Društvo

Biti učiteljica – životni poziv; priča Snježane Potočnjak

04-10-2022 • 14:09
Rva
Povodom Dana učitelja danas su otvorene dvije izložbe u Osnovnoj školi "Dobriša Cesarić" u Požegi. Učiteljica Snježana Potočnjak predstavila je 35 godina učiteljskog rada u svojoj priči.

Povodom Dana učitelja koji se službeno obilježava 5. listopada, danas je otvorena pokretna izložba Hrvatskog učiteljskog muzeja „Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj od 1849. – 2009.“ kao i izložba „Biti učiteljica – životni poziv; priča Snježane Potočnjak” u Osnovnoj školi Dobriša Cesarić u Požegi. Kroz 15 izložbenih panoa prikazana je povijest obrazovanja i učitelja od sredine 19. stoljeća pa do danas, objasnila je uvodno ravnateljica Lidija Pecko.

„Kroz priču naše učiteljice Snježane Potočnjak mogu se vidjeti svi naši učitelji. Izložbe prate likovni i literarni radovi naših učenika razredne nastave koji krase naše hodnike. Vjerujem da će ova izložba biti vrlo zanimljiva, a ujedno pozivamo sve ostale učenike i učitelje te sve koji žele, da nas posjete i pogledaju našu izložbu.“ – rekla je ravnateljica Osnovne škole Dobriša Cesarić Lidija Pecko.

Učiteljica Vesna Markanović predstavila je pokretnu izložbu Hrvatskog učiteljskog muzeja.

„Naziv izložbe je „Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj od 1849. – 2009.“, autorice su Štefka Batinić, Sonja Gaćina Škalamera. To su lente vremena obrazovanja učitelja u to vrijeme, o predmetima koje su učili, njihove svjedodžbe, udžbenici iz kojih su učili… Također se može vidjeti časopis Napredak je časopis koji je pratio i razvijao prosvjetnu djelatnost u to vrijeme. Sredinom 19. stoljeća učitelji i učiteljice su bili državni službenici koji djeluju pod školskim zakonima. U tome povijesnom razdoblju može se vidjeti razvoj školovanja učitelja i učiteljica, od dvije godine preparandije pa do petogodišnjeg studija i znanstvenog pod diplomskog studija.“

Učiteljica Markanović također je podijelila nekoliko zanimljivosti iz povijesti života učitelja.

Učiteljice su nakon svog redovnog školovanja bivale pripravnice, a u to vrijeme nisu mogle izaći u javni prostor bez pratnje. Ako su to prekršile, bile su u nekoj vrsti kazne, također su morale biti jako moralne te nisu smjele konzumirati alkohol. Nisu se smjele udavati, morale su se posvetiti svome učiteljskom pozivu, iznimka je bila udaja za učitelja. Učiteljice koje su prekršile to pravilo, dobile su otkaz i jednomjesečnu plaču kao nadoknadu.

Druga izložba koja krasi prostor Osnovne škole Dobriša Cesarić u Požegi je Biti učiteljica – životni poziv; priča Snježane Potočnjak.

„Učiteljica sam ove škole pune 32 godine. Važno je reći da mi je pripala obveza u mjesecu listopadu urediti pano škole, mi se na sjednicama dogovaramo svaki mjesec koja će učiteljica i na koji način urediti panoe. Puno sam razmišljala, kako predstaviti i proslaviti Dan učitelja. Kako sam marljivo godinama sakupljala sve materijale otkako sam počela raditi, pa do danas – odlučila sam napraviti jednu svoju priču. Ovo je jedan presjek jer ove godine sam napunila 35 godina staža i u 60. sam godini života, znači spremam se za mirovinu.“

“Iz brojnih sačuvanih materijala bilo mi je teško izabrati što prikazati, a da bude zanimljivo i da predstavlja tih 35 godina rada. Ova izložba predstavlja svakoga od nas učitelja, jer imamo isti cilj – odgojiti i obrazovati našu djecu, kako bi bili sretni, uspješni i zadovoljni sobom. Mislim da to svi želimo i nastojimo ostvariti kod naše djece i naših učenika. Prilikom pripremanjem ove izložbe osjećala sam se jako sretno, ali i pomalo tužno, jer bliži se kraj radnog vijeka. Taj posao koji sam radila nisam nikad smatrala poslom, nego svojim pozivom. Biti učiteljica zaista je najljepši poziv na svijetu.“

„Oduvijek sam znala, još kao mala djevojčica, da ću biti učiteljica…“

„Voljela bih da neki od mojih učenika, a ima ih jako puno, odu u prosvjetu. Rijetko biraju prosvjetu, ljepše im je biti na nekim drugim zvanjima, gdje se više zarađuje. Ovu svoju izložbu podijelila sam u podnaslove kao prava učiteljica. Nešto kratko sam rekla o sebi kao autorici izložbe, potom sam predstavila sve generacije učenika koje sam učila u svim dosadašnjim školama. Zatim neke fotografije sam izdvojila od svih izvan učioničkih nastava, gdje smo sve išli, naravno nije sve stalo u izložbu. Može se vidjeti što sam sve radila u svoje slobodno vrijeme kao učiteljica, a toga se zaista puno nakupilo.“

Snježana je rođena u Osijeku 1963. godine. Kao učiteljica počinje raditi 1984. godine u Novim Perkovcima, zatim u područnoj školi Djedina Rijeka. Prelaskom u Čaglin pronalazi ljubav i kao mlada učiteljica nakon udaje dolazi u područnu školu Nova Lipa. Mnogima je poznata kao aktivna članica, predsjednica i voditeljica Kulturno umjetničkih društava s područja Požege, kao i po svojim sportskim aktivnostima tijekom godina.

„Putovali smo i putujemo uvijek, to su najljepše ekskurzije kada se učitelji skupa druže i zbližavaju, to nas čini jako sretnima. Kroz ovaj rad škole i moj rad u školi pisale su i novine, a za taj rad primila sam i mnoga priznanja – sve tu to za mene uspomene. U svom razrednom odjelu nastojim stvoriti poticajno okruženje kako bi se učenici osjećali fizički i emocionalno sigurni. Važni su nam zajednički dogovori, jasna i razumljiva pravila ponašanja i konstruktivno reagiranje na neprihvatljivo ponašanje. Veliku podršku u radu daju mi roditelji učenika s kojima imam odličnu suradnju. Teško je skratiti 35 godina rada u pet minuta i jednu izložbu, nadam se da će se svidjeti svima koji odvoje svoje vrijeme i dođu ju pogledati.“ – rekla je Snježana Potočnjak.