Znate li tko je požežanka Štefica Vidačić?
Štefica Vidačić – umjetnički Steffie Vida, rođena je 1905. godine u Požegi. Na prvom izboru za Miss održanom 1926. godine u u Zagrebačkom hotelu Esplanada, izabrana je za Miss Jugoslavije. No važnije od toga, 1927. godine u Berlinu je izabrana i za Miss Europe.
Uz njezinu ljepotu vežu se mnoge legende, a bile one istinite ili ne, jedno je sigurno.
Bila je žena crne kose, zelenih očiju i visine 161 cm. Njene crte lica, njezin stas i seksipil još i danas su aktualni, a u potpunosti odražavaju duh Art déco razdoblja.
Bila je vlasnica kafića u Jurišicevoj ulici, u nekim izvorima piše da je samo radila tamo. Dobivene titule osigurale su joj slavu u Budimpešti, Beču i Berlinu. Snimila je i nekoliko filmova.
Filmski producenti obećavali su joj veliki uspjeh, a kao što je to i danas sa poznatim licima, i tada su hrvatski mediji pratili Šteficu na svakom koraku. Izvještavalo se o njezinoj novoj frizuri, haljini i iskustvima sa putovanja po europskim sjedištima te sa snimanja.
Šteficu je portretirao i poznati slikar tog razdoblja Robert Auer, nagu, samo djelomično prekrivenu tkaninom.
Pod umjetničkim je imenom Steffie Vida, odigrala sporedne uloge u filmovima Ponoćni taksi, Ljubav u snijegu, Tajne Orijenta i Vitezovi noći. Najupečatljiviju je ulogu odigrala u Evinim kćerima, gdje je utjelovila barunicu Edith von Stetten.
Na kraju se udala za bogatog njemačkog filmaša, te slomila mnoga muška srca, od kuda su potekle priče i legende.
Jedna kaže da je ugledni gospodin iz Vlaške ulice, Josip Tiljak, zbog nje je počinio samoubojstvo, a u novinama je nakon toga objavljeno oproštajno pismo.
Najpoznatija je ipak legenda o Štefici i Miškecu.
Miškec je bio zagrebački mladić, koji je radio kao pomoćnik majstora i bio zaljubljen u Šteficu. Nakon što se Štefica udala, propio se, dao otkaz i postao prosjak. Kao prosjak uvijek je spavao na istom mjestu, pokraj Balkan prolaza, devedesetih je taj prolaz nazvan – Miškecov prolaz.
