Scena

Kavana Boba slavi 40 godina postojanja!

10-09-2022 • 08:11
Rva
Gdje i kako je započela ta priča rekao je osnivač i jedan od prvih ugostitelja u gradu, Andrija Pavić.

Svima dobro poznata lokacija na Trgu Svetog Trojstva u Požegi je Kavana Boba, mjesto duge tradicije koje postoji već 40 godina. Gdje i kako je započela ta priča rekao je osnivač i jedan od prvih ugostitelja u gradu, Andrija Pavić prilikom gostovanja u emisiji „Jutro s Matkom“.

Cijela priča započela je sada već davne 1982. godine kada su gospodin Andrija i njegova supruga Božica odlučili otvoriti kafić…

„Započelo je na taj način što smo davne 66. godine supruga i ja otišli u Njemačku. Tamo smo imali priliku susretati se s ugostiteljstvom, supruga je radila ubiti cijelo vrijeme u tom poslu. Naravno dok nismo savladali jezik bilo je svakakvih priča, svakakvog posla, sve se moralo raditi. Smatrali smo da bi mogli taj posao obavljati, da smo tome dorasli. Nakon 7-8 godina provedenih u Njemačkoj mi smo se vratili tu i počeli smo raditi. Imali smo tu nekakvu sreću u to vrijeme da smo počeli oboje raditi u Požeškoj dolini. Supruga je radila u ugostiteljstvu, ja sam radio u nekakvim zajedničkim službama. Onda je počela ta priča s tim kafićima, pa je nama došla ideja da bi mi to mogli početi raditi.“

„Međutim, bilo je to teško u to vrijeme, čak štoviše bila je nekakva čudnovata odluka Gradske vlasti u to vrijeme – nije se mogao lokal otvoriti u centru grada, mogli ste samo negdje na periferiji. Tako je došlo do nekakvog dogovora između tadašnjeg vlasnika i vlasnice lokala, mi smo otvorili u Zagrebačkoj ulici, broja se više ni ne sjećam. Tu smo otvorili vrlo mali kafić, to je bilo nekakvih 40-ak kvadrata, što je bilo interesantno.“

„Imali osjećaj da bi trebalo odabrati nekakvu klijentelu – pa smo se opredijelili da nam motoristi budu ti nosioci koji će se tamo sastajati…“

„Normalno u kafiće su počeli dolaziti mladi ljudi, pretežito mladi. Nekako smo se opredijelili da nam motoristi budu ti nosioci koji će se tamo sastajati. S nekakvim slikama motora i tako toga, tako je to krenulo i išlo je dobro. Moram naglasiti da je supruga tu bila glavna, najviše je znala o tome poslu, ja sam bio kao nekakva tehnička služba.“

„Onda nakon jedno 3 i pol godine do 4, pojavila se prilika da se preselimo prema centru…“

„Došli smo u takozvani Mliječni restoran, tamo se nije smjelo točiti alkohol, pa su bili nekakvi napitci, kava i čaj… Onda smo uspjeli prvi puta, mislim da smo bili jedni među prvima koji su uspjeli u centru grada otvoriti baš pravi kafić. Iako moram priznati da smo mi tek treći kafić u gradu, po nekakvom redu kafića. Prvi je bio gospodin Bojanić, to je bilo u Radićevoj ulici, to je ustvari bio prvi kafić u Požegi. Drugi kafić je bio Petica, mi smo bili kao treći.“

„Posao je vodila supruga do 1. ožujka 87. godine, onda sam ja preuzeo…“

„To je tad postalo dosta ozbiljno, ona nije imala više živaca raditi s tim, ona je radila sve druge stvari, ali za bavljenje administracijom nije htjela voditi brige. Moram naglasiti da je ženska ruka u tom našem poslu vrlo bitna, što se tiče higijene, to je nešto što je jako važno. Danas ljudi to jako cijene, da bude lokal uredan i čist, ona je bila ta koja je znala kako treba što aranžirati, podijelili smo poslove i tako je to dobro funkcioniralo.“

„Ljudi su se sami opredjeljivali i sastajali se, mijenjali su se, ali opet je bila neka stalna klijentela…“

„Nama su bili ti motoristi nekakva klijentela, a tad su se po selima i zabavama mladi ljudi sastajali. Imate danas puno ljudi i prijatelja koji već imaju i unučad, a koji su se kod nas upoznali i gdje se ta prva ljubav stvarala.“

Dakle promijenili ste četiri lokacije u ovih 40 godina, je li tad bio naziv Kavana Boba?

„Zvalo se Cafe bar Boba, to se zvalo i na drugoj lokaciji i na trećoj lokaciji. Tek kad smo došli na Trg, onda smo dobili taj nadimak Kavana Boba. Budući da sam ja to predao sinu, uvjet je moj bio da i dalje bude Boba, ništa drugo, samo Boba. Dok smo mi živi neka bude tako, a vjerojatno će ostati i poslije.“

Definitivno prepoznatljiv naziv i mjesto, svakome poznato tko je s ovih prostora… Zanima nas kako je to bilo biti ugostitelj u 90-ih godina? Da li je bilo ikada nekakvih razmišljanja o zatvaranju?

„Ne, nije nikada bilo tih razmišljanja, naprotiv. U tim našim lokalima je čak od prvog moram priznati, pokojni Ante Božić je bio vrlo česti gost, kad još nisam znao što se događa, on je onda već tad radio na tome. Sastajao se s ljudima, obavljao razgovore, da ne govorim dalje, kad smo prešli na treću lokaciju onda se dogodio taj nesretni rat. Onda smo puno puta razgovarali navečer s ozbiljnim stvarima i s Miljenkom Crnjcem, on je dolazio, razno razni ljudi i obavljali su se razgovori koji su se poslije realizirali u vojarni i policiji… Imao sam tu neku privilegiju sudjelovati s njima u tim razgovorima.“

Osim uspjeha, kroz tih 40 godina u Kavani Boba svoj zanat su stvorili mnogi današnji ugostitelji grada.

„Mi smo promijenili, stvarno je teško sad reći, ali vjerojatno ima 150 i više djevojaka i mladića koji su radili kod nas. Danas imamo u Požegi četiri lokala koje vode naši bivši djelatnici – Sliško koji vodi Bolte, Ivanković koji vodi Capitol, Obradović koji ima kafić na autobusnom kolodvoru i Rajića koji ima lokal iza Zvečeva dole, a bio je i Vukoja. To su mladići koji su kod nas stekli zanat, koji su i dan danas zahvalni nama što su imali priliku od nas neke stvari naučiti, ali moram priznati da smo se i mi sami učili. Odlazili smo van, pokušavali nešto novo donijeti, to je tako moralo ići. Imam nekad običaj reći da od tih 200 konobara, da je Sliško i Željko Čačić koji je sad još uvijek kod nas – oni su po meni daleko iznad svih ostali.“

„Mi smo danas najstariji ugostiteljski lokal što vode privatnici…“

„Jedini smo, ispred nas je bio jedini Calimero koji je sad zatvoren, hajdemo reći i Grgin dol koji je bio društveni, pa je privatno i tako. U samom slučaju mi smo sad najstariji. Moje mišljenje je da je teško, negdje moraš kiksati ako želiš imati i noćni život u kafiću, ali i onaj preko dana. Jednostavno je teško, to jedno s drugim ne ide, odnosno ako ide, teško je izvesti. Zašto je takva atmosfera kod nas, to je snaha preuzela od nas tako, na način da sve prilagodimo načinu rada kao što ga sad radimo. Sve ono što je radila Boba prije, to je sada preuzela snaha, ide to sve i zadovoljan sam.“

Kako vidite promjene u ugostiteljstvu u tih 40 godina?

„Kad bi ja vama rekao kako je bilo u početku raditi, kad želiš organizirati nekakav moderniji način rada, a nemaš viskija. U to vrijeme nije bilo viskija kod nas da ga možeš kupiti, nego što smo radili, snalazili smo se na sve moguće načine, švercali smo moram priznati. Drugoga nije bilo, pa sam znao staviti u auto četiri ili pet mladića, došli smo u Mađarsku i svatko je imao pravo ponijeti natrag jednu bocu viskija. Tako smo se snalazili, da ne govorim da je u bivšoj državi bilo jako puno vojske, dečki su dolazili iz Crne Gore, Srbije, Slovenije… Mi smo po Laško pivo išli u Banja Luku i sin Riki je svaki tjedan išao jednom po pivo. Jer ti dečki su bili presretni kad su došli i vidjeli da imamo pivo koje oni piju u svom gradu.“

„Važno je održati kontinuitet te ljubaznosti, što nažalost danas nema…“

„Teško je bilo onda raditi, danas su neke stvari puno lakše. Iako, nije ni danas lako, ali danas ti sve stvari dovezu. Za mene je daleko teže jer se više ne snalazim. Kompjuteri su za mene nepoznanica i više ne možemo tako raditi, a bez tog danas ne ide. Imamo sreće pa imamo našu Sandru, ona je tu virtuoz, što meni za neke stvari treba satima, ona to riješi u roku par minuta. Važno je održati kontinuitet te ljubaznosti, što nažalost danas nema. Problem je jako veliki danas s radnom snagom, ja sam nekad imao priliku da mogu birati konobare. Uvijek sam tražio i birao najbolje, međutim, danas si sretan ako bilo koga imaš. Sve nam odvuku ovi na more, ovi u Austriju i Njemački, tako da je to puno teže danas nego nekad.“

Prava obljetnica je danas, a proslava će se održati u 19 sati u Kavani Boba.

„Bit će svi naši dragi gosti koji su bili i koji će biti, pozvani su svi da dođu na domjenak, Bit će počašćeni i bit će nam drago da nam dođu.“

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.