Društvo

Biskup Antun Škvorčević – Nagrada za životno djelo Grada Požege

25-01-2022 • 17:03
Rva
Ako to Gradsko vijeće prihvati nagrada će biti uručena u povodu Dana grada 12. ožujka

Savjet za zaslužne građane i javna priznanja Grada Požege uputio je Gradskom vijeću Grada Požege prijedlog da dobitnik Nagrade za životno djelo ove godine bude požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević, na prijedlog gradonačelnika Požege dr.sc. Željka Glavića. Ako to Gradsko vijeće prihvati na sjednici u ponedjeljak 31. siječnja, nagrada će biti uručena u povodu Dana grada 12. ožujka.

U obrazloženju prijedloga piše:

Msgr. dr. Antun Škvorčević rođen je 8. svibnja 1947. u Davoru od oca Ivana i majke Ljubice r. Ivančić. Prvih pet razreda osnovne škole pohađao je u rodnom Davoru, šesti i sedmi razred u Zagrebu, a osmi u Slavonskom Brodu.

Želja za svećeničkim zvanjem odvela ga je 1962. u Zagreb, u Dječačko sjemenište i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati, gdje je maturirao 1966. godine.

Teologiju i filozofiju studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1972. stekao diplomu iz teologije i iste godine 25. lipnja, nadbiskup Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika u Zagrebačkoj katedrali. Službu župnog vikara vršio je od 1973. do 1976. u zagrebačkoj župi sv. Josipa na Trešnjevci. Ujedno je nastavio poslijediplomski studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i magistrirao 1976. godine.

Nadbiskup Kuharić poslao ga je te iste godine u Rim gdje je na Papinskom sveučilištu Gregorijana specijalizirao iz ekleziologije i doktorirao 1981. s tezom o ekleziologiji suvremenoga evangeličkog teologa Jürgena Moltmanna (Ecclesiologia escatologico-messianica di Jürgen Moltmann – Eshatološko – mesijanska ekleziologija Jürgena Moltmanna).

Na Papinskom liturgijskom institutu sv. Anzelma završio je trogodišnji studij liturgike. Na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu od 1983. bio je predavač na Katehetskom institutu i Institutu za teološku kulturu laika, potom docent pri Katedri fundamentalne teologije, a od 1992. do 1998. predstojnik Katehetskoga instituta. Na KBF-u ostaje predavati sve do 2006. godine. Uz nastavni rad bavio se i znanstvenim pitanjima, prije svega na području ekleziologije te sudjelovao na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu.

Koordinator je Odbora pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu za organiziranje znanstvenoga skupa „Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094.-1994.“ prigodom 900. obljetnice osnutka zagrebačke biskupije i Odbora pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu za organiziranje znanstvenoga skupa o 50. obljetnici sudskoga procesa nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu (1996.). Osobitu djelatnost razvio je na pastoralnom, ekumenskom i kulturnom polju. U tom je smislu vršio različite službe u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Biskupskoj konferenciji Jugoslavije, potom u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Bio je tajnik Središnjeg odbora za pripravu Nacionalnoga euharistijskog kongresa 1984. u Zagrebu i Mariji Bistrici, Susreta mladih 1985. godine, za Univerzijadu 1987. godine, a nakon toga tajnik brojnih organizacijskih odbora na nacionalnoj i nadbiskupijskog razini. Bio je tajnik Vijeća za ekumenizam pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije, kasnije Hrvatske biskupske konferencije, koju je vršio sve do 1998., kao i Komisije „Justitia et pax“ Biskupske konferencije Jugoslavije. Od 1985. tajnik je Pastoralnoga vijeća, a od 1987. Prezbiterskoga vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Prebendarom Prvostolne crkve zagrebačke imenovan je 1988. godine.

Kao predsjednik Odbora za organiziranje proslave 900. obljetnice osnutka Zagrebačke biskupije prihvatio se i organiziranja prvoga pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. te je među ostalim pripremio vrlo zapaženu izložbu „Sveti trag“ o sakralnoj umjetnosti i kulturi koja se 900 godina razvijala i opstajala na području Zagrebačke nadbiskupije za čije mu je osmišljavanje, organizaciju i realizaciju u Muzeju Mimara iste godine uručena Nagrada grada Zagreba.

Bio je član Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, Odbora Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale te Središnjega odbora Zagrebačke nadbiskupije za proslavu Velikoga jubileja 2000. godine.

Na blagdan slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja 1997., papa Ivan Pavao II. Apostolskim Pismom „Ad unum corpus“ imenovao ga je prvim biskupom novoutemeljene Požeške biskupije sa sjedištem u Požegi.

Na svečanosti uspostave Požeške biskupije, 27. rujna 1997., za biskupa ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić, a suzareditelji bili su mons. Giulio Einaudi, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj i mons. Josip Bozanić, novoimenovani zagrebački nadbiskup.

Kao biskup bio je generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije od 1997. do 1999. godine, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog od 1998. do 2000., predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s Državom od 2002. do 2007. godine, predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za liturgiju od 2000. do 2012. godine.

Msgr. Škvorčević je danas predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katolički odgoj i obrazovanje, član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, član Hrvatske biskupske konferencije za odnose s Državom, član Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovničke konferencije.

Od samoga utemeljenja Biskupije na čelu s njezinim biskupom msgr. Antunom Škvorčevićem, u svakom je smislu obogaćen duhovni, karitativni, odgojno-obrazovni i kulturni život Požege, s čovjekom u središtu njihove pozornosti.

Biskupija je osnovana svega nekoliko godina nakon završetka Domovinskog rata za vrijeme kojega su devastirani brojni crkveni objekti, a osobito je velika kulturna šteta napravljena u Voćinu razaranjem jednog od najznačajnijih gotičkih spomenika ovoga dijela Europe. Zahvaljujući naporima Požeške biskupije na čelu s msgr. Antunom Škvorčevićem, obnovljene su crkve u brojnim župama, dok je 2011. godine, dvadeset godina nakon razaranja, Voćin dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve.

Dijecezanski muzej Požeške biskupije osnovao je biskup msgr. Antun Škvorčević Dekretom od 7. travnja 1999. godine kako bi se očuvala i zaštitila sakralna kulturna baština s područja biskupije. Muzej je svečano otvoren u listopadu 2016. godine u obnovljenoj zgradi na katedralnom Trgu svete Terezije Avilske, a sastoji se od sakralne zbirke, zbirke moderne i suvremene umjetnosti, etnografske zbirke, grafičke te zbirke plaketa. U nastojanju oko čuvanja i promicanja crkvene kulturne baštine, požeški biskup msgr. Antun Škvorčević utemeljio je 31. kolovoza 2004. godine Povijesnu knjižnicu Požeške biskupije, kao i Povijesni arhiv te Riznicu požeške Katedrale.

Prigodom dvanaeste obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, 5. srpnja 2009. godine požeški biskup osnovao je Odgojno-obrazovni centar Požeške biskupije.

O svojoj desetoj obljetnici postojanja, 2007. godine Požeška biskupija napravila je iskorak i na odgojno-obrazovnom području utemeljenjem dviju klasičnih gimnazija – u Požegi i Virovitici – otvaranjem Kolegija za srednjoškolske učenike, kao i kuće za studente u Zagrebu te konačno osnutkom Katoličke osnovne škole u Požegi 2009. godine te 2015. u Virovitici i 2017. u Novskoj.

Od same uspostave Požeške biskupije promiče se i karitativna djelatnost kao sastavni dio njezina pastoralnog poslanja što je vidljivo i po utemeljenju Biskupijskog Caritasa, a uspostavljani su i župni karitasi gdje prethodno još nisu postojali. Od posebnog je značaja Caritasova kuhinja u Požegi koja preko dvadeset godina svakodnevno priprema i raznosi hranu onima koji si je zbog bolesti ili siromaštva ne mogu sami priskrbiti.

Oduvijek je naš grad bio znan po ljudima koje je iznjedrio, a koji su ostavili dubok trag u duhovnoj, kulturnoj, prosvjetnoj ili gospodarskoj povijesti hrvatskog naroda.

Požega je u svoj svojoj osamstoljetnoj pisanoj povijesti doživjela mnoge radosti. Uspostava Požeške biskupije i ređenje njezinog prvog oca biskupa, msgr. Antuna Škvorčević, zasigurno je jedan od njezinih najznačajnijih trenutaka. Kako je rekao biskup Antun u svom prvom govoru „Za vas nikada neće nedostajati otvorenosti moga srca i duše, te će za vas uvijek biti otvorena vrata biskupijskoga doma u Požegi. Pružam svoju prijateljsku ruku vama, djeco i mladi, da zajedno otkrivamo vječne vrijednosti i ljepotu života, puninu smisla našega postojanja u Isusu Kristu, za sljedeće tisućljeće.“ Upravu tu poruku naši sugrađani, zahvaljujući Požeškoj biskupiji na čelu s njezinim biskupom msgr. Antunom, žive posljednjih 25 godina.