Društvo

Danas obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

25-11-2022 • 09:36
Rva
Iza svakog obilježavanja nekog međunarodnog dana stoji i svojevrsna priča, a kakvog je značaja 25. studenog, rekla je gospođa Martina Vlašić Iljkić.

Na današnji dan 25. studenog obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, tim povodom posljednja ovotjedna gošća u emisiji „Jutro s Matkom“ bila je diplomirana socijalna radnica, saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić. Iza svakog obilježavanja nekog međunarodnog dana stoji i svojevrsna priča, a kakvog je značaja 25. studenog, rekla je gospođa Martina.

„Zapravo se obilježava kao znak sjećanja na sestre Mirabal. To su bile političke aktivistkinje koje su 1960. godine tragično likvidirane – sve tri sestre su brutalno zadavljene, a vijest o njihovom ubojstvu su šokirale i razbjesnile narod. Od tada su one simbol nacionalnog feminističkog otpora, a 1999. godine, Ujedinjeni narodi su i službeno potvrdili 25. studenog kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, otkada ga obilježavamo i u Hrvatskoj, odnosno na razini cijele Europske unije.“

„Pobuđuje se svijest u javnosti da je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i da ga treba prijaviti…“

„U Hrvatskoj se dakle obilježava od samih početaka, zapravo je to jedan od datuma koji nam je značajan u problematici borbe protiv nasilja nad ženama. Osim tog dana, imali smo i Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama kojeg obilježavamo svake godine 22. rujna. To su dva usko vezana datuma kad ukazujemo na sve opasnosti i na sigurnost tih žrtva koje doživljavaju nasilje u obitelji. Pobuđuje se svijest u javnosti da je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i da ga treba prijaviti. Zato nam je to važno, s obzirom na to da se svakodnevno suočavamo sa sve brutalnijim nasilničkim ponašanjima, ovi dani su važni kad progovaramo o tome, imamo javne rasprave, okrugle stolove, zaista imaju određene učinke obilježavanja ih dana, što je i smisao toga.“ – rekla je.

Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava – prava na život, prava na privatnost i obiteljski život, prava na zaštitu dostojanstva, prava na dom, prava na slobodu izražavanja, prava na život bez mučenja i nečovječnog postupanja.

Kakva je situacija kod nas? Naime, 2019. godine zabilježeno je svakog sata jedna žena bivala napadnuta, što je u usporedbi s 2015. godinom kada je bilo svakih 15 minuta – ipak pomak na bolje. Kakva je bila situacija u ovim proteklim „korona godinama“?

„U usporedbi s određenim minutama iz 2019. i 2015. godine, sigurno je da nasilje se nije smanjilo ili da je došlo do određenih poboljšanja… Čak naprotiv, nasilje je u porastu. Kako su pokazala istraživanja u korona krizi, pa i s obzirom na druge okolne čimbenike koji su utjecali na to, da su nasilnici postali još nasilniji, da su nasilna ponašanja sve brutalnija. Činjenica je da je u pandemijskoj godini bilo 40% više prijava obiteljskog nasilja.“

„Mi znamo da na svako jedno prijavljeno nasilje dolazi ona tamna brojka od 10 neprijavljenih…“

„Tu bih još dodala svakako poražavajuće statistike, primjerice u 2020. godini je ubijeno 19 žena, 2021. godine je ubijeno 14 žena, a samo ove godine u prvih 10 mjeseci je ubijeno 10 žena, što možemo karakterizirati kao femicid, budući da su ubijene od strane bivših ili sadašnjih partnera. Moram napomenuti da je lani teško ozlijeđeno 97 žena, a u ovoj godini njih 65. To su podatci koji su poražavajući, koji nam pokazuju da je nasilje prisutno. Mi znamo da na svako jedno prijavljeno nasilje dolazi ona tamna brojka od 10 neprijavljenih nasilja, tako da mi stvarni broj nasilnih slučaja i žrtva ne znamo.“ – dodala je.

Postaju li muškarci svjesniji da ovo patrijarhalno društvo kakvo poznajemo već tisućama godinama, zasluženo odlazi u povijest. Naravno ne odlazi od danas do sutra, tako nije ni nastalo, ali vide li se neki pomaci kad se pogleda unazad?

„Mogu reći ono što se popravilo, to je u određenim zakonodavnim aktivnostima. Tu su se određene stvari pomaknule, uvedene su promjene, no samo donošenje zakona ne znači garancija poboljšanja jer je važna provedba tih zakonskih propisa. Mi moramo reći da i dalje, koliko god apeliramo, da se dolazi do jednog strukturalnog nasilja gdje žrtva kada se obrati za pomoć, nema odgovarajuću pomoć i podršku institucija koju bi trebala imati.“

„Izriču se i dalje kazne koje su puno manje od onoga što zakon dozvoljava, uzima se uvijek ona minimalna kazna…

„To zapravo je poražavajuće, jer ako je propisano od 1-10 godina, ne može biti da su sankcije do 2 godine, da nije nikad pripisana nikad kazna tom počinitelju 5 ili 10 godina. Sve su to zapravo pokazatelji da problem i dalje postoji, da imamo poboljšanja što se tiče sustava i što on nudi, ali ne u provedbi toga svega. Otvorene su i nove sigurne kuće, uvedeni su SOS kanali gdje se žrtve mogu obratiti i prijaviti na više načina obiteljsko nasilje, savjetovati se s određenim strukturama. No, uvijek je problem toga što žrtva ne dobije ono što je zakonodavno propisano, a to je puna zaštita, povjerenje i pravodobno sankcioniranje počinitelja.

„Koje bi djelovalo odvraćajuće ne samo za njega, nego i za sve druge, pa bi se drugačije propitalo u društvu da li bi se odlučili o nasilju…“

„Kad bi se kao društvo i svi mi koji smo na određenim funkcijama jasnije ponašali tako da pokažemo da je nasilje ozbiljan društveni problem i da je nedopustivo u svakom obliku, tek onda ćemo imati odvraćanje svih potencijalnih počinitelja. Do tada, mogu se zakoni poboljšavati, ali mi kao društvo moramo raditi više od ovoga što sad imamo.“ – dodala je.

Kućni odgoj, obrazovanje, senzibiliziranje javnosti – što smatrate ključnim kako bi nasilje nad ženama postalo što rjeđa pojava u društvu?

„Važno je obrazovati djecu od najranije dobi, usudila bi se reći i od vrtića. Uvesti u nastavne programe preventivne programe – nenasilno rješavanje sukoba, osvješćivanje djece za puno pravo na integritet žene u društvu i ravnopravnost spolova. To je ono na čemu trebamo raditi jer nije edukacije nisu dostupne djeci, ona nisu osviještena, pa onda djevojčice i dječaci ne znaj prepoznati nasilje i kome prijaviti. Ne možemo ništa promijeniti ako nismo uveli nekakve obvezne nastavne programe gdje će se djeci dati sukladno njihovom uzrastu, sve informacije što se tiče nasilja u obitelji i nad ženama. Važno je educirati i sve stručnjake koji su povezani, sve su to određena postupanja koja zahtijevaju određene edukacije kako bi one zakonske propise dosljedno primjenjivali.“ – rekla je.

Za sam kraj razgovora, možete reći neku vašu poruku ženama…

„Moja poruka bi bila da bez obzira na sve ovo što smo nabrojali, važno je da se svako nasilničko ponašanje prijavi. Da žrtva zatraži svoju pomoć i svoja prava u postupcima gdje se obavljaju, a stručnjaci su dužni uputiti ih na ostvarenje psihološke pomoći i na podršku. Žrtva se nažalost mora izboriti da tu podršku dobije na onako zakonit način kako to svi propisi pokazuju da bi trebalo biti. Znam da je u manjim sredinama problem dostupnost pune podrške, ali je važno naglasiti da je sustav dužan pružiti zaštitu – da ne odustaju i da zaštite svoj život i svoje zdravlje. Posljedice nasilja u obitelji, verbalnog i psihičkog nasilja, koje je još teže dokazivo, ali jednostavno trebamo ne odustati i potražiti pomoć. Mi imamo dobre propise, ali provedba nam nije dobra, no žrtve su te koje trebaju inzistirati kad dođu, da im se pruži sve. Dok god se ne budu osjećale zaštićeno, da jednostavno ne odustaju. Zato postoje ovakva obilježavanja, iako je mali doprinos, možda i ovaj razgovor bude nekome poruka pa potraži pomoć.“ – rekla je Martina Vlašić Iljkić.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.