Udruga Srce za lutalice već 6 godina uspješno spašava životinje s ulice, a volonteri su uvijek dobrodošli!

U današnjoj emisiji „Jutro s Matkom“ ugostili smo Valentinu Lazarić iz Udruge Srce za lutalice, koja nam je otkrila kako funkcionira udruga, s kojim se izazovima suočavaju te koliko je važno udomljavanje napuštenih životinja. Saznali smo i kako svatko od nas može pomoći, bilo kroz udomljenje, volontiranje ili program kumstva.

Udruga Srce za lutalice postoji već 6 godina i djeluje s područja grada Pleternice, a godišnje spase oko sto pasa i manji broj mačaka.

„Trenutno imamo 13 pasa kod nas, s tim da smo sinoć pokupili još dva psa, dakle njih 15 i tri mace. Od toga imamo pet malih štenaca koji su tri tjedna stari i jedna mala maca od mjesec dana. Odnedavno nam psi dolaze samo preko komunalnog redara. Iznimka su slučaji kad komunalni redar ne može izaći na teren ili nije njegovo radno vrijeme. Ali, mi kao udruga višu ne smijemo samostalno kupiti pse. U takvim slučajevima moramo odmah nazvati komunalnog redara i sve ide isključivo preko skloništa, u našem slučaju to je sklonište u Bučju.“ – objasnila je Lazarić.

Životinje najčešće dolaze s ulice.

„To su napušteni psi i mace koji nisu označeni mikročipom i ne zna im se vlasnik. Nerijetko nam dolaze u jako lošem stanju iz jako loših uvjeta. Iz tog razloga imamo dosta liječenja i dosta borbe oko njihovog oporavka, od psihičkih i od fizičkih trauma koje su doživjeli prije.“ – rekla je.

Najveći izazov je izdržat sve pritiske sa strane. Napuštenih životinja je jako puno, a volontera gotovo pa i nema, dodala je.

„Volontera gotovo pa i nema, a ni udomitelja nema dovoljno jer mi uvijek imamo više pasa nego udomitelja. Od nas se očekuje da budemo dostupni 24 sata na dan 7 dana u tjednu.  Međutim, to je nemoguće. Ja sam recimo mama troje djece, svo troje su školarci. Tu je i moja najvrjednija volonterka Tena koja stvarno uskoči kad god treba. Ona je jučer pokupila dva psa, ali i ona ima posao i dijete. Često smo neshvaćeni pa i od strane osoba koje žele udomiti psa.“ – rekla je Valentina Lazarić.

Udomljavanje nije odluka koja se donosi preko noći i ona nosi mnogo obaveza.

„Prvo i osnovno, da li je osoba uopće spremna na tu odgovornost koja će trajati narednih 10-15 godina. Jesmo li spremni u svim mogućim i nemogućim scenarijima pobrinuti se za tog udomljenog psa. Da on danas-sutra više ne završi na ulici kao što je bio – da ima dom za zauvijek. Druga stvar koju ja uvijek govorim u udomiteljima – ne birajte psa po izgledu nego po karakteru! Trudim se svakog psa uslikati i što ga bolje opisati i predstaviti ljudima. Iskreno stvarno volim kad ljudi dođu i kad upoznaju psa te na temelju toga odluče da li bi tog psa udomili ili ne. Jedno je kad vi vidite psa na fotografiji, a drugo je kad ga upoznate i kad shvatite kakvog je karaktera taj pas, da li bi odgovarao vašem životnom stilu i životnim navikama.“ – objasnila je.

Osim udomljavanja, pomoći se može i preko kumstva, što je idealno za osobe koje žele pomoći ali nisu u mogućnosti udomiti životinju.

„Imamo program kumstva na način da odaberete psa te mu tjedno ili mjesečno pošaljete hrane ili uplatite koji euro. Najčešće se kumovi odluče za mjesečnu uplatu, koliko tko može, a to traje uglavnom do udomljenja tog psa. Ljudi koji žive bliže mogu doći i obići svoje kumče, prošetat ga, provesti neko vrijeme s njim. To su najčešće ljudi koji žive u stanovima i ne mogu udomiti psa, a htjeli bi. Tako da je ovo to dosta zanimljivo. Također, uvijek nam treba ruke za povodce.“ – rekla je Valentina Lazarić.

Tijekom razgovora osvrnula se i na važnost čipiranja, obaveze koja se u našoj zemlji još uvijek ne shvaća dovoljno ozbiljno.

„Nažalost to se i dalje kod nas događa. Recimo da su ti štenci bili čipirani kad su bili odvojeni od kujice, kad su otišli od doma, kad su bili prodani ili udomljeni, možda bi bili napušteni psi, ali bi se znalo njihovo podrijetlo, znalo bi se odakle je taj pas, a u krajnjoj liniji znalo bi se koga kazniti za odbacivanje psa. Što se tiče sterilizacije i kastracije, kod nas je još uvijek bauk. Ljudi smatraju da se psi time, oduzimaju njihovi prirodni nagoni,  međutim kastracija zapravo spašava živote.“ – rekla je.

Kao i kod velike većine stvari, prevencija bi puno toga riješila.

„Imamo previše pasa i mačaka, jednostavno zato ima toliko i napuštenih. Udruge su pune, skloništa su puna i zbog toga su bitne sterilizacija i kastracija. Ne bi bilo toliko štenaca, ne bi bilo toliko pasa i mačaka, smanjio bi se broj, a onda bi se smanjila i njihova patnja i broj napuštenih životinja.“ – naglasila je Valentina Lazarić.

Sve informacije o radu Udruge Srca za Lutalice, uvjetima udomljavanja i njuškicama koje čekaju svoj „zauvijek dom“, možete pronaći na službenoj stranici kao i na Facebook stranici udruge. Njuškice možete pronaći i na Facebook stranici RVA od sutra pa do petka kad ćemo objaviti nekoliko njih.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud kanalu