Društvo

„Papuk može biti izrazito opasan ako se ide nepripremljen, a onda HGSS ima posla“

03-01-2023 • 14:16
Rva
Pred nama je nova godina, a s njom i nova gostovanja u emisiji „Jutro s Matkom“. Tako je ovotjedni gost bio član Hrvatske gorske službe spašavanja i Hrvatskog planinarskog saveza Tomislav Galić.

Pred nama je nova godina, a s njom i nova gostovanja u emisiji „Jutro s Matkom“. Tako je ovotjedni gost bio član Hrvatske gorske službe spašavanja i Hrvatskog planinarskog saveza Tomislav Galić. Ispričao je više o svojim počecima u planinarenju, angažmanu u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, planinarskom skijanju, te nedavno primljenom priznanju.

Svaki planinar ima neku svoju priču o tome kako je započela njegova ljubav prema planinarenju, kakva je vaša priča?

„Mene je na to navukla gospođa Maja Samardžija, u to vrijeme mi je predavala zemljopis u Osnovnoj školi Julija Kempfa, ondašnjoj Demonjinoj školi. Ona je to jako dobro radila i jako me s tim zarazila, stvarno smo svi zavoljeli planine na njenim izletima i predavanjima. To jednom kad uđe u krv, baš tako lako ne izlazi van.“ – rekao je Tomislav.

Danas ste član Hrvatske gorske službe spašavanja, kakve intervencije su najčešće u stanici Požega?

„Divno je i plemenito biti član Hrvatske gorske službe spašavanja. Naravno, to iziskuje jako puno slobodnog vremena koje se utroši na rad, ali s nekakvom plemenitom namjerom se mora razmišljati, inače se ne pripada HGSS-u. Nikad ti ne bude žao ustati se rano ili provesti cijeli dan negdje. Mi najviše imamo potražnih akcija, provedeš cijeli dan u potrazi, tražiš izgubljenu osobu, a većinom su to dementni ljudi. No, ako znaš zašto si postao član HGSS-a, to ti nikada ne bude problem.“

„Hrvatska gorska služba spašavanja je unazad 10 godina postala jedna vrlo lijepa priča u Hrvatskoj…“

„Hodajući po vani, gledajući ostale kolege po raznim državama, jer svaka država ima svoje inačice GSS-a. Mislim da je u Hrvatskoj gorska služba na jako velikoj razini, konkretno što se tiče speleologije i takvih akcija – mi smo učili od Francuza, a sad mi učimo njih. To je napredak gorske službe spašavanja u Hrvatskoj i sigurno jedna potvrda dobrog i kvalitetnog rada.“ – naglasio je.

U planinama boravi sve veći broj instant planinara, što zbog pandemije, što zbog same popularizacije istog. Što biste preporučili svakome tko se tek opušta u planinarske vode?

„Za početak da se upišu u jedno planinarsko društvo, tipa Gojzerice u Požegi. Koje imaju planinarske škole, da ju završe i steknu znanja i vještine kako se uopće ponašati u planinama. Mnogi ljudi smatraju da Papuk nije planina, nije planina ako gledamo nadmorsku visinu, ali može biti izuzetno opasan ako se ide nepripremljen. Onda HGSS ima posla, dosta radimo i preventivno, sudjelujemo u tim školama, držimo predavanja za bilo koga tko se želi informirati. To je neki preduvjet da se ide u planine, kad se kreće voziti auto prvo se ide u auto školu da se nešto nauči. No, ako se i ne ide u planinarsku školu, možete ići hodati, ali imajte na umu da mobitel ima punu bateriju, da imate dovoljno tekućine, zaštitnu odjeću i nekakvu hranu.“ – rekao je Tomislav.

Krajem mjeseca studenog dobili ste jedno vrijedno priznanje Hrvatskog planinarskog saveza, Danijel Ciganović i Vi, ponosni ste vlasnici brončanog znaka za doprinos razvoju planinarstva. Kako je došla ta nagrada u vaše ruke i što to znači za vas?

„Mene je predložio Višeslav Turković, predsjednik Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica i na tome mu zahvaljujem. Oni su prepoznali moj rad u njihovoj planinarskoj školi, zbog toga su me i kandidirali. Nisam znao za te nagrade, ne planinarim zbog njih, niti sam u HGSS-u zbog toga, ali lijepo je kad te netko pohvali u vezi nečega što radiš.“ – rekao je.

Koji Hrvatski vrh i planina vas je najviše očarao? Kažu da ljudi najviše pamte ono što dožive, a ne ono što vide, pa je iz vaše perspektive možda neko posebno iskustvo.

„Meni je naravno najdraži Papuk, ipak sam veliki lokalpatriot, ali kad bih morao birati iz Hrvatske, onda svakako Sveto Brdo. S njega sam skijao, bio sam po zimi i po ljeti, baš je impresivan vrh južnog Velebita. To mi je jedan baš lijepi vrh koji mi je ostao u uspomeni zbog tog skijanja. Skijali smo i po Papuku, 2019. godine smo kum i ja išli preko Starog Veličkog grada poučnom stazom, u ožujku smo skijali. Sad kad nekome pričamo da smo u 3. mjesecu skijali, ne vjeruju da je bilo toliko snijega. Vrijeme je čudno, sad u siječnju imamo 18 stupnjeva vani, možda opet bude snijega kasnije.“

Tomislav je također povjerenik za školovanje u planinarskom skijanju. Za nekoga tko ne zna, što je to planinarsko skijanje?

„Planinarsko skijanje je jedan način spašavanja u zimskim uvjetima u GSS-u. Morate se kretati na turnim skijama, to su malo specifične skije, kad idemo u brdo ne koristimo se žičarama ili pomoćnim sredstvima. Jedino pomoćno sredstvo su „kože“ (cucki), koji se stavljaju na dno skije. Oni se nalijepe i onda skije uzbrdo ne kližu, ti cucki prianjaju za snijeg. Taj cucak je pun sitnih dlačica i pravi trenje da skije ne odu dole, naravno ne skijamo se po stazama, već idemo okolo i osvajamo vrhove, pa se onda spuštamo dole. Prije par godina sam prešao od Chamonixa u Francuskoj do Clermonta u Švicarskoj, sedam dana, ruksak, ideš na 3.500 tisuće metara. Iz jednog grada dođeš do drugog na skijama, to je najljepši način skijanja i iz toga je nastala sva priča oko toga. Kasnije je to preraslo u alpsko skijanje, onda su se napravile i žičare da se ljudima olakša, jer planinarsko skijanje baš iziskuje dosta dobru kondiciju. Treba hodati u brdo sedam sati i spustiš se za sat vremena, s ruksakom naravno, nije neka matematika, ali vide se tereni koji se ne bi mogli vidjeti inače.“ – objasnio je Tomislav.

Rad Hrvatskog planinarskog saveza može se pratiti na njihovoj web stranici, a uskoro započinje i škola planinarskog skijanja.

„Mi u Hrvatskom planinarskom savezu radimo edukacije i baš će biti početkom veljače škola planinarskog skijanja. Bit će u Austriji, nažalost zbog nedostatka snijega. Ja bih volio, a ovo je ujedno i poziv, ako ima netko od Požežana da bi se volio početi baviti planinarskim skijanjem. Tako bi mogli napraviti nekakvu planinarsku sekciju, pa će svima biti lakše otići na ture kad nas je više.“ – rekao je Tomislav Galić.

Cijeli razgovor poslušajte na našem Mixcloud-u.