Društvo

Važnost obilježavanja Međunarodnog dana materinskoga jezika

07-03-2022 • 13:30
Tena Protić
Tim danom želi se istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata.

Na Međunarodni dan materinskoga jezika, 21. veljače, započeo je Mjesec hrvatskoga jezika. Manifestacija koju je 2014. godine pokrenuo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a završava na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 17. ožujka. Naša Marijana razgovarala je s profesoricom hrvatskog jezika Majom Pranjić Čorak.

Tim danom želi se istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata. Upoznati javnost s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom i sjajnom jezičnom poviješću.

„Materinski je jezik najsnažnije obilježje identiteta jer se s njime rađamo i rastemo. Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se već 22 godine. Proglasio ga je UNESCO s ciljem jačanja ravnopravnosti svih naroda što, nažalost, u praksi još nije postignuto.“

„Hrvatska je bila u izrazito nepovoljnim političkim prilikama. Ako se sjetimo 16. st., našom državom vladaju s jedne strane Mlečani, s druge Turci, a s treće Habsburgovci, jedino je Dubrovnik slobodan. 17. i 18. st. obilježeni su osmanlijskom i habsburškom vlasti, a u 19. smo st. dio Austro-Ugarske. Zašto to spominjem? Mislim da se može zaključiti kako je hrvatski jezik bio u trajnoj borbi i nagodbama s velikim nacionalnim silama i njihovim jezicima koji su ga kontrolirali i potiskivali.“

Uzeo je ponešto od svakoga jezika koji ga je okruživao ili mu se silom nametao i preživio te je danas življi nego ikad

„Naravno. Bilo je neminovno da će jezici državnih zajednica u kojima smo bili utjecati na formiranje hrvatskoga leksika. Kada proučavamo jezično posuđivanje s učenicima, uvijek vidimo koliko su iznenađeni činjenicom da njihove riječi nisu baš tako njihove. Kako taj šećer, limun, krevet ili sat mogu biti posuđene riječi? Zaključimo kako je turcizme zbog višestoljetnog jezičnog kontakta s Turcima jednostavno nemoguće iskorijeniti.”

„Mnoštvo je latinizama (doktor, literatura, arena, horor) hungarizama (lopta, gulaš, čipka, čizma, punđa), germanizama (šunka, tuš, tipkati, ali i iz razgovornoga stila – felge, vešmašina, beštek) i anglizama (intervju, film, party, link, e-mail), a nešto manje romanizama, rusizama, bohemizama, polonizama, luzitanizama. Jezici su općenito živi sustavi, ne mogu biti kruti i izolirani, a razvijaju se onako kako to njegovi govornici dopuste.“

Hrvatski je jezik prošao prilično burna razvojna razdoblja.

„19. st. obilježava djelatnost iliraca u hrvatskom narodnom preporodu, Gajeva reforma slovopisa u kojoj smo dobili grafijski sustav kojim se i danas koristimo, održan je prvi politički govor u Saboru na hrvatskom jeziku te je konačno 1847. hrvatski uveden u javni život kao službeni jezik.“

„No, našim nevoljama tu nije kraj iako je stvoren zajednički jezik – preporodne ideje i nacionalnu slobodu zaustavlja Bachov apsolutizam.”

“U drugoj polovici 19. st. nastaju različite filološke škole koje nude svoja rješenja, a 20. je stoljeće pokazalo da je jezik uvjetovan političkom ideologijom. Prošlo je stoljeće obilježio politički vrtlog – Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, NDH, Jugoslavija. Jedan i jedinstven jezik, tj. unitarizam koji se nametnuo bio je nepovoljan za hrvatski jezik jer je podrazumijevao ujednačavanje prema srpskom pravopisu i jeziku.”

„Tijekom hrvatskog proljeća nastavljen je rad na normativnim priručnicima, možda najintrigantniji Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša koji je zabranjen pa je objavljen u Londonu 1972. zbog čega je poznat kao londonac.”

“Nakon Novosadskog dogovora iz 1954. kojim se nastavlja ideja jedinstvenog srpskohrvatskog jezika, u kojem je bilo svega samo jedinstva i poštovanja nije. Hrvatske kulturne i znanstvene institucije potpisuju Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika – 17. ožujka 1967. Njome traže nacionalno dostojanstvo, tj. ravnopravnost četiriju jezika – slovenskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog.“

Hajdemo ponoviti gradivo, recite nam nešto o hrvatskom pismu.

„Ako ćemo krenuti od stoljeća 7., sjetit ćemo se da su se Hrvati na ovim područjima susreli s kršćanstvom, latinskim jezikom i pismom. Dakle, latinica je prvo hrvatsko pismo koje su Hrvati primili od romaniziranoga stanovništva. Drugo je hrvatsko pismo glagoljica te treće zapadna ćirilica. Hrvatsko je srednjovjekovlje bilo tropismeno i trojezično – koristio se latinski jezik, staroslavenski i narodni hrvatski jezik, tj. čakavsko narječje, a zatim kajkavsko i štokavsko.“

Svakako recimo o važnosti jezika u očuvanju kulturne baštine zavičaja.

„Baština je (ne)materijalno dobro koje smo naslijedili od ranijih generacija i trebamo ju očuvati za buduće generacije. Jezik je pri tome veoma važan jer je on prenositelj baštine, njime ostvarujemo odnose i upoznajemo svijet. Njegujući svoje mjesne govore i dijalekte živo sudjelujemo u nastavljanju kulture svojega kraja. Možemo čitati zavičajne zbirke pjesama ili priča, slušati i upijati priče starijih, učiti bećarce, klapske pjesme, međimurske popevke…“

Recimo nešto i o hrvatskim narječjima, dijalektima, mjesnim govorima. Naime, čuvajući narječje i zavičajni govor čuvamo običaje i identitet.

„Hrvatski su krajevi zbog geografskog položaja poprilično razdvojeni, pa je ta područna podijeljenost i vlastiti povijesni razvoj regija utjecao na jedinstvenost govornih obilježja. Razlikujemo 3 narječja – čakavsko, kajkavsko i štokavsko – koja su dobila naziv po upitno-odnosnoj zamjenici ča, kaj i što.“

„Narječja se dijele na dijalekte, dijalekti na poddijalekte, a poddijalekti na mjesne govore.  Zavičajni govori donose kulturu govornika pa čuvajući naše idiome ujedno poštujemo baštinu, korijen svojega identiteta – navike, običaje, pjesmu, ples, recepte, rukotvorine.“

Anglizmi u hrvatskom jeziku, kako oni utječu na mlade?

„Anglizmi su sve brojniji i smatram da se nesvjesno koriste jer su mladi njima okruženi u svim sferama – mediji, društvene mreže, televizija, reklame, trgovački centri. Međutim, problem su anglizmi koji nisu prilagođeni hrvatskome jeziku i preuzimanje rečeničnih struktura i nepotrebnih fraza.“

Trebamo dati prednost hrvatskim riječima i zajednički njegovati i čuvati vlastiti jezik.

Maja Pranjić Čorak

„Tako chatamo, postamo storyje, lajkamo, uploadamo, idemo na evente… Mladi olako prihvaćaju svaki novi izraz iz okruženja, imaju problem s prevođenjem takvih izraza jer su im postali primarni u jezičnoj svijesti, čak se ponekad ne znaju izraziti na hrvatskom jeziku pa govore engleski, a profesori im prevedu. Problem je puno veći u pisanju vezanih tekstova jer rečenice ponekad nisu sintaktički povezane u skladu s normom.“

Kako naši školarci stoje s materinjim jezikom?

„Materinski se jezik ne uči formalno, njega usvajamo odrastanjem u obitelji i veoma lako njime ovladamo. S tim urođenim jezičnim osjećajem dolazimo u školu te počinjemo učiti pravila i strukturu standardnoga hrvatskoga jezika, zajedničkoga jezika svih Hrvata kojemu smo težili tolika stoljeća. Rekla bih da naši školarci na nekakvoj bodovnoj ljestvici dobro stoje s usvajanjem jezičnih zakonitosti – ponekad su im prirodna i logična, kako kažu, a ponekad zahtjevna i nepotrebna za sporazumijevanje pa ih brzo zaborave.“

Kako se obilježio Međunarodni dan materinskog jezika u Ekonomskoj školi Požega?

„Profesori su na Međunarodni dan materinskoga jezika sudjelovali na petosatnom međužupanijskom skupu s temom Komunikacija (u) medijima na kojemu smo promišljali o suvremenom govoru medija, kritičkom vrednovanju i vjerodostojnosti medijskih poruka te kako mediji komuniciraju s mladima i kako njihove poruke utječu na stavove i vrijednosti.“

„Učenici su imali projektni zadatak – proučavali su povijesni razvoj hrvatskoga jezika od početaka do danas. Održali su predavanje, izradili osobne iskaznice najvažnijih tekstova i sastavili kvizove o poznavanju hrvatskoga jezika i povijesnoga razvoja jezika. Na Dan hrvatske glagoljice učenici su pisali svoja imena na glagoljici te su ih objavili na padlet ploči.“

„Uključili smo se u eTwinning projekt Ulicom hrvatskoga jezika pa su pisali književne preporuke i sudjelovali u timskoj kreativnoj radionici – istraživali su jezične nepravilnosti u stvarnom i virtualnom prostoru.“

Cijelu emisiju Školsko zvono i razgovor poslušajte u nastavku.