[FOTO] HPD Gojzerica: “Tri dana, četiri vrha!”
Članovi Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica Požega su kroz tri dana obišli su četiri značajna planinska vrha na području Pelješca, Korčule i Dubrovačkog zaleđa. Vesela ekipa okupila se u Požegi u petak, 24. studenog točno u 1 sat i krenula kombijem prema Dubrovniku preko Bosne i Hercegovine. Cijelu noć i prijepodne vozili su se do odredišta Kune Konavalske, otkuda kreće uspon na Ilijin vrh – 1234 mnv, koji se nalazi na planini Snježnici u Dubrovačkom zaleđu.
Stigavši na cilj nakon 12-satne vožnje, odmah su krenuli s usponom na vrlo strmu planinu
„Vremenski uvjeti nisu bili baš najbolji, jer vidljivost nije bila dobra zbog guste magle, a ”visila” je i kiša. Stigavši na vrh osjetili smo vjetar i prve kapi kiše, tako da se gore nismo dugo zadržavali, a osim toga ni vidljivost nije bila neka. Spustivši se s planine, odmah smo krenuli na trosatnu vožnju prema Orebiću, gdje nas je čekao apartmanski smještaj. Putem nas je pratila orkanska bura i veliki pljusak, ali u kombiju je bilo dovoljno toplo i suho, tako da smo uz zvuke dobre glazbe popravili raspoloženje i prekratili si put. Stigavši u Orebić smjestili smo se u apartmane i ubrzo pozaspali, umorni od puta i uspona na Snježnicu.“ – rekao je vodič planinarskog izleta, Višeslav Turković.
Drugo jutro dočekala ih je ponovno loša prognoza te su se odlučili krenuti trajektom na Korčulu i popeti vrh Kom (508 mnv)
„Trajekt nas je brzo prebacio, pa smo mogli nastaviti vožnju kombijem do farme Mala Kapja, gdje je bio početak staze za uspon. Raskomotivši se, ubrzo smo započeli s usponom, uz poticaj lagane kišice i vjetara. Putem smo pronašli pregršt gljiva i zanimljivu floru, koja je osvojila svojom raskoši. Stigavši na goletni kameni vrh, mogli smo uživati u prelijepom pogledu na Mosor, Biokovo, Pelješac, Mljet, Lastovo, Hvar, Brač i udaljeni Vis, a cijeli otok Korčula također nam je bio kao na dlanu. Nakon kraćeg odmora i uživanja, spustili smo se do vozila i vratili u Orebić. Odmah po silasku s trajekta nastavili smo put Bilopolja, gdje je bio start za najzanimljiviju i najzahtjevniju točku ovog izleta, vrh Sveti Ilija – 960 mnv, najviši vrh Pelješca.“ – dodaje vodič.
„Staza je krenula pokraj napuštenog samostana, gdje smo se uspjeli osladiti zrelim plodovima naranči, koje su rasle na divlje. Inače na području Orebića bezbroj je stabala naranči sa zrelim plodovima, a veliki dio tih stabala nalazi se na napuštenim parcelama i nitko ne vodi o njima brigu. Staza na Svetog Iliju odmah je krenula žestoko i strmo, a kako su se penjali pojačavala je bura. Vjetar je ”brijao” do iznemoglosti, propirujući sve do kostiju. Bile su potrebne kape i rukavice te toplija odjeća ispod vjetrovki. Sve se to brzinski oblačilo, kako bi se tijelo zagrijalo i zaštitilo od nesnosnog osjećaja hladnoće. Iako temperatura nije bila ni blizu nuli, osjećaj hladnoće je pojačavala žestoka bura te je boravak u planini bio znatno otežan.“ – rekao je vodič planinarskog izleta, Višeslav Turković.
Sve to je prisililo naše planinare da pruže korak i ubrzaju svoj dolazak na vrh, gdje ih je očekivao jedan od najljepših pogleda na Jadranu.
„Stigavši gore mogli su uživati u nestvarnim vidicima u smjeru Korčule, Biokova, Mosora, Konavala, Mljeta, Hvara i ostalih obližnjih otoka. Osjećaj za nas neumorne planinare bio je nesvakidašnji, jer bili smo ispunjeni nekom pozitivnom energijom koja se nakupila zbog ostvarenog uspona i prelijepih pejzaža. Osjećalo se tu i zajedništvo, neki ekipni ”đir”, pa smo za kraj ponosni i zadovoljni napravili pregršt fotografija uz jednu zajedničku. Povratak je bio efikasan i brz, zbog poticaja od strane pobješnjelog vjetra koji nije posustajao. Po povratku u apartman bili smo ponosni svime ostvarenim u dva posljednja dana, jer nam je ostao još samo jedan vrh za sutra te povratak kući. Ovako umorni nismo bili za neko veliko slavlje, pa smo se odmah nakon večere bacili u krevete ne ustajući do jutra. U ranu zoru bio je doručak i kretanje, uz odjavu iz apartmana te polazak prema posljednjoj destinaciji. Također na Pelješcu iznad sela Žuljana, strpljivo nas je čekao posljednji div – Sveti Ivan 470 mnv, s odličnim pogledom na Pelješac, Mljet i Dubrovačko zaleđe.“ – rekao je vodič planinarskog izleta.
Uspon nije bio lak, što zbog umora, što zbog uske, kamenite i strme staze
„Svejedno ova ekipa nije posustala i ubrzo se našla na vrhu, ostvarivši tako sve zacrtane ciljeve. Pogled je opet bio veličanstven kao i kod većine jadranskih vrhova, ali duži boravka na vrhu nije dolazio u obzir, zbog oštre bure i žurbe kući. Po silasku brzo smo se presvukli i krenuli na dug put kući, ali ovaj puta preko svima dragog Pelješkog mosta. Nevjerojatno je koliko ovaj most skraćuje put i koliko znači ljudima koji stanuju južno od Neuma. Vozeći se mostom uživali smo u njegovoj neospornoj ljepoti, postajući svjesni njegove veličine i moći kojom je ispraćao sve svoje putnike. Još pod dojmom kupili smo obilje neretvanskih mandarina i sličnih proizvoda te nastavili do granice i dalje u BiH. Prvu pauzu napravili smo u Jablanici na području Hercegovine, gdje smo kušali bosanske pite i ostale delicije te obavili kupovinu. Nastavivši put kroz Bosnu, ubrzo smo se pronašli na području znatnije hladnoće, uz debeli snježni prekrivač koji se stalno nadopunjavao. Koristeći zaštitu i toplinu kombija, nismo se mnogo izlagali vanjskim utjecajima, a pauze smo koristili samo za odlazak na toalet uz kratki odmor. Po povratku u Požegu završila je još jedna uspješna avantura, tijekom koje su planinari HPD Gojzerica Požega uspješno ispenjali četiri vrha u tri dana. Do iduće zgode i nezgode!“ – poručio je organizator i vodič ovog planinarskog izleta, Višeslav Turković.
