoprimstvo Gradskog kazališta Požega. Dakle naše drage sugrađane i one koji redovno prate sve što se događa u Klubu čitatelja vlastite prošlosti, ali i one koji žele postati dio te prekrasne priče, barem gledajući fotografije i slušajući zanimljive priče – pozivam ih da nam se pridruže u petak, 31. ožujka u 19 sati, bez rezervacija i ulaznica u Gradskom kazalištu Požega. Dođite, mjesta ima dovoljno, ugodna i fina atmosfera, a imamo i ogromno platno za 155 fotografija koje ćemo prikazati ovoga puta.“

„Fotografije nam pričaju koliko su dragocjene te amaterske i spontane obiteljske fotografije…“

„Takve fotografije nećete pronaći na ikakvim službenim mjestima. Dakle pjesma koja je bila stalni pratitelj naših Požežana od rođenja, pa sve do smrti, koja nas na neki način propituje o paradoksu današnjice kada je glazba dostupna na svim mogućim mjestima gotovo 24 sata. Nikad nismo bili osamljeniji, za razliku od nedavne prošlosti dok su se ljudi družili intenzivno, obiteljski i prijateljski u razno raznim prigodama i aktivnostima.“ – objasnila je Maja.

„Sva ta druženja su bila, osim dobrim požeškim vinima i tom dobrovoljom, bila začinjena i pjesmom…“

„Na svim tim fotografijama ćemo doista vidjeti kako koja je podloga bila takvog načina ponašanja i tim građanskim obiteljima, to da je u svakoj obitelji morao biti po jedan instrument. Svaka obitelj se trudila svoju djecu odmalena odgajati u tom duhu, jer bila su prisutna s roditeljima na svim tim događanjima i djeca. Sami ti početci privatnog školovanja po tim razno raznim obiteljima koje su imali vrsne glazbenik po gradu, pa do 62. godine kad je nastala glazbena škola. Imamo jednu predivnu fotografiju Dragutina Nemetha iz ranih 60-ih godina, okružen s nekakvih sedamdesetak malih harmonikaša, koji su učili svirati. To je jedna ogromna snaga grada, to veselje – zato smo i parafrazirali u naslovu onu sjajnu napitnicu, progovorit ćemo i zdravicama koje su nekad bile pjevane. Nekad su se zdravice pjevale, pa tako i želja prema drugima da im s tom čašom vina zaželite sve najbolje što možete. „U Požegi na Orljavi patke se peru“, jedna od naših najpoznatijih pjevanih zdravica – a mi smo ju preinačili su „U Požegi na Orljavi svi su veseli“. Iz razloga što ove fotografije zaista pršte optimizmom i veseljem, bez obzira koliko su ljudi nekada imali problema. Upravo zbog toga što su bili sudionici tih teških vremena, pjesma je bila ispušni ventil – komunikacija među ljudima, način rješavanja konflikta, građenje odnosa.“ – dodala je Maja.

„Pjesma je djelovala doista terapeutski i nisu se ljudi bez razloga toliko često družili, možda bi se mi danas trebali zapitati i sami krenuti tim putem…“

„Ima toga i danas, ali u puno manjoj mjeri, pa neka ovo bude poticaj da se ugledamo na stara vremena. Osim toga, nije bez razloga odabran taj 31. ožujka – posljednji je dan mjeseca posvećen našem gradu. Zbog Dana grada, ali i zbog tog našeg Grgureva, jedinstvenog svjetskog običaja, da zaključimo s tom jednom pričom taj divan program. Jednom lijepom građanskom pričom Požege koja je nekad bila jedna profinjena, sretna i vesela sredina.“ – rekla je Maja.

Tom predivnom pričom će zaključiti ožujak, a prekrasne teme obrađuju za budućnost, dodala je Maja Žebčević Matić.

„Prekrasnih tema ima na vidiku, upravo obrađujemo zbirku pokojne gospođe Vere Diklić, dakle iz obitelji Kraljević koja još uvijek čuva te fotografije. To je jedna fantastična priča, vjerujem da će i ona doći na red kao priča obitelji Filipović i kao brojne druge teme koje obrađujemo. Na našem sljedećem sastanku ćemo vidjeti kroz ovu glazbu koliko ima budućih tema, samo o Vijencu, Gradskoj limenoj glazbi – toliko fotografija i priča, a mi smo se potrudili za ovu izložbu pokupiti samo jedan vrh u tih tisuće i tisuće fotografija. Zabava i druženja ima beskrajno puno na fotografijama, ovo je samo izbor iz brojnih obitelji, danas poznatih požeških glazbenih obitelji – Kindl, Martinčić, Diklić i brojne druge koje će se pronaći u ovoj našoj priči, naravno uz njihovu dozvolu. Svi zajedno stvaramo prošlost, a ovo je prilika da sudjelovanjem, komentarom i razgovorom zajedno stvorimo tu prošlost. Naravno nadamo se i starim fotografijama dragi Požežani, baze podataka i obiteljskih fotografija raste, šteta je da vaša obitelj ne bude dio te požeške priče.“ – Maja Žebčević Matić, dipl. ethnol., hist.arh.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.