Kako su se Požežani nekad vozili: Najavljujemo prvu večer trilogije Kluba čitatelja vlastite prošlosti

U današnjoj emisiji “Jutro s Matkom” ugostili smo muzejsku savjetnicu Maju Žebčević Matić. Najavila je prvi susret trilogije sastanaka Kluba čitatelja vlastite prošlosti povodom 800. obljetnice prvog pisanog spomena Požege, kroz čak 800 fotografija, s temom o strastima naših starih prema biciklima, motorima i putovanjima autobusima.

S obzirom na veliku brojnost fotografija, odlučili su ih podijeliti prema vrstama prijevoznih sredstava i predstaviti kroz tri susreta.

Prvo predstavljanje održat će se u utorak, 20. siječnja i obuhvatit će bicikle, motocikle te autobuse i kombije. Ono će poslužiti kao svojevrsni uvod u drugo predstavljanje, koje će biti posvećeno isključivo automobilima, što je posebno zanimljivo jer takvih fotografija imamo doista mnogo.

Treći susret simbolično će zaključiti prijevoznim sredstvima kojih danas gotovo više i nema na požeškim ulicama, ali su iznimno zanimljiva. Tako će biti predstavljena razna prijevozna sredstva – od pogrebnih kola, seoskih kola i platenvagena do saona, različitih kolica, vlakova kakvi su nekada izgledali, drezina te žičare.

Osim toga, bit će prikazani i brodovi kojima su Požežani putovali, kao i čamci koji su se koristili na Orljavi. U Požegi je prije Drugog svjetskog rata djelovao i aviatičarski aeroklub, stoga će u postavu biti zastupljeni i avioni. Riječ je o doista raznolikoj priči koju su podijelili u tri susreta, a cijeli ciklus bit će zaključen neposredno prije ljeta, naglasila je Maja Žebčević Matić.

„Krećemo s onim što nam je nekako najbliže, a to su bicikli i motocikli. Riječ je o doista zanimljivoj i uzbudljivoj priči jer vjerojatno mnogi nisu znali da je bicikl u Požegi u početku zaživio kao sport, odnosno kao sportski rekvizit. Bio je iznimno omiljen i vrlo praktičan, čak i tijekom Prvog svjetskog rata, kada se profilirao i kao važno prijevozno sredstvo.“ – rekla je.

U Požegi je djelovao jedinstven biciklistički koturaški klub, budući da se bicikl u to vrijeme nazivao „kotur“, ističe.

„Jedan od potpredsjednika kluba bio je i Dragutin Lerman, koji u svojim dnevnicima piše kako je naučio voziti bicikl dok je u Bomi čekao povratak u Požegu. Navodi da je, učeći voziti, nekoliko puta pao i ozlijedio nogu. Biciklistički klub u Požegi raspolagao je s dva bicikla – jednim ženskim i jednim muškim – koji su služili za obuku novih članova.“ – rekla je Maja Žebčević Matić.

Riječ je o iznimno zanimljivoj sportskoj priči, a kroz brojne fotografije moći će se pratiti kako je bicikl evoluirao: od neobičnog i neuobičajenog prijevoznog sredstva namijenjenog sportu, koje je u početku smetalo na požeškim ulicama jer je plašilo konje i pješake, do sredstva koje se, kako bi se izbjeglo plašenje konja, vozilo nogostupima, slično kao i danas. Upravo je zbog toga bicikl vrlo brzo postao omiljen među građanima, dodaje Žebčević Matić.

„Posebno nam je važno istaknuti naše drage posjetitelje koji nam šalju fotografije, jer vaše fotografije i vaša znanja na doista poseban način pomažu u oblikovanju jedinstvene prošlosti našega grada i njegovih običaja. Zapravo, ne govorimo samo o prošlosti grada, već i šire okolice, a usuđujem se reći i cijele Hrvatske, jer je riječ o svojevrsnoj slici Hrvatske u malom. Pozivamo vas da nam se pridružite jer su, uz bicikle, posebno uzbudljive i zanimljive fotografije motocikala.“ – rekla je.

Ljudi su bili snažno vezani uz svoje motore, koji su predstavljali predmet želja, simbol slobode, odrastanja, ali i društvenog statusa Požežana.

„Na fotografijama ćemo vidjeti prizore koji su danas gotovo nezamislivi, poput novog, moćnog Harley-Davidsona koji je jedna obitelj osvojila na tomboli na zabavi održanoj u Požegi 1930. godine. I to je, dakle, bilo moguće. Naravno, tu je i onaj dašak glamura Hollywood-skih filmova, poput „Praznika u Rimu“, koji se preslikava na požeške ulice kroz prizore vespi, prima i raznih motorčića koji su služili za različite namjene. Na kraju ćemo ovaj susret zaključiti užitkom putovanja autobusima.“ – rekla je Žebčević Matić.

I autobusi su se kroz vrijeme znatno mijenjali, od početka prošlog stoljeća pa sve do danas, dodala je.

„Vidjet ćemo kako su nekada izgledali, kako nam danas djeluju pomalo smiješno, pa čak i oni iz šezdesetih i sedamdesetih godina. Posebno su zanimljivi tadašnji APP-ovi, odnosno ASP-ovi autobusi, ali i prizori iz njihove unutrašnjosti, kako su se ljudi ponašali tijekom vožnje. Imamo fotografije koje bilježe sve, od svatova i putovanja, trenutaka kada se vade harmonike i kada putovanje započinje kao pravi doživljaj, pa sve do prizora iscrpljenih vozača koji se u ljetnim vrućinama voze razgolićeni, goli do pasa.“ – najavila je.

„Doista, zahvaljujući vama, dragi Požežani, i vašim fotografijama, imat ćemo vrijedan uvid u prošlost, ali i u naše drage vozače autobusa, među kojima su mnogi dolazili iz nekoliko poznatih obitelji. Pripremamo vam veliki užitak, stoga nas nemojte zaobići – bit će zanimljivo!“ – pozvala je Maja Žebčević Matić.

Prvi susret najavljene trilogije susreta Kluba čitatelja vlastite prošlosti bit će  u utorak, 20. siječnja s početkom u 18 sati, u velikoj dvorani Julije Kempfa Gradskog muzeja Požega.

Cijeli susret bit će naknadno dostupan i na YouTube kanalu Gradskog muzeja Požega, za sve one koji ne budu mogli prisustvovati uživo.

Osim toga, ovog petka, 16. siječnja u 18 sati bit će otvorenje izložbe „Pandurski arsenal“, koja donosi uvid u naoružanja legendarnih Trenkovih pandura.

Izložba nudi duboki uvid u materijalnu kulturu postrojbe koja je svojom pojavom i ratnim vještinama fascinirala tadašnju Europu. Posjetitelji će imati priliku vidjeti rijetke primjerke pušaka šišana i čibuklija, pištolja na kremen, ali i široku paletu hladnog oružja poput jatagana, karabela, ratnih sjekira i buzdovana.

Osim samog oružja, izložba kroz ikonografske izvore poput bakroreza Martina Engelbrechta dokumentira i vizualni identitet pandura – od prepoznatljivih odora do detalja poput crvene marame, koju tradicija smatra pretečom današnje kravate. Izložba također prati kontinuitet pandurske tradicije, od Trenkove regimente preko 53. pješačke pukovnije, pa sve do današnje Gradske glazbe „Trenkovi panduri“.

Autor izložbe je Tomislav Aralica, dok kustoski postav potpisuje viša kustosica Ivana Domanović. „Ovo naoružanje odražava specifičan položaj našeg prostora na razmeđi Habsburškog i Osmanskog Carstva. Upravo se u pandurskoj opremi isprepliću tehnički i dekorativni elementi dviju velikih vojnih tradicija“, ističe viša kustosica izložbe Ivana Domanović.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud kanalu