Večeras u Knjižnici: Predstavljanje knjige „Kad sam pročitala Plavu bilježnicu“ Sniježane Matejčić

U emisiji “Jutro s Matkom” ugostili smo autoricu Sniježanu Matejčić, koja je predstavila svoju knjigu „Kad sam pročitala plavu bilježnicu“. Autorica je otkrila o čemu knjiga govori, kako je nastala te pozvala sve na večerašnje predstavljanje u Gradskoj knjižnici Požega.

Sniježana Matejčić rođena je u Požegi, završila je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, a najveći dio profesionalnog života provela je kao dopisnica iz Poreča za regionalne novine Glas Istre. Posljednjih osam godina do umirovljenja bila je voditeljica projekata u Društvu „Naša djeca“ Poreč. Feministkinja i mirovna aktivistkinja angažirana na zaštiti ljudskih prava i građanskih sloboda nakon umirovljenja vratila se novinarstvu autorskim angažmanom u porečkoj elektroničkoj publikaciji parentium.com.

U sjećanjima na djetinjstvo s ocem, koji za života nije progovorio ni riječi o svojem iskustvu s Golog otoka, Sniježana Matejčić donosi rukopis jedinstvene snage. 

Kako je otkrila u razgovoru, riječ je o dvojnome djelu. Naime, knjiga spaja dokumentarističke zapise, odnosno jednu vrstu dnevnika njezinog oca Vladimira Grgića, Požežanina i bivšeg zatočenika Golog otoka, s njezinom osobnom pričom o suočavanju s tom obiteljskom ostavštinom.

 „Mene je zanimalo o čemu on piše, a rekao je kako piše svoja sjećanja na ranu mladost i na Goli otok. To je bilo prvi puta da sam ja čula, iz njegovih usta, da spominje Goli otok. Naravno da sam ju htjela pročitati, no rekao mi je ne sada, kad završim ja ću ti ju dati pa ti vidi što bi s tim. Međutim, tata je umro prije nego što je završio te zapise. Prvi put sam te bilješke čitala dan nakon njegova pogreba i osjetila sam da je to jedna teška ostavština jer je tekst nedovršen.“ – ispričala je Matejčić.

Gotovo tri desetljeća kasnije pronašla je način kako te zapise povezati s vlastitim iskustvom, stvarajući tekst koji „stoji rame uz rame s onim što je tata radio napisao, a da bude važno ne samo meni, nego i ljudima koji će pročitati“, dodala je autorica.

„Teško je sama suditi svojih ruku djelo. No, najvažnije mi je bilo to što sam se igrom slučaja odlučila biti na vikend radionici kod uvaženog pisca Zorana Žmirića i što je on u jednom trenutku bio očaran napisanom pričom. On me zapravo gurao da ispišem tu priču koja je počela s tom jednom scenom, a meni je bilo važno jer sam svaki dio promišljala, svaki dio mog teksta počinje s nekim motom, odnosno dijelom iz tatinog rukopisa. Vezala sam sjećanja iz svog djetinjstva s onim što je on napisao i proživio. Zanimalo me kako je Goli otok utjecao na mog tatu kao čovjeka i je li to na neki način utjecalo i na mene – kroz odgoj ili možda čak kroz gene. Pokušala sam kroz svoj dio priče propitati jesmo li mi samo produkt te traume koju je on proživio, ili je to ipak nešto drugo. “ – rekla je autorica Matejčić.

Emocionalni naboj knjige osjeća se i u samom činu čitanja očevih zapisa.

„Kad sam ih prvi put čitala, sjela sam s mojom tetom, odnosno njegovom sestrom i čitala naglas. Plakale smo obje. Jer njegov tekst govori o nemoći mladog čovjeka koji stoji nasuprot sustavu i ideologiji, samo zato što misli. Godinama sam mogla samo plakati kad bih čitala njegove rečenice – to me vjerojatno i sprječavalo da završim knjigu.“ – dodala je.

Iako tematizira teško iskustvo logora, knjiga nije optužujuća ni gorka.

„Nije bio svjestan, ali vidjet ćete i sami kad budete čitali rukopis moga tate da ni on u nikoga ne upire prstom. On niže scene po svom sjećanju, ali nikoga ne proglašava krivim. Shvatila sam da nijedan čovjek imenom i prezimenom nije kriv – kriv je sustav koji nekima daje moć nad životima drugih. Kad podvučete crtu, svi su oni zapravo žrtve.“ – rekla je autorica.

Matejčić naglašava da knjiga nije samo obiteljska priča, nego i poziv na razumijevanje i suočavanje s kolektivnim sjećanjem.

 „Namijenjena je svima koji su imali nekoga u obitelji da je završio na Golom otoku, a o tome nikada nisu ništa saznali iz prve ruke. Namijenjena je i mladima – srednjoškolcima, starijim osnovnoškolcima i adolescentima jer ja sama kroz školovanje nisam naučila ništa o Golom otoku. Država, bilo koja država, po svojoj suštini najčešće krši ljudska prava svojih građana. Kako je bilo u povijesti, tako je i danas. Svatko od nas kao pojedinac stoji nasuprot sustavu, i ako malo odskačemo, sustav nas pokušava zatomiti. Goli otok je svuda oko nas i dan danas. Treba znati prepoznati te „okove“ iz okoline, da bi mi mogli ostati slobodni.“ – rekla je Matejčić.

Predstavljanje knjige „Kad sam pročitala Plavu bilježnicu“ održat će se večeras, 29. listopada u 18 sati na Galeriji svjetlosti Gradske knjižnice Požega. Ulaz je slobodan, a posjetitelji će moći kupiti primjerak knjige.

„Nadam se da će doći moji prijatelji i poznanici iz osnovne škole i gimnazije, jer sam Požežanka, rođena Grgić, i da ćemo se večeras svi zajedno podsjetiti jedne priče koju ni sama nisam znala dok sam odrastala.“ – zaključila je Sniježana Matejčić.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud kanalu