Ante nam je otkrio kako je bilo osvojiti Highlander Velebit kao noviji planinar

Od 11. do 16. rujna, u roku od pet dana, dva su člana Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica Požega; Matej Prpić i Ante Mesić, ostvarili do sada neviđeni uspjeh. Njih dvojica uspjeli su kroz pet dana prijeći cijeli Velebit od sjevera prema jugu, ukupno 114 km. Danas je s nama svoje iskustvo podijelio Ante Mesić. Kako se odvažio na ovaj pothvat, na koji način se pripremao i što mu je bilo najteže rekao je prilikom gostovanja u emisiji „Jutro s Matkom“.

„Planinarenjem sam se počeo baviti prije tri godine, ali ne tako ozbiljno kao danas. Prije dvije godine sam se priključio u Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica Požega, tad sam počeo aktivno planinariti i tako je počela moja avantura koja do danas traje – svakog dana me oduševljava. Oduvijek sam maštao, čak i kad sam gledao dokumentarce Stipe Božića na HRT-u, jednostavno je ta ljubav u meni oduvijek bila i jednog danas sam odlučio krenuti po našem obližnjem gorju.“ – rekao je na samom početku Ante.

Highlander je jedan long distance trail, odnosno dugometražna staza, gdje planinari imaju priliku doživjeti avanturu života, objasnio je Ante.

„Čim sam postao „friški planinar“ već sam po internetu tražio pute i rute kojima bi se mogao kretati, a da to ostane barem meni impresivno i da sam sebe oduševim. Tako sam slučajno naišao na Highlander Velebit projekt koji mi uopće nije bio jasan na početku. Odmah sam vidio da je to prevelika udaljenost za mene kao mladog i novog planinara, jednostavno sam tu želju ugasio i mislio da je nerealna. Sve to je bilo dok nismo otišli prošle godine na Maglić, bilo je nas par, a među njima i sadašnji prijatelj Matej Prpić, nas dvojica smo počeli pričati o Highlanderu i u jednoj minuti je već bilo sve dogovoreno. Pala je ruka i rekli smo idemo nagodinu na Highlander!“ – objasnio je.

„I evo mi smo to ostvarili, ni sami ne vjerujemo da smo deset mjeseci to planirali i da smo stvarno to napravili.“

„Ovdje na Velebitu je Highlander u tri formata, Hercules je od 100 kilometara format, Orion je od 50 kilometara i mislim da je Pegasus dva dana i 35 kilometara. Mi smo naravno išli na Hercules i 100 kilometara, tamo si stopljen s prirodom, imaš ruksak i šator, ne smiješ spavati u nekakvim domovima i skloništima – samo ti i priroda. Jedan jako lijep doživljaj, organizator je to jako lijepo logistički složio, imaš vodu i hranu tijekom cijelog puta. Punktovi i sva mjesta gdje se noći su dobro osigurana tako da nema nikakve bojazni, sto posto je sigurno. Svi koji je osjećaju zdravo, sposobno i tko je u kondiciji, može odabrati jedan od ta tri formata i doživjeti to iskustvo koje je stvarno nezaboravno.“ – rekao je Ante.

Priprema traje tijekom cijele godine, stalno se mora planinariti i povremeno se mora pojačati ture i težinu ruksaka kako bi bili spremni za ono što vas čeka na Velebitu, objasnio je.

„Ja sam se tako pripremao, tjedan dana prije toga sam natovario ruksak i bez odmora sam 20 kilometara odradio da steknem tu kondiciju, da se noge učvrste i da se pluća malo rašire, to mi je dosta pomoglo. Međutim, idem u teretanu četiri puta tjedno tako da održavam tu kondiciju i kad ne planinarim, da uvijek budem spreman za takve izazove. Ne znam što te točno može pripremiti za takav pothvat, ne toliko fizički koliko mentalno. Mentalni trening na najjače što bi se reklo. Toliko sam impresioniran i dalje, taj Highlander me odgojio kao planinara i pripremio za neke stvari koje planiram raditi u budućnosti, a pogotovo na one stvari koje još u životu nisam iskusio.“ – dodaje.

Tijekom razgovora je ispričao kako je to sve izgledalo svakoga dana kad su Matej i on došli spremi pokoriti Highlander.

„Došli smo dan ranije, staza nije kružna i kreće se od Zavižana do Starigrada, a mi smo se uputili u Starigrad i tamo ostavili auto koji će nas čekati na kraju. Išli smo taj prvi dan malo se okupati i došli smo autobusom do Senja gdje smo prespavali. Ujutro smo se uputili na Zavižan, tamo napravili check in i krenuli na stazu. Početak je bio prekrasan, Premužićeve staze su predivno nešto, vrijeme je bilo super. U Alanu smo malo odmorili, išlo je to do noći kad smo upalili lampe. Tad smo prevalili 39 kilometara, međutim smo usput htjeli skupiti kontrolne točke Velebitskog planinskog puta jer staza se dobrim djelom poklapa s Highlander stazom, no to nije bio pametan potez i zato je bilo tih 39 kilometara. Mi smo napravili tri kilometra više, no nije mi bilo žao jer sam vidio neke vrhove i planinarske kuće koje inače ne bih vidio.“

„Drugi dan smo prespavali na Skorpovcu, bili smo u bolovima, ujutro smo takvi bolni i umorni krenuli na najlakši dan na cijeloj turi. Odradili smo i njega, došli smo do Baške Oštarije, tamo je bilo predivno, organizacija je bila brutalna, najbolji od svih dana. Treći dan smo išli na Panos, jako velike strmine i usponi, ramena bole od teških ruksaka – ali preživjeli smo i taj dan. Nakon toga smo rekli „ako smo ovo preživjeli, onda ćemo mi stvarno odraditi ovaj Highlander do kraja“. Četvrti dan je bio malo lakši, išli smo do Velikog Rujna, tu nas je kiša kupala pola dana i bili smo mokri, ali zalazak sunca je bio spektakularan. Tu smo prespavali i uživali u jako dobrom društvu, bilo je ljudi iz svih zemalja, bilo je jako dobro.“

„Onda poslastica za zadnji dan, kroz kanjon Velike Paklenice se spuštamo u Starigrad na plažu, dolazimo u cilj i ne vjerujemo da smo odradili tu avanturu života – stvarno smo bili sretni! Ponajviše smo bili sretni jer svi bolovi, mentalni i fizički su nestali, imali smo osjećaj kao da bi mogli nastaviti sad još pet dana. Već smo se toliko utrenirali i bilo nam je žao što je gotovo pa smo govorili kako ćemo morati svaki tjedan bar 25 kilometara morati napraviti da održimo tu kondiciju. Okupali smo se, spremili i uputili svojim kućama.“ – rekao je Ante.

Što je bilo najteže tijekom cijelog pothvata?

„Prvi dan je bio najteži, staza je izuzetno zahtjevna, ne toliko tehnički jer nema uspona, ali teren po kojem se hoda je od krupnog kamena. Gojzerice smo imali odlične, čarape i štapove isto, ruksak je bio jako težak, ali tolika udaljenost jednostavno nije bilo moguće izbjeći žuljeve, stopala su nam bila kao anestezirana. Jako mentalno teško, ali preživjeli smo. Osim toga je bio i treći dan malo težak, taj uspon na Panosu, iako mi uspon nikad ne predstavlja problem, ali trećeg dana si već umoran. Matej nije dao da posustanem u ijednom trenutku, znao sam da nema odustajanja i inače ne volim odustajati. Bilo je teško, u tom trenutku sam razmišljao da više neću otići na takvu stvar ikad, ali sad već normalno da planiram.“ – rekao je.

Kakvi su planovi za budućnost? Ovakve stvari sigurno otvore planinarski apetit.

„Sljedeće što znam da napadam, idemo malo s našim Društvom u južni dio Hrvatske, na Pelješac. Nagodinu ćemo vidjeti nešto, možda dođe neka ideja u hodu kao što je došla ova za Highlander dok smo bili na Magliću. Dogovorit ćemo se za neke veće stvari, a u planu imamo i veliki godišnji izlet Gojzerica u Makedoniju na najviši vrh Veliki Korab, nadam se da ću i tamo otići. Do tada ću se pripremati na našim domaćim brdima za sve što me čeka.”

“Ove nedjelje, 8. listopada, imamo naš treći memorijalni pohod u organizaciji HPD-a Gojzerica podružnica Oriovac, staza od Premužića do Štampara.”

“Organizirali smo besplatan prijevoz koji financira Općina Oriovac, kreće se iz Požege u 7,30. Sve je besplatno i pozivam sve planinare, sve one koji su zaljubljenici u takve stvari i prirodu, da se jave kako bi lakše organizirali prijevoz. Prijave se mogu poslati na email ili putem Facebook stranice HPD-a. Bilo bi dovoljno poslati svoje ime i prezime te mjesto stanovanja, kako bi znali gdje treba pokupiti ljude. Vjerujem da će biti lijepo vrijeme, da će ljudi uživati i da će im ostati u lijepom sjećanju.“ – rekao je Ante Mesić.

Cijeli razgovor svakako poslušajte na našem Mixcloud kanalu.