Kongoanka u redovima Plamenih: Grad je lijep, ljudi su dragi… i obožavam sarmu!
Ženski košarkaši klub Plamen Požega, trenutno jedna od najboljih košarkaških ekipa u Hrvatskoj i regiji, posljednjih godina svoje redove pojačava internacionalnim igračicama. Krajem prošle godine u redove Plamenih stigla je Kongoanka La Mama Maweja Kapinga i već nakon nekoliko utakmica pokazala da se radi o izvanserijskoj igračici. Dominantna je na poziciji centra, ne samo po broju skokova, nego i kao vrsni strijelac, bez obzira na visinu od 195 centimetara. Posljednjih godinu dana dodatno je napredovala, a upravo je proglašena za najkorisniju igračicu listopada regionalne WABA lige, ima najbolji prosjek skokova WABA lige (17.2 po utakmici) te je drugi strijelac WABA lige (22.6 poena), odmah iza klupske kolegice Jelene Ivezić.
S obzirom na to da je ljetos napunila tek 24 godine, sigurni smo da je pred ovom igračicom ozbiljna karijera te da treba uživati u njezinim igrama dok ju imamo priliku gledati u redovima Plamen Požege.
Kratko smo porazgovarali.
– Moje ime je La Mama Maweja Kapinga i u Požegu sam stigla iz Afrike, točnije glavnog grada Konga, Kinshase. Rođena sam u gradu Mbuji-Mayi 26. srpnja 1997. godine, gdje sam završila školu.
Kad si se počela baviti košarkom?
– Počela sam igrati u svojoj zemlji relativno mlada i igrala sam u našim nacionalnim ligama.
Prije Požege si već ostvarila zapažene rezultate?
– Da, igrala sam za ASB INSS i V Club u Kinshasi na Kupu Afrike, nastupala sam i za reprezentaciju DR Konga te jednu sezonu za nacionalno sveučilište na Filipinima.
Što je bio glavni razlog dolaska u ŽKK Plamen Požegu i po čemu si pomislila da je to klub za tebe?
– Moja izbornica mi je rekla da ću nakon igranja u Požegi ostvariti svoju želju igranja u europskim klubovima, a menadžer mi je također preporučio Požegu upravo iz razloga što su igračice iz Požege odlazile u kvalitetne europske klubove.
Kakav je tvoj odnos sa suigračicama, osjećaš li se prihvaćeno s obzirom na jezične barijere?
– Malo je teško, ponekad se i ne razumijemo jer moj engleski nije najbolji, ali uvijek nađemo način da se sporazumimo, jer djevojke i trener imaju strpljenja za mene.
U Požegi igraš i živiš već neko vrijeme, kako se snalaziš u novoj sredini?
– Super mi ide, ljudi su pristupačni i očito brzo prihvaćaju nas strance. Grad je lijep i ljudi su dragi.
Također imamo prepoznatljivu slavonsku kuhinju, kako si se navikla na prehranu ovdje i ima li nešto što ti se posebno svidjelo?
– Bilo je lako prilagoditi se prehrani jer sam po prirodi osoba koja je jela gotovo sve bez izbora. Da, imam nešto što volim u vašoj kuhinji. Volim sarmu, obožavam fancusku salatu i kuhinju Jeline mame (op. a. suigračice Jelene Ivezić).
Osim po svojim sportskim rezultatima, postala si atrakcija među ljudima i izvan terena. Jesi li razmišljala o modelingu kao profesiji?
– Dobro je kad se ljudi zanimaju za mene, nadam se zbog igranja košarke, a ne zato što sam crnkinja, iako se i zbog toga osjećam jako dobro. Da nisam košarkašica voljela bih se baviti modelingom.
Imaš li nekih drugih hobija ili zanimacija u slobodnom životu?
– Za sada ne, vrijeme ispunjavam pripremajući se za utakmice i svoje slobodno vrijeme kvalitetno iskoristim.
Kakvi su ti planovi za ostatak karijere, do kas se vidiš u Slavoniji i Hrvatskoj?
– Planovi su mi pomaganje afričkom narodu, koliko znam i naša predsjednica kluba Ana Krpan godinama financira školovanje afričke djece. Pomogla bih djevojkama da se bave ovim sportom i napreduju kao i ja te si osiguraju kvalitetniji život. Moja želja je igrati u Europi, a možda se na kraju karijere vratiti u Požegu.
Koji bi tebi bio ostvareni san kad je profesionalna košarkaška karijera u pitanju?
– Željela bih postati profesionalna košarkašica i jednog dana, ako se ukaže prilika, zaigrati u Euroligi ili američkoj WNBA.
S obzirom na do sada prikazano, mjesta za Kapingu ima u klubovima europskih zemalja gdje je ženska košarka daleko razvijenija i neusporedivo financijski isplativiji sport za igračice. A kako u razgovoru ističe da bi dio svojih prihoda usmjerila na pomoć afričkoj djeci, svakako još želimo da u tom naumu i uspije.
